Prošla je 41 godina, no gospar Cetinić se svega vrlo jasno sjeća.

"Kako se ne bih sjećao? Špica sezone je bila od otvaranja Igara pa do zatvaranja. Plan mi je bio otvoriti 'Talir' negdje na početku sezone, no sve je kasnilo pa sam otvorio tek koji dan pred zatvaranje Igara", kaže Cetinić.

Teško je vjerovati da je otvaranje ovog legendarnog mjesta tada prošlo - posve neopaženo.

"To je bilo drugačije vrijeme, puno ljudi je išlo u Grad. Grad je vrvio domaćima. U šali volim kazati da na početku tamo nisu dolazili ni moji najbolji prijatelji. Nije tamo bilo ni puno radnji i bila je mirna ulica. No, kako su se počele otvarati radnje, dolazilo je i sve više ljudi. Blizu je bio i Zec, mala robna kuća gdje je bilo svega - od bijele tehnike do konca", prisjeća se Cetinić.

Uz to što je bio kultno okupljalište sugrađana, u 'Talira' su redovito navraćali i glumci s Igara.

"Nije to bilo kao danas, slikavanje po Stradunu, nego su poznati ljudi bježali u poprečne ulice da bi imali mir. A ulica u kojoj se nalazio 'Talir' bila je mirna. Prije sam radio u 'Fusbala' gdje su dolazili glumci i poznavao sam Joška Juvančića Jupu. On je počeo dolaziti u 'Talira', a onda se okupljalo sve više i više glumaca. U početku je to krenulo s glumačkom studentarijom, a s vremenom se sve više zahuktavalo", opisuje Cetinić.

Prostor 'Talira' je postao premal za sve one koji su htjeli uživati, razgovarati i družiti se tu pa su, kako tada nije bilo stolova i stolica u sporednim gradskim ulicama, sjedali na skalinima. I tako su nastala neka od najljepših sjećanja koja se danas vežu uz 'Talir'.

Prvi konobari Talira bili su Maro Racanović i pokojni Mladen Beš. Zanimljivo je i to kako bi Beš, na današnji dan, slavio svoj rođendan, što je zanimljiva poveznica s kultnim kafićem. 'Taliru' je ime nadjenuo Andrija Seifried.

IBM