Zanimljivo je da je i prvi oltar koji je posvetio u svojoj biskupskoj službi 2011. god. posvetio upravo u ovoj crkvi.

Posvećena nakon 600 godina

Posebno znakovito bilo je pomazanje križeva na zidovima crkve koje je u obredu posvete crkve pomazao biskup Uzinić. Činom posvete crkve ona se u potpunosti uvodi u funkciju kako bi zajednica vjernika, predvođena svojim pastirima, u njoj vršila bogoštovne čine. Iako je crkva sv. Jeronima u Slanom stara već 600 godina, tek sada je posvećena, jer prije kao samostanska crkva nije bila značajnije u funkciji župe, a budući je to postala, temeljito je obnovljena i nakon toga ovim svečanim obredom i posvećena.

Ne možemo samo govoriti da smo kršćani, nego kao kršćani trebamo živjeti

Biskup se u propovijedi osvrnuo na misna čitanja, a posebno evanđelje koje donosi sliku vinograda koji ne donosi ploda, te se daje novim vinogradarima. Pojasnio je da je Crkva taj novi izabrani narod kojemu je povjeren vinograd. „Mi smo kao Crkva dobili zadaću da budemo vinogradari, i da donosimo plodove spasenja.“ Bilo bi loše ako bismo  to tumačili samo u povijesnom kontekstu, a ne bismo otkrili drugu pouku o oduzimanju vinograda narodu koji ne donosi plodove u kontekstu suvremene Crkve, kazao je biskup naglasivši da neće Crkva kao odabrani Božji narod nestati, nego da ćemo mi koji gradimo Crkvu, koji činimo dio Crkve, ne budemo li donosili plodove biti odbačeni, zapravo ćemo sami sebe isključiti. To je zatim i konkretizirao: „Ne možemo samo govoriti da smo kršćani, nego kao kršćani trebamo živjeti, ne možemo samo poštovati tradiciju i tradicionalno pripadati vjeri, nego se kao vjernici moramo ponašati u svakodnevnim životnim okolnostima. Naše 'biti vjernici' ne smije se vidjeti samo po krsnom listu, nego po životu koji živimo“, te je to povezao upravo s posvetom crkve: „I zapravo nam ova posveta crkve koja se događa na najbolji način govori kakvi trebamo biti, svatko od nas pojedinačno. Ova crkva je sastavljena od različitog kamenja, od različitih materijala, ako iskače jedan od tih kamenja, od tih materijala, ako je promijenio boju ili oblik, ako je ispao sa svog mjesta, cijela građevina postaje narušena, cijela građevina dobiva drugačiji izgled, postaje ružna i treba je obnoviti. Tako je bila i ova građevina i zato je obnovljena. I sada kada je obnovljena postoji sklad. I zato je današnje evanđelje poziv da se uskladimo, da se međusobno povežemo, da se svatko od nas pojedinačno bude sličniji Isusu Kristu, da svatko od nas bude kršćanin ne samo riječima, nego životom.“

Hoće li nam domovina biti 'oduzeta'?

Istu sliku vinograda je aktualizirao i iz druge perspektive: „Ova slika se može primijeniti također i na ovu zemlju koja nam je  Bog darovao, koju je izabrao za nas. Ali on traži od nas plodove. Bilo je u povijesti teških vremena, no naši su preci uspjeli davati plodove i zato mi danas jesmo na životu. No imamo li budućnost? Hoće li nam vinograd ove domovine koji nam je darovan biti oduzet? To ovisi o tome dajemo li plodove. Jedan od plodova bez kojih ovaj vinograd u budućnosti neće biti naš je život. Mi smo narod koji umire. (…) Ne bude li života vinograd će nam biti oduzet i dat će se onima koji su otvoreni životu. Zato je pred nama velika odgovornost. Nije se dovoljno samo hvaliti onim što nam je darovano, nego ono što nam je darovano mi moramo obogaćivati.“ Također, naglasio je i osobnu dimenziju evanđelja za svakog pojedinog vjernika: „Zato dok o ovom svemu promišljamo, dok promišljamo o Božjem vinogradu, hoće li opstati kao narod, hoće li nam biti oduzeta ova domovina, hoće li nam biti oduzeta ova crkva, zapravo ne trebamo gledati druge, upirati prste u ovog ili onog, već svatko od nas treba pogledati u sebe. Činim li ono na svom mjestu ono što Bog od mene traži u ovom trenutku povijesti?“

Urućena povelja o posveti crkve

Na kraju euharistijskog slavlja biskup Uzinić je gvardijanu samostana sv. Jeronima fra Ljudevitu Lasti uručio povelju koja svjedoči o posveti crkve, te zaželio da to bude samo vanjski znak one životnosti koja će se odvijati u toj crkvi.

Gvardijan Lasta, ujedno i župnik župe sv. Vlaha u Slanom, srdačno je zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u obnovi ili je omogućili, a riječ je o velikom broju ljudi koji su ugradili sebe u ovaj veliki događaj.

U ime Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, kojoj pripadaju braća u ovom samostanu, svima se obratio i fra Mate Dragičević, tajnik i ekonom provincije, izrazivši svoju radost zbog obnove ove samostanske crkve.

Slavlju je prisustvovalo i deset franjevačkih novaka s njihovim učiteljem fra Slavkom Soldom.

Cjelokupna obnova crkve, koju je vodila građevinska tvrtka „Gara“ odvijala se kroz zadnjih godinu dana. Prethodna obnova bila je prije 40-ak godina. Ova posljednja obnova uključivala je temeljitu obnovu: od krova, zidova i zvonika do svih oltara, ali i je uključivala i mnogobrojne sitnije radove. U vrijeme Domovinskog rata crkva je devastirana, te su odnesene dvije vrijedne slike iz 15. stoljeća: slika sv. Obitelji je nađena u Nišu i vraćena, dok slika Uznesenja Blažene Djevice Marije još nije nađena. Postavljen je i novi križni put autora akademskog slikara Mladena Ivešića.