Precizniji podaci govore kako je putnički brod Postira izgrađen 1963. godine u brodogradilištu „Crvena zvezda“ u Puli kao novogradnja 37 pod imenom Postira za Jadroliniju te je predaja bila 15. lipnja 1963. godine. Riječ je o putničkom motornom brodu male obalne plovidbe 335 BRT, 136 NRT te 30 tona nosivosti. Kapacitet Postire je 380 putnika, duga je 44,6 metra, široka 8,1 metar, a visoka 4,01 metra, maksimalne brzine 14 čvorova. 

Kao takva Postira je elegantna i ugodna oku pa joj najčešće tepaju i zovu je 'starom damom' ili 'plovećim oldtimerom', a nerijetko joj hvale i odlične maritimne sposobnosti. No, kako nam starost ljudskog roda, ali i stvari ide na živce jer sve što dugo traje podsjeća na smrtnost i prolaznost, Postiru znaju ošinuti brojnim uvredljivim nazivima poput 'karampane'. Zakazala je ona zbog svoje starosti mnogo puta, ali nikad nije izdala jer je kroz desetljeća plovidbe prevezla milijune putnika na relaciji Dubrovnik-Elafiti. Nedavno je imala havariju tijekom isplovljavanja iz luke Suđurađ na otoku Šipanu pa se čak potegnulo pitanje hoće li  ovaj vremešni brod ikad više zaploviti. 

Godinama obećavaju novi brod, ali Postira i dalje plovi

U tom periodu Jadrolinija je osigurala zamjenu pa je tako Postira od listopada do kraja kolovoza bila na remontu u Šibeniku. Svaka havarija potakne nagađanja o dugo najavljivanoj modernizaciji flote brodova obalne plovidbe. Tako su nam iz Jadrolinije službeno najavili kako će novi putnički brod, koji će zamijeniti Postiru, imati kapacitet 390 putnika, duljine oko 50 metara te će biti pogonjen električnim baterijskim pogonom. Isporuka broda se planira sredinom 2025. godine, a do tada se očekuje od Lučke uprave Dubrovnik da u periodu izgradnje broda osigura potrebnu infrastrukturu za punjenje baterija u luci Dubrovnik i u luci na otoku Šipanu.

Dok se sve to izrealizira, najdraži brod otočana sa svojom posadom nastavlja ploviti i povezivati Dubrovnik i Elafite. Posjetili smo ga početkom rujna kad još vlada turistički šušur, a on se vratio uglancan iz remonta, još uvijek mirišući na pituru.

Časnik palube Miroslav Kunić s Mljeta, koji je na Postiri 20 godina, govori nam kako  je brod u puno boljem stanju.

- Vratila se Postira! Lijepo su je uredili, sad su saloni, paluba ljepši... Brod je općenito siguran, upisan u registar, nije sve tako crno kako ljudi znaju reći. Nismo nikad imali neke veće nezgode – govori časnik Kunić koji se na Postiru ukrcao 1994. godine. Prisjeća se kako je tada bila puno bolja što se tiče motora koji je i danas funkcionalan zbog svoje kvalitete i dugog vijeka. 

Emotivna povezanost, ali i sigurna plovidba

- Tad su se gradili motori koji mogu izdržati ove četiri pruge i zbog toga je ovaj brod ovako dugovječan. Dobro, možda bi danas bilo bolje da je komfornija, ali sve u svemu ona je za zimu odlična, to je brod mornar koji može po bilo kojem vremenu ploviti – uvjeren je Kunić. Dodaje kako bi sutra volio da dođe novi brod koji bi bio vjerna zamjena Postiri kojoj je vrijeme učinilo svoje. 

Ljudi su emotivno vezani za ovaj brod i posadu koja ima poseban odnos s otočanima.

- Na ovoj liniji nikad nije dosadno, atmosfera je odlična, a stranci su oduševljeni brodom. Ponekad im savjetujem da idu s trajektom jer će brže stići, ali oni ne žele jer im se sviđa Postira. Zimi smo puno bliži s otočanima, nosimo im lijekove, uplatimo Loto i sve drugo što treba, a i oni brinu za nas pa nas često počaste – govori kroz smijeh časnik Miroslav Kunić.

Na Postiri je godinu dana mladi kapetan Stipe Aničić koji za sada ima samo dobre dojmove.

- Ljudi su ok i puno je lakše raditi u takvoj atmosferi. Brod je nezgodan za manevriranje jer je stariji, ali čim je posada dobra zaboravi se na sve probleme – govori Aničić, bivši prvi časnik broda Marjan koji povezuje Split – Supetar. U početku mu je bilo teško priviknuti se na Postiru budući da je prošli brod na kojemu je radio bio znatno moderniji.

