Vlaho Obuljen (1837–1907), slijepi pjevač s dubrovačkih ulica, poznatiji kao Vlaho Slijepi (pa i Vlaho Maltez) dio je bogate dubrovačke povijesti i osoba koja je obilježila drugu polovicu 19. te početak 20.stoljeća. Njegova je osebujnost potakla Iva Vojnovića da ga uvrsti među likove drame “Ekvinocijo“ u kojoj je, u prvim izvedbama, glumio sebe. Rasvjetljavanje tog dijela baštinske riznice grada bio je povod izuzetno zanimljivom predavanju “Ekvinocijo“ Vlaha Slijepoga kojeg je u prostoru muzeja “Rupe“ u organizaciji Lions cluba Sveti Vlaho održala novinarka i znanstvenica Jelena Obradović Mojaš.

Vlaho Obuljen je bio pjevač kolendar, trgovac i glumac te je stoga predavanje, zapravo, bilo triptih. Rođen je 1837. na Konalu, a slijep je od najranije dobi, točnije od 7.mjeseca života, nakon što je dobio tjemenicu. Majka Tereza Zamit bila je s Malte i teško se sporazumijevala s okolinom, a sa sinom kojeg je dojila do šeste godine sporazumijevala se na malteškom jeziku.

Poznato je kako je, iako slijep, pravio kućne oltariće od kartona, što je tad bio običaj. Godine 1904. u “Crvenoj Hrvatskoj“ je objavljena njegova biografija.

Pamte ga kao vještog trgovca, a prodavao je sitnice koje je otac-pomorac slao obitelji. Po čvrsto utvrđenom hodogramu, robu je uz povike “Iglica, traka, konca i bumbaka! Ferretti e cordella – forte e robba bella!“ prodavao po raznim dijelovima grada: srijedom na Pelinama, petkom na Konalu. Otac mu je umro u 21.godini i što je Vlaho shvatio da je postao “pater familias“. Majka ga je naučila računu i djeca su ga voljela te često pratila dok je trgovao. Uvršten je među oriđinale, ali to nije bio na način tadašnjih oriđinala. Posjedovao je dobru vibru i zabavljačku žicu kojom je premošćivao svoj životni hendikep, a zna se da je kupio lemuzinu u crkvi sv. Andrije.

Kolende je govorio zapisivaču, a pretpostavlja se da je neke stihove stvarao on osobno. Katkad bi među svoje stihove ubacivao i talijanske „“Probudi se, gospođo, Vieni a sentire, Ove gorke tuge, Te le voglio dire, Malena si bila, Sempre te amavo, U danu i noći, Per te sospiravo…“ Sam je za sebe govorio “Glas sam imao magnifik, a notu ne bi izgubio. Ma sam se grubo vlado. Osto sam bariton, zašto sam izgubio glas, čineći note što nijesu bile za mene (od soprana) a niko me ne bi svjetovo. Cucnuo bi kada za potegnuti višu notu, erbo bi ćio učinit poviše svijeh.“

Zabilježeno je kako se ženio četiri puta i sve ih je nadživio, a zli jezici su govorili da je bio goropadan prema njima. Prvi put se oženio u 27.godini života za neku Cvijetu, ali je s drugom, Lucijom, bio 27 godina u braku, a nakon njezine smrti oženio je 17 godina mlađu Ivanicu, a prije nego je umro 1907.godine oženio se i četvrti put. Ta se supruga zvala Ana.  

Kao glumac, Vlaho Obuljen prvi put 1903. nastupa u Bondinom teatru u “Ekvinociju“, drami u kojoj se nemiri (ekvinocijalne oluje) u prirodi stapaju s nemirima u dušama likova. Osobno ga je izabrao Ivo Vojnović koji je, pred kraj života, oslijepio a jednako kao i Vlaho, bio je jako vezan uz majku. Vlaho je odbio u predstavi reći da ga je “nekakva žena rodila i ostavila ispred vrata od ošpedala“ ustvrdivši: -Ma, gospari, nijesam se tako rodio!

Predstava je imala fantastično dobar odjek kod publike, ali je te 1903. samo on dobio honorar! Nosio je štap kojim je udarao ritam svom hodu i pjevanju, nosio crvenu košulju i jako je pazio kakva će mu biti montura- rekla je Jelena Obradović Mojaš. U programu je sudjelovao i dramski umjetnik Maro Martinović koji je ovog ljeta na Igrama glumio Vlaha Slijepog.

"Vojnović je jako dobro uklopio antičke vrijednosti u Ekvinocijo i trebao mu je Vlaho Slijepi da Jeli vrati vjeru u život. Vlaho je prihvatio svoju nesreću, širio je radost i nešto je između proroka i lude", rekao je Martinović te dodao kako je Vlaho Slijepi za redatelja Joška Jupu Juvančića bio prava moralna vertikala.

Napisao i snimio: Ahmet KALAJDŽIĆ