Svečanu koncelebriranu popodnevnu misu uz sudjelovanje većeg broja redovnica i drugih vjernika, u zavjetnoj crkvici sv. Marije od milosti na Dančama predvodio je fra Pavle Ivić, tajnik franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.

U propovijedi je predvoditelj slavlja istaknuo da pitanje koje je Isus postavio učenicima „Što hoćete da vam učinim?“, postavlja i svakome od prisutnih kao pitanje ohrabrenja, te je to pitanje ujedno odraz njegove ljubavi prema svakome čovjeku, očitovanje snage njegova milosrđa i njegove milosti. Naglasio je i da je svatko od sudionika došao sa svojim potrebama, ali taj Gospodin pita: „Što hoćeš da učinim u tvom životu da ti pokažem i dokažem da sam ja živi Bog bez kojega ne možeš? Koliko god se trudio u životu stvarati nešto svoje, ja stojim kao tvoj Bog koji stoji na koncu svake tvoje odluke i čekam i opraštam.“ Potaknuo je vjernike da ovo slavlje bude svima na poticaj i ohrabrenje da nikada ništa u životu ne čine mimo Božje presvete volje, nikada mimo njegovi svetih zakona i odredaba, kao i da u svijetu u kojem žive budu prepoznati po služenju, ne po oholosti, nego po poniznosti koja uvijek sazrijeva u posluživanju drugima, ljubljenju drugih i osposobljavanju drugih da i oni sve snažnije ljube života Boga.

Osnažio je vjernike da Gospodinu kažu: „Gospodine, učini me spremnim i dostojnim poput tvoje majke, majke milosti, da mogu jednoga dana biti u tvom kraljevstvu!“ Istaknuo je da su ljudi u životu prepušteni bolima i iskušenjima, ali oni su tu da ih ojačaju, ne nužno za ovozemaljski život, ali svakako za vječnost, nastavivši: „Zato kada život zaboli, kada život pritisne, to nije razlog za odustajanje, nego je to razlog da se sjetimo da je i moj Gospodin trpio, i moj Gospodin je patio, i zato osnažen njegovom pobjedom i ja ću pobijediti, budem li se držao svoga živoga Boga neću se izgubiti“.

Potaknuo je vjernike da, ako su došli s nekom kušnjom, nekom poteškoćom na ovo slavlje, da ih predaju snažnom i moćnom zagovoru Gospe od milosti koja i danas pokazuje da je njezin sin živ, da osluškuje svaki otkucaj čovjekovog srca, svaki vapaj i da neće ostaviti one koji joj se obrate praznih ruku, no da ljudske ruke mogu ostati prazne ako se čovjek vodi logikom ovoga svijeta i pokušava biti bogati u ovome svijetu, a osiromašen za život vječni.

Zahvalio je sestrama koje su molitvom pratile i prate njegov poziv, sjetivši se da se njegov poziv rodio upravo u ovoj samostanskoj crkvi, da je i sam poželio svoj život prepustiti Gospodinu dok je u toj crkvi gledao svoju sestru koja polaže doživotne redovničke zavjete: „Ove časne Dančarke poznate u ovom gradu, bez kojih bi ovaj grad bio osiromašen, su sestre koje su duhovno, poput infuzije, hranile moj duhovni poziv, molile za mene, mole i danas!“. Posebnu radost je iskazao zbog velikog broja novih duhovnih zvanja ove redovničke zajednice, potaknuvši mlade sestre da budu ustrajne. Zaključio je pozivom svim vjernicima: „Zato se ohrabri, Bog koji je živ neće nas ostaviti praznih ruku, već večeras, po zagovoru svoje majke milosti želi nama dati obilje svoga blagoslova, želi nam dati obilje njegove snage, želi nam dati milost da nas i drugi prepoznaju njegovima, prepoznaju kršćanima“.

Pola sata prije mise redovnice i okupljeni vjernici molili su krunicu. Misa je slavljena i ujutro, a predvodio ju je također fra Pavle.

Podsjećamo, zavjetna crkvica Sv. Marije od milosti na Dančama, sagrađena je odlukom Dubrovačkog senata u 15. st. (1457.) gdje je u isto vrijeme sagrađen i lazaret za okužene.

Vrlo rano je postala omiljeno svetište Dubrovčana koji su se utjecali Gospinom zagovoru tražeći utjehu i pomoć u nevoljama života. Od 16. stoljeća crkva je postala i zavjetno svetište dubrovačkih pomoraca, a običaj pozdravljanja brodova zvonjenjem živi i danas. Uz crkvu je samostan – kuća matica Sestara franjevki od Bezgrešnog začeća (Dančarki) koje tu borave i već duga stoljeća čuvaju Gospino svetište. Kao i svake godine, blagdan Gospe od Danača slavi se treće nedjelje u listopadu.

Šime Župčić/Dubrovačka biskupija