Projekt, uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva provode pet partnerskih organizacija, udruge K-zona (Zagreb), LORI (Rijeka), Zore (Čakovec), Pobjede (Osijek) i Bonsai (Dubrovnik).

U istraživanju je sudjelovalo 109 udruga s područja cijele Hrvatske koje imaju bar jednu zaposlenu osobu, a upitnik koji se odnosio na vrednovanje rada zaposlenih osoba u udrugama ispunilo je 213 osoba. 

Da se u javnosti provlači kriva percepciju o broju ‘korisnih’ udruga možda najbolje ilustrira sljedeći primjer. U Gradu Zagrebu ima oko 11 500 registriranih udruga, a njih 930 ima bar jednu zaposlenu osobu. No ovo istraživanje fokusiralo se samo na udruge koje se bave kulturom, ljudskim pravima, socijalnim uslugama i demokratizacijom društva, a njihov broj Gradu Zagrebu iznosi samo 130.
Istraživanje je pokazalo da ove udruge imaju velikih problema sa zatvaranjem financijskih konstrukcija za učinkovit rad, dok je istovremeno prisutno i previše posla s obzirom na plaću koju zaposlena osoba prima, te je alarmantan podatak da je čak 56% zaposlenika/ica doživjelo „izgaranje na poslu“ (burnout) jednom ili nekoliko puta.

Žene su brojnije na funkcijama koje su vezane uz odluke za svakodnevno poslovanje, te brojčano nadmoćne (oko 80%) kada je riječ o volonterskom radu u udruzi, no na pozicijama strateških odluka i upravljanja udrugom, dominiraju muškarci.
Zaposlenike/ice u ovim udrugama možemo nazvati posljednjim idealistima našeg društva, jer ih u najvećoj mjeri motivira mogućnost postizanja društvene promjene, stvaranje bolje budućnosti, stjecanje novih znanja i vještina, vlastiti ideali i uvjerenja te mogućnost pomaganja drugima, dok je stjecanje novca najmanje motivirajući čimbenik.

Sudionici/ice istraživanja svakodnevno se susreću s brojnim negativnim stavovima okoline, od kojih su najčešći da rad u udruzi nije ozbiljan posao, da se radi o poslovima koji su premalo plaćeni, te da je rad u udruzi gubljenje vremena. 

Dobiveni podaci ukazuju na jasnu potrebu upoznavanja šire javnosti s važnošću kojega civilni sektor ima u zajednici te što sve udruge čine kako bi nam svakodnevni život bio kvalitetniji.

Rezultate istraživanja u cijelosti možete pronaći na internet stranicama partnerskih organizacija i na sljedećem linku, a u nastavku donosimo sumirane činjenice rezultate istraživanja.

• Najveći broj ispitanih udruga djeluje na području zaštite i promicanja ljudskih prava (42,2%), zatim slijede područja kulture (29,4%), djelovanja mladih (27,5%), a podjednako se djeluje na području socijalne skrbi i humanitarnog djelovanja (22,9%).

• Podaci o zaposlenima u uključenih 109 udruga pokazuju da je u njima zaposleno 366 žena i 85 muškaraca. Najveći broj osoba zaposlenih na neodređeno puno radno vrijeme primilo je tijekom 2013 g. plaću u rasponu od 5.001,00 do 6.000,00 kn mjesečno (21,3%), a ako su zaposleni na neodređeno s nepunim radnim vremenom u najvećem broju slučajeva primili su do 2.000,00 kn mjesečno (58,7%). 

• U 2013. godini 81,5% udruga isplaćivalo je honorare preko ugovora o djelu, autorskih i studentskih ugovora. Broj žena koji je radio tako je 578, a muškaraca 320. Ženama i muškarcima više i visoke stručne spreme udruge su u najvećoj mjeri isplaćivale honorare u rasponu od 1.000,00 do 3.000,00 kn.
• U posljednje tri godine 26,1% udruga bilo je prisiljeno dati nekome otkaz zbog nedostatka sredstava bilo zbog formalnog završetka određenih projekata, bilo zbog prekidanja financiranja djelatnosti ili dobivanja financijskih sredstava koja nisu dovoljna za održavanje radnog mjesta.

