Umjetnica u seriji fotografija te videima i prostornoj audio-video instalaciji otvara diskurse vezane za život i estetiku, te na konceptualni način problematizira ključna pitanja umjetnosti. Za  one koji nisu nazočili otvorenju izložbe recimo da će biti otvorena do 10.svibnja, a svojim radovima razmatra suptilnost i dubinu plave boje, ulazi u predjele u kojima se lakoća iz težine pojavljuje u svojoj neprestanoj egzistenciji. Višerazinski istražuje prazninu da bi se dogodilo ponovno pokretanje te proučava promjene koje uvjetuje vrijeme.

Kustosica izložbe je muzejska savjetnica Petra Golušić koja je povodom otvorenja naglasila da umjetnica odlazi od težine u lakoću i misaonu dubinu, Ulazak u metafiziku boje i snimanog objekta proizilazi iz potrebe preispitivanja tematike koje rastvara u estetici scena. Kadriranje predstavlja spiritualni prostor. Duh je taj koji se istražuje i mapira te se on dovodi u vidljivo to vidljivo jest ono što je u svojoj sofisticiranosti nužno ljudskom biću. Zatvaranje scena u kadar jest jest otvaranje u duhovnoj zoni, a fotografije su svjedoci prisutnosti u bezgraničnom unutarnjem.“

Zahvalivši se Umjetničkoj galeriji i cijelom timu koji je omogućio postavku izložbe, posebno ravnatelju Smokvini jer je “prisutan u svakom segmentu i prati sve potrebe autora“ i kustosici koja “iz temelja razumije sve porive umjetnika te je rad s njom lak i prirodan“, obraćajući se okupljenima autorica se zahvalila prekrasnom dječaku Karlu koji ju je upoznao s plavim svjetlom i omogućio joj da ga gleda na drugačiji način“.

Recimo na kraju i to da je Dorinda Bulić Čotić u Splitu završila Školu likovnih umjetnosti a u Sarajevu diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti te djelujući kao slikarica, grafička dizajnerica i pedagoginja, izražavajući se medijski, instalacijama, fotografijom, videom i digitalnom glitch formom, propitivala vlastita emocionalna previranja i društvene kontekste ukazivala na ideološka ograničenja, zablude suvremene kulture, pitanje iskonske slobode i istine.