- Evo sad nam je Postira došla iz remonta. Ma može ona još ovoliko izdržati – u šali govori kapetan te dodaje kako su sad ipak drugačija vremena kada je važna brzina i udobnost.

Tajna je u kvaliteti i održavanju

Prvi strojar Postire Ivan Rabadan iz Splita govori kako srce Postire tuče snažno.

- Tajna njenog motora je kvaliteta izrade i održavanje, iako mu je 60 godina. Nije lako procijeniti koliko će izdržati, ali uz zalaganje i održavanje mogla bi potrajati. Teško je prognozirati vijek, no ako zadovolji potrebe otočana, mogla bi raditi još tri-četiri godine bez problema – smatra strojar Rabadan koji je mišljenja kako Postira ima svoju priču i dušu, no ipak dodaje kako treba ići u korak s vremenom. On je na ovom brodu tek desetak dana, no stariji mu brodovi nisu nepoznanica. Naime, ranije je bio na brodu koji vozi liniju Dubrovnik-Bari, koji je jednako pred mirovinom kao i Postira.

- Ljudi zaslužuju moderniji brod i treba ići u korak s vremenom. Treba pratiti trendove iako se strancima sviđa ovaj retro stil kojega malo gdje mogu vidjeti – kazuje prvi strojar Ivan Rabadan.

Imala je posada Postire, koja inače broji deset članova, raznih dogodovština na brodu. Tako im se  prošle godine, govore nam, jedan čovjek bacio s krme broda dok su se približavali Kalamoti. Brzo su se okrenuli, pokupili ga i prebacili na gliser koji ga je kasnije vratio u grad.

- Na moru se nikad ne zna, uvijek se nešto događa. Ljeti je puno baraka, brodova, ljudi nemaju velikog znanja i iskustva pa bude svega. Dok je pak zimi druga priča pa su izazovi vremenske neprilike – govori kapetan Stipe Aničić, rodom s Brača koji je 15 godina na moru. 

Tijekom rujanske plovidbe susreli smo Jelenu Boroje, patronažnu sestru sa Šipana koja inače radi na sva tri otoka.

‘JADROlinija je JADNOlinija’

- Postira je najsigurniji brod, nema toga vremena kojeg ona ne može svladati. Čovjek se navikne na sve, promjene dobro dođu, ali u Postiri se uvijek osjećam dobro. Brod i posada mi puno znače, to se ne može opisati. Dobro bi nam došlo nešto stabilnije i bolje, ali da ostane kao ovaj brod – govori patronažna sestra kojoj je ljeti puno draže ploviti s Postirom jer ima više linija.

- Zimi je teško. Ponekad se dogodi da bude pet ljudi na brodu, ali takav je otočni život. Treba ga voljeti da bi čovjek mogao tu živjeti – poručila je Jelena Boroje.

Vjekoslav Obuljen s Lopuda bio je kritički raspoložen. 

- Ovo je jedini brod koji je za ovu liniji, a sve ostalo što je bilo na zamjeni je nula! Ova riječka firma se ne zove Jadrolinija. Ona je Jadnalinija! Sramota je da oni u 30 godina nisu mogli izgraditi ovakav novi brod. Svi nešto obećavaju. Dobro bi nam došao brži brod ljeti, ali zimi Postira može učiniti barem jednu liniju – govori Obuljen s Lopuda.

Mladići Ante Krešić i Amir Burazerović komentirali su je li vrijeme za 'novu Postiru'.

- Nitko nije u potpunosti zadovoljan s brodom, ali je Postira najbolja od svih koji su bili na ovoj liniji. Stabilna je tijekom zime, no općenito je spora i vrijeme je za neki novi brod. Ne vjerujem da će se to brzo realizirati, jer se o tome dugo priča, a kod nas u Hrvatskoj stvari se sporo događaju  - govori Ante Krešić koji je pet godina živio na Lopudu gdje je završio osnovnu školu.

Na Postiru je navikao i njegov prijatelj Amir Burazerović iz Sarajeva koji na Elafitima ljetuje 18 godina.

- Svako ljeto se vozim s Postirom i mislim da je vrijeme za novi brod. Tehnologija je zastarjela i trebalo bi nešto novo da se može puno brže doći na otok – poručio je Amir Burazerović.

Doći će i taj dan kada će otočani dobiti brži, mlađi, veći i udobniji brod nego danas, ali Postira će zasigurno ostati u sjećanjima i srcima svih onih koji su imali priliku ploviti s njom.

*Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik