Prosperov Novak u Gradu: Mani Gotovac je radila u Igrama kada su one bile sramota sebe samih kao što su to i danas (FOTO)
Povodom ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige, u Čitaonici Narodne knjižnice Grad, obilježeno je prvih pet desetljeća profesionalnog književnog rada Slobodana Prosperova Novaka.
Hrvatski povjesničar književnosti, sveučilišni profesor, teatrolog, novinar i političar Slobodan Prosperov Novak kazao je kako se rado odazvao pozivu Dubrovačkih knjižnica.
- Počašćen sam što su me zvali iz Dubrovačkih knjižnica na posljednji dan Mjeseca hrvatske knjige. Središte svijeta je u Zagrebu jer se tamo knjige rasprodaju, a ja sam počašćen da mogu doći u Dubrovnik jer se tu ne rasprodaju knjige nego se slavi knjiga. S druge strane, moj dolazak se poklapa s 50. obljetnicom mog profesionalnog rada u književnosti - kazao je Prosperov Novak koji je djetinjstvo proveo u Dubrovniku.
- Dubrovnik mi je dao sve, dao mi je mogućnost da živim u najljepšim i najenergičnijim prostoru na svijetu. Kad imate dječju tučnjavu pa krv operete na Onofrijevoj fontani, to onda nije isto kao kad je operete na fontani doma. Poslije toga vas nitko nema što više učiti o Srednjem vijeku - istaknuo je Prosperov Novak koji se osvrnuo na to što često kažu kako ima dva zavičaja; na Hvaru mu kažu da je Dubrovčanin, dok mu u Dubrovniku kažu da je Hvaranin. Prema njegovom mišljenju to je "prokletstvo ljudi koji imaju dva zavičaja". Inače, kazao je kako je Dubrovnik napustio 1969. godine, a od tada se vratio na osam mjeseci kada je bio direktor Dubrovačkih ljetnih igara 2000. godine.
- Bio sam smijenjen s te funkcije jer nisam htio podnijeti pritiske koje su izvodili vezano s Brijunima - poručio je.
Prosperov Novak je na upit novinara prokomentirao smrt Mani Gotovac i Branka Lustiga.
- Gospođa Mani Gotovac je radila u Igrama kada su one bile sramota sebe samih kao što su to i danas. Poznata Matoševa kaže 'u Hrvatskoj smrt ima ukusa', a ja mislim da u Hrvatskoj smrt više nema ukusa. Svaki odlazak u smrt je sramoćenje onoga tko je otišao u smrt. Dovoljno je pogledati ljude koji ispraćaju Mani Gotovac. Evo, recimo onaj jedan koji se zove Stanković radio je s njom intervju od sat vremena, kaže da joj je navodno bio prijatelj, a naravno da nije jer su iz socijalnih razlika takvih da je to sramota reći. On kaže da mu je Mani pripremajući razgovor rekla kako u Hrvatskoj nema pravog teatra jer se ovdje više nitko ne j*be. Drugi pak slavni navodni kritičar koji je kao isto bio njezin navodni prijatelj, a socijalno je iz potpuno drugog lica, Velimir Visković, kaže da joj je on usuo u infuziju crno pivo dan prije smrti. Hoće reći da je zapravo ubio? Pa čekajte zar su to razgovori? Umjesto da je netko normalno prosudio... Opus Mani Gotovac je takav kakav jest i treba ga netko prosuditi. Nitko nije pet normalnih rečenica rekao o prozi koja je trivijalna pa je valjda samim time i zanimljiva. Jednostavno netko je morao to prosuditi, a ovo je svođenje osobe na nešto što ona uopće nije - komentirao je Slobodan Prosperov Novak osvrnuvši se na smrt Branka Lustiga koji je umro dan nakon Mani Gotovac.
- Kada je umro značajan čovjek onda ti isti nisu znali što sad napraviti, a političarima je lako istresti telegrame. Tako kad je umro Predrag Lucić, jedan od korifeja hrvatske ljevice, imali smo telegrame sućuti od državnika sa zaboravom da je taj čovjek (Lucić) par mjeseci prije smrti objavio knjigu Step by step - Stepinac koja je najsramotnija knjiga upravo toj vladajućoj stranci. Oni će reći kako je dobro što šalju telegrame, ali nije dobro jer ništa ne znaš - istaknuo je Prosperov Novak kazavši kao su Dubrovačke ljetne igre danas u krizi.
- Jedna od glavnih pozitivnih kritičarki je ministrica kulture, a kad ministrica kulture počne govoriti da je nešto dobro u kulturi onda se ja maknem. Tako sam radio cijeli život pa i sada - dodao je on.
Slobodan Prosperov Novak je naveo kako je imao najplodnije doba dok je živio u inozemstvu.
- Kao profesor sam bio u Rimu, Austriji i Americi na Yaleu pa sam imao bolje ekonomske uvjete i čovjek tada može bolje raditi jer je sedam ili osam puta bolje nego kad ste profesor ovdje. To su bili pravi uvjeti za rad. Svoju knjigu o Držiću, za koju objektivni kritičari kažu da je najbolje što sam napravio, napisao sam u Rimu, dok je Povijest hrvatske književnosti napisana u Washingtonu. Posljednja monografija Sveti Jeronim Dalmatinac napisana je u Zagrebu, ali ona je napisana po narudžbi. To je kad vam naruče knjigu, imate cijenu, povučete se, napravite i to je to. Povezana je s obljetnicom koja će biti svjetski događaj jer je sveti Jeronim značajan. Na ovome tlu imaju samo tri čovjeka koji imaju doista svjetske reference; jedan sveti Jeronim, Marko Polo i Nikola Tesla, a svi drugi Držić, Marulić i ostali su 'B' kategorija u odnosu na svjetski standard - zaključio je Prosperov Novak u izjavama za medije prije književne večeri u Narodnoj knjižnici.