Brak se nerijetko zna pretvoriti u mučnu i konfliktnu zajednicu u kojoj vladaju napeti odnosi, pa se često vode rasprave o tome je li bolje rješenje za djecu ostati u neskladnom braku ili razvesti se. Kakvu god odluku donijeli, roditelji moraju biti svjesni toga da su mnoga istraživanja pokazala i da će nesređeni obiteljski odnosi ostaviti traga i na djeci, piše Tportal.hr. 

Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander kaže kako je razvod jako stresno iskustvo koje pogađa svu djecu i mlade, neovisno o dobi, spolu i ostalim karakteristikama.

'Prva istraživanja koja su nastojala utvrditi efekte razvoda roditelja na djecu otkrila su da djeca rastavljenih roditelja imaju lošiji akademski uspjeh, više socioemocionalnih teškoća, više problema u ponašanju, lošiju perspektivu interpersonalnih i partnerskih odnosa u budućnosti i tako dalje. Nalaze se i transgeneracijski efekti razvoda, što znači da se prenošenjem nekih negativnih obrazaca u obitelji razvod roditelja koji se dogodi danas može odražavati na djecu koja još nisu rođena, a doći će u obitelj za dvije ili čak tri generacije. Tada se nameće logično pitanje - treba li ostati u lošem braku zbog djece?', objašnjava Buljan Flander.

Klinička praksa, suprotno prvotnim tumačenjima znanstvenih nalaza, dodaje Buljan Flander, pokazuje da je za djecu bolji 'zdrav razvod' nego 'loš brak' roditelja te su se istraživači usmjerili na detaljnije analize.

Nepravedno je djetetu dati do znanja da se ostaje u nesretnom braku zbog njega

'Istraživači su se zapitali - što je to što šteti djeci u razvodu braka roditelja: razvod sam po sebi ili neki njegov specifični element? Danas znamo da djeci i mladima razvod roditelja teško pada, ali da se na njega mogu uspješno prilagoditi, kao i na bilo koju drugu značajnu promjenu u životu, poput preseljenja u drugi grad. Konflikt između roditelja ono je što zapravo šteti djeci i što im onemogućava zdravu prilagodbu. Vrlo je nepravedno djetetu dati do znanja, verbalno ili neverbalno, da se ostaje u nesretnom braku zbog njega. Dijete se tada osjeća krivim i odgovornim za patnju roditelja, što je prevelika težina tereta na njegovim leđima', smatra ona.

Kada roditelji kažu djetetu da se rastaju, objašnjava, mogu očekivati razne reakcije, poput ljutnje, tuge, neprihvaćanja, okrivljavanja (sebe, jednog ili oba roditelja), žudnje da pomiri roditelje, srama, straha zbog budućnosti i tako dalje.

Kako djeca reagiraju na razvod

'Mogu se očekivati i privremene promjene ponašanja, primjerice neka djeca se povlače u sebe, neka se ponašaju više agresivno nego ranije, neka djeca se ponašaju regresivno: kao da su mlađa nego što jesu, pa mogu primjerice opet početi sisati palac, mokriti u krevet i slično. Uz adekvatnu podršku roditelja većina djece uspije se prilagoditi i vratiti na normalnu razinu funkcioniranja u kraće vrijeme. Adekvatna podrška uključuje predstavljanje razvoda kao zajedničke odluke, zaštitu djeteta od detalja partnerskog odnosa, davanje strukture i predvidljivosti daljnjeg života te sustavno naglašavanje da ono nije krivo, da ga roditelji vole i uvijek će ga voljeti te biti tu za njega, oboje uključeni u njegov život i odrastanje. Osim što je ove poruke važno naglasiti riječima, još važnije ih je pokazivati svojim ponašanjem. Također, roditelji bi trebali djetetu dati vrijeme i prostor da slobodno izrazi kako se osjeća te da postavi pitanja koja god mu padnu na pamet', poručila je Buljan Flander.