Ona živi u četvrtom neboderu u Gružu, na adresi Od Gaja 60, na četvrtom katu i za kretanje joj je potreban jedan obični rukohvat koji je zapravo minimalna intervencija u zgradi, ali njoj puno znači.

"Ima devet skalina, ali ne mogu hodati bez rukohvata. Zvala sam Domoupravu i ništa. Predsjednik zgrade također ne reagira. Kako je moguće da mi nitko ne želi pomoći, a ja sam invalid i ne mogu iz kuće. Je li ovako prolaze invalidi u gradu?", pitala se 58-godišnja Eneida Rokić.

Brojni sugrađani su nam se javili kako bi pomogli pri realizaciji postavljanja rukohvata za Eneidu, a provjerili smo s Domoupravom što je sve potrebno. Naime, oni imaju sve spremno za postavljenje istoga, no predstavnik stanara treba potpisati to rješenje ili je potrebno skupiti 50 posto potpisa plus jednog stanara iz zgrade u kojoj Eneida živi. Kontaktirali smo i predstavnika stanara iz ovog gruškog nebodera koji je kazao kako on neće potpisati za rukohvat pomoću kojeg se osoba s invaliditetom može kretati. Kao razloge je naveo opasnost od ozljede za djecu i potencijalnu smetnju rukohvat prilikom preseljenja stanara. Prema Strategiji o izjednačavanju osoba s invaliditetom Grada Dubrovnika i UN-ovoj konvenciji o izjednačavanju osoba s invaliditetom mora se osigurati mobilnost i pristupačnost osobama koje su slabije pokretne. Budući da su konnvencije iznad zakona, ovaj slučaj bi se trebao jednostavno riješiti.

Inače osobe s invaliditetom imaju brojne probleme kada je u pitanju njihova pokretljivost po gradu, otežan posjet brojnim ustanovama i institucijama te svakodnevno kretanje. Ovaj primjer iz Gruža ne ulijeva nadu da pojedinac želi pomoći onima kojima je to doista potrebno. Neki bi se pitali gdje je nestao čovjek u ovom slučaju, no pitanje je li ga ikad i bilo.