• Radu udruga u velikoj mjeri doprinosi volonterski rad, a kod 30% udruga taj rad doprinosi i više od 50%. U ispitanim udrugama volontira 2259 osoba, pri čemu je 1704 žena što je tri puta više nego muškaraca – 595.

• Problem nedostatka financijskih sredstava zajednički je za 92% udruga, a s problemom financiranja projekata s premalim iznosima u velikoj suočava se 88%.

• Kada je u pitanju odnos između količine posla u udruzi i plaćenosti za taj posao, pokazuje se da najveći broj udruga (77%) smatra da ima previše posla u odnosu na plaću.

• Slabu podršku lokalne samouprave ima 67% udruga, a o slaboj suradnji udruge i državnih institucija izvještava 76% udruga. 71% udruga smatra da ih se u javnosti premalo vrednuje.

• Na puno je radno vrijeme zaposleno 79% ispitanih osoba, pri čemu 57% na neodređeno vrijeme. Na nepuno radno vrijeme radi 12% zaposlenika/ica, dok manje od 10% radi preko različitih mjera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Zaposlenici/ice udruga u najvećoj mjeri smatraju da se ozbiljniji (odgovorniji ili stručniji) poslovi češće dodjeljuju muškarcima (43%), a samo 3% smatra da se ti poslovi dodjeljuju ženama
• Rezultati pokazuju da zaposlenici/ice povremeno rade prekovremeno i vikendom, rijetko tijekom godišnjih odmora, a noću nikad ili rijetko. Gotovo 40% zaposlenika/ica radi vikendom ponekad, a 32% radi više od 40 sati ili od propisanog broja sati često ili uvijek, a najčešće to čine zbog pritisaka rokova u projektima i aktivnostima te zbog izvanrednih aktivnosti. Čak 73% zaposlenika/ica udruga koji rade prekovremeno navodi kako im taj rad nikad nije plaćen.

• Prosječna vrijednost zadovoljstva poslom svih sudionika/ica iznosi 3.42. Drugim riječima, zaposlene osobe su djelomično zadovoljne poslom, dok plaćom u prosjeku nisu ni zadovoljne ni nezadovoljne (prosječna vrijednost iznosi 2.49).

• Pokazuje se da udruge imaju potrebu za dodatnim edukacijama i to u najvećoj mjeri za edukacijama o upravljanju EU projektima (43,1%) i načinima prikupljanja novčanih sredstava (fund-raising) (41,3%). Udruge su jednako tako i same predložile neka druga područja dodatnog obrazovanja, npr. traženje partnera za EU projekte, informatizacija, socijalno poduzetništvo te je istaknuta potreba za dodatnim educiranjem mlađih članova/ica udruge.

• Pokazalo se da je 56% zaposlenika/ica doživjelo „izgaranje na poslu“ (burnout) jednom ili nekoliko puta.

• Gotovo polovina zaposlenih doživljava da ih rad u udruzi sprječava u bavljenju željnim slobodnim aktivnostima, provođenju vremena s partnerom/icom, obitelji i prijateljima/icama. Navode i zdravstvene probleme, nizak životni standard, nesigurnost posla te nemogućnost osamostaljivanja i bilo kakvog planiranja. 

• Tri četvrtine sudionika/ica smatra da bi država trebala osigurati veća sredstva/fondove za financiranje projekata udruga kao i pružati adekvatnu i kvalitetnu institucionalnu podršku za razvoj civilnoga društva. Zaposlenici/ice sami/e navode da bi država trebala smanjiti administraciju i birokraciju te uvesti kvalitetan sustav vrednovanja kvalitete projekata i rada udruga.