POZNATI NOVINAR PODIJELIO DOJMOVE S DOČEKA "Magija Straduna i Dubrovnika digla se na petu potenciju, svitla, veselje, zabava, ludilo"
Poznati novinar, enigmat, kvizaš i putopisac Robert Pauletić bio je jedan od 19 tisuća ljudi koji je Novu godinu dočekao na Stradunu.
Svoje dojmove je podijelio na društvenim mrežama, a njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
SRITNA NOVA GODINA 2024! REPORT SA STRADUNA.
Ka šta je u Monopolyju najbolje polje ono Parco della Vittoria, tako je u Hrvatskoj noćas najbolje misto bilo ono na Stradunu, di smo noćas Susida i ja pili i pivali s prijateljima Ivom i Anom i njihovom ekipom.
Glavni pivač bija je Zdravko Čolić (i junački otpiva dobre dvi i po ure). Znan samo poneku Čolićevu pismu, jer san ga baš malo sluša u životu, ali san sad prvi put obratija pažnju na meni najbolju njegovu pismu. Prvi put da san je uopće i čuja.
Kad je, dakle, zapiva meni nepoznatu krasnu laganicu "Svadbarskim sokakom", posluša san prvih par stihova, okrenija se Susidi i reka: "Sto posto je ovu pismu napisa Đorđe Balašević. Osjećam po stihovima". Susida je rekla: "Ma, šta ti je, di će Balašević pisat pisme za Zdravka Čolića?", ali je ipak išla provjerit na internet i, naravno, bija san u pravu. Balaševićevi stihovi.
Uz Čolića je publiku zabavija i Ante Gelo s bendom pivača iz A-strane, di je šarolikim repertoarom izdominirala Iva Ajduković u prepoznatljivom kapotu i s moćnin glason kojim se direkt sa Straduna mogu porušit neboderi u sjevernim japanskim prefekturama.
Stradun je bija pun puncat, više od 19 iljada ljudi, ali vladala je neka fenomenalna atmosfera, nije bilo niti jednog jedinog ekscesa, niti jednog krivog pogleda, vatromet je bija najbolji koji san vidija u životu, magija Straduna i Dubrovnika digla se na petu potenciju, svitla, veselje, zabava, ludilo.
Upozna san sjajnu Aninu ekipu iz Cavtata, plus ekipu vrhunskih vaterpolista Juga, plus super momka Zvonimira, sina moje prijateljice s facebooka Marije Perić, a vrh je bija kad se usrid noći niotkud, ka s neba, pojavija neki kralj, veći od Gašpara, Melkiora i Baltazara zajedno, reka je da je iz Dervente. On me ("Uzmi, uzmi!") kad je bilo najpotrebnije, ničim izazvan, nahranija spektakularnim, superkvalitetnim pršutom iz pijata koji je nosija sa sobom!
Posli smo vidili da je taj neočekivani "anđeo pršuta" bija za obližnjim stolom di je u kapici sve oko sebe pozorno i pomalo mrko promatra i košarkaški trener Jasmin Repeša.
Ja san se proveja fantastično, šta možda i nije dobro, jer kod mene vlada čudno pravilo da mi je cila godina uglavnom obrnuto proporcionalna od onoga kako se proveden za doček. Zadnji put mi je ovako dobar doček bija 2020. pa je svit dva miseca posli skršila korona. Nadam se da će ove godina bit izuzetak, da će mi cila godina bit odlična ka i ovi doček!
To želim i svima vama, dragi prijatelji, da vam 2024. bude sjajna u svakom pogledu: zdravlja, ljubavi, sreće, velike plaće svima želi vaš Robert!