Piše: Silva Capurso

Djelatnice su čitavo to vrijeme radile on line pomoću brojnih dostupnih aplikacija, putem telefona ili dogovorno s roditeljima putem e-maila. Što se promijenilo i kako je raditi danas te jesu li spremne na nove izazove koje nije uvijek moguće predvidjeti pitali smo dvije djelatnice u zdravstvu različitih struka – edukacijsku rehabilitatoricu Marinu Vučković Matić koja se uz dijagnostiku usmjerila na terapijski rad s djecom mlađe kronološke dobi, prije svega na ranu intervenciju te psihologinju Maju Hatvalić Capurso čiji je rad baziran na psihodijagnostičkim i psihoterapeutskim postupcima s djecom svih uzrasta. 

Što se promijenilo u odnosu na vrijeme prije pandemije koronavirusom?

Marina: Cijelo vrijeme je prisutna određena doza opreza zbog epidemiološke situacije. S posebnom pažnjom se pristupa svakom djetetu. Uvijek nastojimo razgovarati s roditeljima o tome kakvo je zdravstveno stanje djeteta i kakva je situacija u vrtiću ili školskom kolektivu unutar kojeg se dijete nalazi. Apeliramo na roditelje da surađuju s nama i ukoliko primijete kod svog djeteta neke od simptoma kao što su curenje nosića, temperatura i sl. potičemo ih da nam pradobno jave i ne dovode dijete unutar prostora Poliklinike. 

Mislim da smo se i mi svi privatno prilagodili situaciji i svoj privatni život promijenili u skladu s novonastalim okolnostima.

Maja: Prije pandemije koronavirusom i sada zadržali smo vrlo sličan način rada jer radimo s djecom različitih dobnih uzrasta i s njihovim roditeljima. Tako smo i prije pandemije radili po principu da postoji vrijeme rezervirano za dijete, kao i vrijeme za roditelja, te desetominutna pauza između svakog sljedećeg djeteta. Sada smo u vrijeme pandemije zadržali isti raspored rada, naručivanja i primanja djece, a pauzu od 10, 15 min koristimo kako bismo prozračili i dezinficirali prostor prije dolaska sljedećeg roditelja. Prije pandemije posebno mlađa djeca dolazila su u pratnji oba roditelja, dok je sada u vrijeme pandemije preporuka da dolaze uvijek u pratnji istog jednog roditelja.

Kako je danas raditi i boje li se roditelji?

Marina: Osobno sam smanjila doticaje s prijateljima iz okruženja, pa i s obitelji. Sve se promijenilo, a dio takvog ponašanja je zapravo odgovornost svih nas pojedinačno u suzbijanju ove epidemije. 

O ponašanju svih nas ovisi rad Poliklinike, ali i zdravlje naših malih pacijenata. Naša djeca uz razvojne teškoće zbog kojih dolaze k nama često imaju i druge komorbiditete – srčane probleme, epilepsiju i sl. i nastavili su dolaziti i nakon otvaranja zdravstvenog sustava čime su pokazali veliko povjerenje u nas koje im na ovaj način i vraćamo. 

Maja: Što se tiče obima rada i količine djece postoji stalna potreba za stručnom pomoći od strane svih djelatnica u poliklinici, posebno psihologa jer mlađa djeca odlaze na razvojne procjene, a djeca nižeg školskog uzrasta dolaze zbog specifičnih poteškoća u čitanju i matematičkim vještinama, kao i zbog emocionalnih poteškoća. Bilježimo lagan porast djece s emocionalnim poteškoćama i djece s problemima u ponašanju. Ti problemi prije svega se manifestiraju u kućnom i školskom ambijentu. U podjednakoj mjeri od nas traže pomoć, pa roditelji sami vide potrebu za potražiti pomoć stručnjaka ili djecu k nama upućuje škola.

Što se tiče razvojnih teškoća tu je podjednak priljev djece i prije i sada, za vrijeme ovih epidemioloških mjera. Ako je roditelj zabrinut za razvoj svog djeteta svakako će se odlučiti potražiti pomoć. Zbog specifičnosti našeg posla roditelji i dalje imaju potrebu za osobnim kontaktom sa stručnjakom i zbog toga imaju povjerenja i dovode djecu, a uvjeti u Poliklinici su takvi da ispunjavaju najviše epidemiološke standarde i zbog toga s povjerenjem dovode djecu. 

Jeste li spremni na nove promjene načina rada?

Maja: Svakako smo spremni i prilagodit ćemo se fleksibilno novim potrebama kako se one budu  pojavljivale. Trudit ćemo se maksimalno iskoristiti sve blagodati digitalizacije te ukoliko dođe do zatvaranja i nemogućnosti fizičkog kontakta, veliki broj djece moći će se obrađivati online što se tiče emocionalnih poteškoća i poteškoća u ponašanju. Dio psihodijagnostičkih postupaka i dalje će zahtijevati fizički kontakt te će u slučaju lockdowna morati biti odgođen. Za najraniji uzrast i djecu s razvojnim poteškoćama ćemo osigurati online video pozive za roditelje te ćemo roditeljima davati konkretne upute koje će kod kuće nastaviti primjenjivati prema danim smjernicama. Naravno i odgovarat ćemo na sva pitanja roditelja koja imaju vezano za psihofizički razvoj svog djeteta. 

Marina: Naravno da smo spremni na mogućnost promjene načina rada. Moramo se svi prilagođavati novim uvjetima, iako u svima nama tinja želja i potreba da se što prije vratimo u normalu. 

Tijekom lockdowna imali smo dežurstva i imali smo na raspolaganju e-mailove pa smo bili u kontaktu s djecom i roditeljima koji su već ranije bili uključeni u terapijske postupke. Pružali smo roditeljima podršku savjetodavno, ali smo slali i konkretne materijale putem e-maila za razvoj pažnje, grafomotorike i koncentracije, poticanje govorno-jezičnog razvoja, te percepcije i vida. 

Vrijeme od početka pandemije koronavirusa, u potpunosti je promijenilo naše živote. Brojne planirane edukacije su odgođene, ali su se pojavile nove mogućnosti dodatnog stručnog usavršavanja online. Uz brojne edukacije vezane uz dijagnostiku, tretmane i mentalno zdravlje djece u ovom sam periodu završila i posebnu stručnu edukaciju za pružanje rane intervencije online, pa mogu reći da sam spremna i na takav način rada ukoliko za to bude potrebe.