Kad ih već nema više od broja prstiju na objema rukama i koliko-toliko na pastirsku sliku pape Jorge Maria Bergoglija, prava je grehota što se još ne može klonirati raritetnog Gregora u crkvenim gaćama. Mons. Uzinić, duhovni pastir cijenjen zbog predanosti vjeri, vjerskoj zauzetosti za tzv. malog čovjeka, a ne politikantski militarizam, ovih je dana pozitivno šokirao javnost objavom financijskog izvješća Dubrovačke biskupije za 2014. godinu, piše H-alter. 

Valjda prvi put u povijesti Katoličke crkve u Hrvatskoj, a svakako prvi put u RH, stavljene su svima na Valjda prvi put u povijesti Katoličke crkve u Hrvatskoj, a svakako prvi put u RH, stavljene su svima na uvid i najsitnije pojedinosti o tokovima novca te vjerske zajednice. "Mišljenja sam da onaj tko daje novac ima pravo znati na što se on troši, bilo da je riječ o novcu poreznih obveznika ili donacijama tvrtki i vjernika", pojasnio je dubrovački biskup kolumnistu Darku Pavičiću u razgovoru za Večernji list. "Smatram da Crkva iz odgovornosti prema upravljanju novčanim sredstvima, koja su nam povjerena, treba prednjačiti u transparentnosti."

U Bijednoj se Našoj već desetljećima postavlja pitanje "crkvenog novca" i načina njegova raspolaganja, ali ta su se pitanja uvijek razbijala o čvrste bedeme odbojnosti crkvenog vrha. Katolička crkva kao zmija noge skriva blagajnu, i od svojih vjernika i od šire javnosti. Koliko teži crkvena kesa, tko i koliko stavlja u nju, odnosno tko, koliko i za što uzima iz nje!? To je dan-danas heretičko pitanje na koje se biskupima diže kosa na glavi. Koji je još imaju! Što koga briga za taj novac! - grme katolički mediji. Hrvatska biskupska konferencija nije malim prstom pomaknula ne bi li župe, biskupije i sam Kaptol postupili uzinićevski. Kao što su zakonski obvezni činiti svi što premeću preko prstiju tuđi novac.

Dubrovački biskup mons. Mato Uzinić - kojega militantan, desničarski zagrižen i mrzovoljan dio glava pod mitrama ne gleda lijepo zbog njegova jasnog zalaganja za kršćanske vrijednosti utemeljene na snošljivosti, bratstvu i ljubavi među ljudima, poštivanju različitosti, ljudskih prava i sloboda - sada je ostavio Crkvu bez riječi potezom da "onaj tko daje novac ima pravo znati na što se on troši". I zato je šteta što RH nema više tako utjecajnih među vjernicima, a ljudski, ne samo pastirski hrabrih svećenika. Jer, takvi kao on - ne, recimo, sisački biskup mons. Vlado Košić, gospićki mons. Mile Bogović, šibenski mons. Ante Ivas ili sam nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić - dopuštaju pluralnom društvu disati zdravim sekularnim plućima. Dobro, hrvatska sekularna pluća nisu zdrava, možda su već i pod TBC-om, ali…

Duhovni se pastiri Uzinićeva vjerskog, moralnog i intelektualnog kova ne služe retoričkom subverzijom u odnosu na građansku vlast, osobito omrznutu - lijevu, te znaju granice do kojih je razumno upražnjavati vjerske nadležnosti. U zdravom pluralnom, sekularnom društvu vjersko i građansko nisu i ne trebaju biti u neprijateljstvu. Radi općeg i pojedinačnog dobra svih u tom društvu i radi izgledne budućnosti zajednice. Nažalost, Bijedna Naša jest pluralna u mnogom smislu, sekularna je tek na (ustavnom) papiru, a gotovo bezizgledna na duži rok. Među ostalim i zbog remetilačkog faktora unutar katoličkog klera, koji ne posustaje u negativnom nabrijavanju dijela građana protiv dijela sugrađana.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.