Tvornica ugljenografitnih proizvoda TUP je 22. prosinca 2021. ugasila svoj mali pogon, prestala s radom i istog dana je zadnja pošiljka njihovih proizvoda otišla prema svojim naručiteljima. Pogon je radio s veoma malim brojem radnika i skromno su proizvodili.

Učenici Obrtničke i tehničke škole Dubrovnik su s predstavnikom škole Marc van Bloemen (koji nam je ustupio slike) posjetili tvornicu na zadnji dan rada. Još će ostati raditi dio tvorničke administracije do konačne odluke kome će se taj ipak zastarijeli pogon prodati.

Tvornica ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda “Nikola Mašanović” utemeljena je 1953. Kompleks je to koji se prostire na 9 800 kvadratnih metara u Gružu i oko 15 000 metara kvadratnih u Komolcu. Obuhvaća upravnu zgradu te brojne hale i radioničke prostore, dvorišta, a nekad je zapošljavao oko 700 ljudi te imao vlastite sportske klubove i kulturno-umjetnička društva, a dio radnika stambeno je zbrinut u naselju izgrađenom ponad tvornice, popularno nazvanom TUP-ovo naselje. TUP je danas spao na svega 38 radnika, a kad se od tog broja oduzmu direktor i administracija, u proizvodnji radi tek 20-ak ljudi. Godine 2019. tvornica je zapošljavala 70-ak ljudi, a u međuvremenu su mnogi otišli u mirovinu.

Zbog nedostatka stručne radne snage, neki od TUP-ovih umirovljenika su dolazili povremeno pomagati u obavljanju poslova. Tako je ugasio i zadnji gospodarski proizvodni pogon, te ću spomenuti samo neke koje smo do pred nekoliko imali u užem centru Grada : Radeljević (bivše Prvo dalmatinsko trgovačko društvo S.O.J.; Duhanska stanica; Dalmacija bilje ( bivša Biljana); tvornica boja i lakova Astra Dubravka; tvornica Jugoplastika Split-pogon za šivanje odjeće, a tu je danas hotel Ivka (tu je prije bila i tvornica likera obitelji Krilanović) i još nekoliko manjih pogona. Izvan Grada u bližoj okolici smo ih imali još desetak.