Ovdje ćemo spomenuti samo neke: krajem 13. stoljeća napravljen je sustav kanalizacije, jedan od prvih u srednjovjekovnoj Europi. Ljekarna u franjevačkom samostanu koja radi sve do danas treća je po starosti u Europi, osnovana daleke 1317. godine. Dubrovčani su izumili karantenu u drugoj polovici 14. stoljeća. Republika je već 1416. godine ukinula ropstvo i zabranila prijevoz robova, stoljećima prije ostalih država sa Zapadne hemisfere. Sirotište koje je 1432. osnovano u sklopu samostana sv. Klare jedno je od prvih takvih ustanova u svijetu. Dubrovački pomorski zakon o osiguranju, koji potiče iz 1568., najstariji je zakon te vrste na svijetu.

Ovo je samo dio postignuća koje su stari Dubrovčani ostavili svijetu u naslijeđe, pa ipak čini se da su Hrvati najnesvjesniji važnosti i veličine Republike. Realno Hrvati nisu imali neku povijest za pohvaliti se, većinu svoje historije bili su provincije raznih sila i carstava, jedino je Dubrovačka Republika imala važnu ulogu na svjetskoj mapi, pa opet izgleda da joj Hrvati ne pridaju neku osobitu pozornost. Ili možda griješimo? Našu tezu o neprevelikoj zastupljenosti Republike u školskim udžbenicima odlučili smo provjeriti s profesori(ca)ma povijesti iz dubrovačkih škola. Đuro Capor, profesor povijesti iz dubrovačke Gimnazije, ističe kako se o lokalnoj povijesti uči poprilično opširno te objašnjava zašto je to tako.

U gimnazijama 10 posto lokalnoj povijesti

-Ne znam kako je u drugim školama, ali što se tiče gimnazija propisano je da se čak 10 posto ukupnih sati može namijeniti lokalnoj povijesti. Ako se primjerice povijest uči dva sata tjedno, to je ukupno oko 70 sati godišnje, odnosno 7 sati učenici mogu učiti o lokalnoj povijesti što je zaista lijepa brojka. Evo recimo ove godine učenicima drugih razreda gimnazije namijenjeno je 6 sati na kojima će se govoriti o Dubrovačkoj Republici. Zakon također dopušta profesorima da sami organiziraju te satove, ništa nije unaprijed propisano. Učenici također dobro reagiraju, drago im je da se bavimo poviješću grada u kojem su rođeni. Veći je problem što je gradivo za druge razrede gimnazija iz povijesti dosta opsežno. Proteže se preko čitavog Srednjeg vijeka plus još 16. i 17. stoljeće odnosno uči se razdoblje od preko tisuću godina, a unutar njega spada i Dubrovačka Republika – naglašava Capor.

Njegov kolega Davor Deranja, profesor povijesti iz dubrovačke Ekonomske i trgovačke škole, kaže kako učenici škole u kojoj predaje uče o lokalnoj povijesti u različitom obimu ovisno o smjeru koji pohađaju.

-U smjerovima Ekonomist i Komercijalist povijest se uči dvije godine. Ne pridaje se neka posebna pozornost lokalnoj povijesti nego se Dubrovačka Republika spominje unutar hrvatske srednjevjekovne povijesti. Smjer Trgovac uči o lokalnoj povijesti još manje, jer ju ima samo u jednoj godini. Smjerovi Upravni referent i Poslovni tajnik uče povijest tri godine, a zanimljivo da se čitav treći razred uči samo lokalna povijest. Moje osobno mišljenje jest da treba staviti naglasak na lokalnu povijest. Ovdje gdje se tijekom čitave jedne školske godine uči lokalna povijest to nije problem, ali i kod ovih drugih smjerova nastojimo ju istaknuti koliko je god to moguće. Tako da ih znamo voditi i na teren, u muzeje i slično – govori nam Deranja.

Ravnateljica Osnovne škole Montovjerna Lucija Vujica prije nego što je stupila na tu dužnost predavala je povijest. Pitamo ju koliko djeca u njenoj osnovnoj školi uče o Dubrovačkoj Republici.

Dosta ovisi o profesorima

-Dosta ovisi o samim profesorima Povijesti. U šestom razredu uči se općenito o dubrovačkoj povijesti što je propisano nastavnim planom, ali kroz čitavo školovanje profesori mogu stavljati naglasak na lokalnu povijest povezivanjem činjenica i objašnjavanjem šireg konteksta. Drugim riječima velika je razlika između propisanog kurikuluma i prakse. Puno se odlazi i u muzeje, sudjeluje se i u obilježavanjima raznih obljetnica poput primjerice Dubrovačkog statuta, tako da smatram da se djeca poprilično dobro upoznaju s dubrovačkom poviješću unatoč što možda sami propisi nemaju previše sati namijenjenih Dubrovačkoj Republici. Rekoh već, dosta ovisi o samom profesoru i na koji način predaje svoj predmet – zaključuje Vujica.

Denis Vego, profesor povijesti iz Osnovne škole Župa dubrovačka, kaže kako imaju samo dvije lekcije koje su službeno propisane za osnovnoškolce šestih razreda, a tiču se Dubrovačke Republike.

-Ima još jedna u sedmom razredu gdje se u sklopu Napoleona govori o padu Republike. To je sve. Što se tiče nas u Dubrovniku, to je svakako malo, ali za nekoga iz ostalih krajeva Hrvatske možda i nije. Uglavnom resorno Ministarstvo tako je propisalo i smatra da su tri lekcije o Republici dovoljne za čitavu osnovnu školu. Naravno da mi pokušavamo djeci prenijeti dodatno znanje iz lokalne povijesti kada god možemo povezujući ju s raznim kretanjima na europskoj i svjetskoj povijesnoj mapi. Naravno, ja i vjerujem brojni moji kolege, dodatno djeci proširujemo znanje iz dubrovačke povijesti, jer smatramo da je premalo službeno propisano. Ne znam, možda smo previše subjektivni, ali tako radimo – naglašava Vego.

Profesori povijesti su očito svjesni njene važnosti u kontekstu Dubrovačke Republike pa djeci daju informacije koje nisu službeno propisane. Dobra je vijest da neće ostati zakinuti znanjem o dubrovačkim postignućima koja su itekako važna u svjetskim okvirima.