Bila je dobri duh Grada koji su svi pamtili po šalama koje je izvodila. Od ove legende Grada opraštaju se Dubrovčani biranim riječima na društvenim mrežama, a oprostio se i gradonačelnik Mato Franković.

"Adio Carice, bit ćeš pamćena kao dobra i vesela osoba, dobra prijateljica...", napisao je u Facebook grupi Dubrovnik nekad Ivo Batričević.

"Zaspala je moja susjeda, zaspala je naša kraljica, zaspala je naša Dube velika duša grada... Godina za godinom sve nas manje ima tu, a sve je manji stol a cipa bol a cipa bol.. Počivaj u miru prijateljice moja...", napisao je Mladen Beš. 

Od Dube Borovinke oprostili su se i Porporelaši:

"Kažu da slika govori 1000 riječi, a 1000 slika ne bi mogle opisat koliko je velika i pozitivna bila u svom jadu što joj je život priredio. Izgradila je generacije, bila primjer karaktera i dobrote, ali i onoga što život može napravit samo krivim odabirima u datim trenucima... Hvala ti na svakoj partiji što si s nama odigrala , došlo je vrijeme da se i ti malo odmoriš", poručili su Porporelaši.

Posebno emotivan status je obajvio Neno Kera u grupi 'Jedno drugo vrijeme, Vrijeme dobrih Duhova od Grada, Dubrovcana dobra duha':

"Adio Čamango! 
Jutrosu rane ure se čulo i odjekivalo Od Svete Marije i Mrtvog zvona, preko Karmena i Peskarije, Jezuita Porporele i Konala, Pelina pa sve do Gruža i Lapada, Svetog Jakova, Lokruma i Srđa... adio. 
I tu je finula storija o svemu što se nije ni krilo ni prešućivalo i bilovi bistro vivdno u škercu i sotavanju kako je to samo ona umjela. 
I zatvoren je libar od onijeh koji su bili originalniji od svijeh originala. 
A to i jes u svojoj duši bila. 
Tražila je put svojoj sreći koju nikad nije uspjela u ljudskoj punini naći. Našlaje u malim sitnim ljudskijem stvarima. 
Tu je bila istinska kraljica, Regina di notte kako je znala rijet, ma ipak od puna dana. 
Empatična i duboko u duši veči čovjek no mnogi drugi. 
"Mala daj mi obračunaj ovu kauciju i daj mi dvije bire i konzervu hrane za mačke! "
Te njene napuštene bez kuće i kućišta herave i imberlane sitne i mršave mačke koje je pazila ko svoju djecu i satima se bavila i ćakulala s njima. 
Streto je uzvraćala zajedljive i njoj dokučive boli u facu onom ko bi je inpico, kako su samo ljudi njena kova znali. 
Oni su bili direktna veza sa istinom i Gradom koji je sotokuco nastojao prešutit šporkarije unutar svojih kantuna. 
Nikog nikad nije uvrijedila ničim drugim osim istinom. 
I onoj o sebi i onoj o drugijem. 
Mnogi su tako fasovali, i onaj 'mali' Koji je oslovio sa dečko, koji se uprtio rijet gradonačelniku da joj riješi stambeno pitanje i ona ista ko i ja i rentijer koji se nakrco solada a nije živio život pa mu je sotala da mu soldi viru iz guzice, pa i ona žurna da ide zarana na poso jer treba počistit kamare od nekog amerikanskog ratnog broda koji je upravo akosto u porat u Gruž... 
Bila je posebna. 
Lucidna. 
Nakenkerušena. 
Namigiva i od škerca. 
Kozerica i pozerica. 
U valceru i kad joj je bila tuga. 
Ovo je trebao biti In memoriam, a nije, ovo je samo mrtvo slovo o ženi koju je Grad volio, a ona njega još više. 
Naša cura. 
Dube. 
Adio Čamango!", napisao je Kera.