„Dok je mlad, svatko vjeruje kako je svijet počeo postojati tek kada se on rodio i kako sve, zapravo, postoji samo njega radi“, zapisao je jednom Goethe, a baš danas u svijetu kada empatija postaje zadnja na listi vrlina, ovaj citat čini se kao definicija skoro svakog čovjeka, a ne samo onog mladog i 'zelenog'. 

Ipak, s vremena na vrijeme, pojave se neke priče koje nas uvjere kako dobrote još ima, kako osjećaji za druge još žive u onim tihima oko nas. Upravo jedna takva priča rodila se u Gradskom društvu Crvenog križa, a s ekipom koja je provodi proveli smo djelić vremena i svjedočili vrijednosti onoga što rade. 

'Homo u đir' naziv je projekta kojega provode kako bi nemoćnima, teško pokretnima ili jednostavno osobama starijima od 65 godina omogućili odlazak u spenzu,do  doktora, banke ili pak u posjetu obitelji i prijateljima. 'Tri mušketira' dubrovačkog Crvenog križa koji ovaj projekt provode su Ivo Burum, Ivan Jurić i Živko Šimunović. 

„Ideja za projektom se rodila jer već godinama pomažemo starijim i nemoćnim osobama, ljudima koji žive u domaćinstvima gdje nemaju nikoga, a osobito smo to radili za vrijeme korone kada smo im svaki dan donosili spenzu, lijekove... Kada je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike objavilo natječaj za prijevoz starijih osoba, prijavili smo projekt i dobili novce. Nazvali smo ga 'Homo u đir' i sada je na snazi već nekoliko tjedana“, govori ravnatelj Crvenog križa Živko Šimunović i dodaje kako su već imali na desetke prijevoza. 

Potrebno je nazvati na telefon ili mobitel Crvenog križa u radno vrijeme od ponedjeljka do petka u vremenu od 7 do 15 sati i dogovoriti prijevoz nekoliko dana ranije. 

„Vozimo naše starije ljude koji nemaju mogućnosti i ne mogu svaki put plaćati taksi. Ipak su to penzioneri. Nerijetko žive u dijelovima grada gdje autobusi nisu tako česti ili trebaju poći na više mjesta. Imamo jako pozitivne komentare i povratne informacije“, govori Šimunović. 

U Gradskom društvu Crvenog križa Dubrovnik zaposleno je deset osoba, a za prijevoz i ovaj projekt je najčešće zadužen gospar Ivo Burum. Osim njega, ovaj put angažiran je bio i Šimunović jer je pomoć bila potrebna gosparu koji je stopostotni invalid pa su mu pružili oslonac za hodanje.  Nikšu Matkovića su iz Trstenog doveli u grad u banku, a onda su ga, kada je obavio sve poslove, vratili u Trsteno. 

Ivo Burum je najčešće angažiran za prijevoze projekta 'Homo u đir'

„Ukrcali su me u Trstenom, a ja sam vam tamo kao starina!“, kroz smijeh će gospar Matković i nastavlja: „Odveli su me do banke i onda doma jer mi se zdravlje pogoršalo, ali dobro je kada ima tko pomoći. Za projekt sam saznao preko radija, nazvao sam ih i puno su mi do sada pomogli, a tako ćemo valjda i dalje.“

Gospar Nikša Matković iz Trstenoga je morao doći do banke u grad

Bude tu i čakule, naravno.
„Sretni su kada kada izađu vanka, a posebno oni koji žive u zgradi i nemaju obitelji, balkon, vrt... Njima je onda i ovo izlazak koji ih veseli“, zaključuje naš razgovor ravnatelj Gradskog druđtva Crvenog križa Dubrovnik, Živko Šimunović. 

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika