Naravno, treba reći kako de facto to nije bio milenijski doček, jer je prijelaz tisućljeća bio dogodine, no kako u svijetu, tako i u Dubrovniku, ova okrugla godina imala je svakako milenijski naglasak. 

Rekonstruirali smo ovaj događaj kroz razgovor s novinarom Slobodanom Vlašićem, tadašnjim gradonačelnikom Vidom Bogdanovićem, Darijom Mikulandrom koja je vodila doček na Stradunu te jednim od organizatora partyja u Lazaretima Viktorom Vučetićem.

Kako je tada pisala Slobodna Dalmacija, povijesnu jezgru je preplavilo petnaestak tisuća Dubrovčana i njihovih gostiju, koji  su Novu godinu odlučili proslaviti na otvorenom, veselo i bez prevelikih izdataka na glamurozne toalete, hotele i bogatu trpezu.

U najluđoj noći središnje je mjesto slavlja za njih bilo podno plavo natkrivene bine na kojoj su se iz sata u sat izmjenjivali publici dragi izvođači, domaća čeljad, i posebno invitane estradne zvijezde poput Vanne i Dina Dvornik.

Na ispraćaju Stare iskazali su se i dubrovački glazbenici koji su se pobrinuli da ne nedostaje raznolikosti: sastav Dariva tako je "prašio" rock, Ibrica Jusić svoje balade, a novogodišnji "band-aid", sklopljen od umjetnika iz Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, Komornog zbora i Mješovitog zbora "Libertas" u 2000., nazočne je uveo spletom prigodno obrađenih dalmatinskih i trubadurskih pjesama znanih svih generacijama. Program koji su, uz ostale, prenosile i kamere CNN-a i MTV-ja su čvrsto opuštenom rukom i MTV-ja vodili Darija Žanetić i Hamed Bangoura: simpatičniji dvojac Djedova Božićnjaka od njih teško da se mogao zamisliti.

VLAŠIĆ: PALILE SU SE BENGALKE KAO DA SMO ZABILI GOL NEKOME 

Začetnik ideje je novinar Slobodan Nano Vlašić, koji je prvi s Gordanom Prišlićem Vjevericom i vodio doček Nove godine na Stradunu.

- Sjećam se da su Tilda Bogdanović i Ana Žuvela ispred Grada Dubrovnika vodile pripremu dočeka te 2000. godine i išle s cirkularnim mailovima prema sponzorima i tako su "de facto" sponzori pokrili događaj. Po volji sponzora tako su izabrani Vanna i Dino Dvornik i od domaćih mi iz Darive. Sjećam se kad smo izveli pjesmu "Rano, ranije", tu su se počele bengalke paliti kao da smo zabili gol nekome. To je bilo krcato. - govori Vlašić.

- Govore da je bilo 15 tisuća ljudi, neki sad kažu i više, spominju i po 30 tisuća ljudi. Ali znamo koliko ljudi stane na Stradun kad je on pun u onom slovu "L", prema Katedrali s jedne strane i Velikoj Onofrijevoj fontani s druge strane, tu može biti maksimalno 12, 13 tisuća ljudi. Ali pretpostavimo da je bilo ljudi iza Velike Onofrijeve fontane i u Širokoj ulici i ostalim pokrajnjim ulicama. Pa možemo govoriti i o 15-tak tisuća ljudi. Tada smo prvi put pripremili Dubrovačku uru uz Darivu i Vikija Lenerta s dijelom zbora Libertas, dijelom Orkestra, bio je to potpuri svih dubrovačkih poznatih pjesama, od tada je nezamislivo da se ide s ponoćnim valcerom, a da to nije "La Musica di notte". Čak sam s Dinom "odrepo" Himnu slobodi - ja "lijepa", a on "lipa". - dodao je Vlašić.

Podsjetio se i prvog dočeka 1995. godine.

- Mi smo htjeli već napraviti doček s 1993. na 1994.  godinu. Ili na Stradunu ili u tada razrušenom hotelu Libertas. Smislili smo pravila igre za duplu tombulu, dakle za slušatelje i one koji bi tu bili na licu mjesta. No, na Stradunu smo dočekali tek 1995. godinu. Od 20 do 22 sata smo išli s tombulom ispred Sponze, sve je išlo prvo na radio i onda na razglas od Igara na licu mjesta. Vrlo malo ljudi je bilo do 22.30 sati, ali onda su počeli dolaziti i odjednom se tu nakupillo četiri, pet tisuća ljudi. Sigurno da je to bilo i zbog našeg veselja koje su ljudi čuli preko radija. Uz segment tombule, imali smo u 23 sata veliku kolendu, u suradnji s Paolom Dražić Zekić i Viktorom Lenertom i zborovima, klapama. Pozivali smo tada ljude da dođu s bilo kojim instrumentom, a Đelo je trebo izać na Sponzu i dirigirat Stradunu, ali kad se reflektor okrenuo na kanrun tarace, ipak se nije pojavio.  - objasnio je.

Tako se to nastavilo i iduće tri godine, ali je doček 2000. godine svakako postao onaj najupečatljiviji.

- Vjeverica i ja smo radili sve do dočeka 1996. na 1997., a kasnije je to preuzeo Vido s Gradskom upravom. Mi smo se vratili 2000. godine, a iduće godine sam krenuo s Dubrovačkim dočekom uz more. To je bilo u Uvali Lapad, tri dana smo imali festival, okupili smo brojne hrvatske izvođače, birali su se najbolji Du-pjevači i pjesme 20. stoljeća. Iz toga se iduće godine rodila Festa. Godine 2002. smo bili u Gružu, ali fasovali smo jer je bilo grozno vrijeme. Nakon toga je uslijedio 2003. doček na Babinom kuku, ali nakon nekoliko godine je ispalo da im to nije bilo dovoljno komercijalno interesantno. Ma najbitnije je da uz sve te dočeke nije nikad bilo ozbiljnijega incidenta. - zaključio je Vlašić.

BOGDANOVIĆ: BILO NAS JE STRAH HOĆE LI SVE DOBRO PROĆI

Tadašnji gradonačelnik Dubrovnika Vido Bogdanović podsjetio se na organizaciju samog događanja. 

- Sve je krenulo od Vjeverice i Nana, koji su imali emisiju na Radio Dubrovniku i koji su krenuli s dočecima Nove godine sredinom "devedesetih". I tako se počeo približavati milenijski doček. Mi smo kao gradska uprava već preuzeli organizaciju dočeka, u međuvremenu nabavili pozornicu od američke donacije. Tu je svoj obol dao Upravni odjel za društvene djelatnosti i protokol.  Osobno nisam sudjelovao u tim pripremama, ali zanimljivo je da su svi novci osigurani iz sponzorstva. Mi nismo dali kune za organizaciju. Sponzori su čak sudjelovali u kićenju Grada. A od svega ostalo je nešto novca i za maškaratu. - govori Bogdanović.

- Osobno nisam veliki prijatelj masovnih okupljanja jer su oni veliki rizik zbog raznih razloga, prije svega sigurnosnih.  Zbilja je potrebna velika i dobra ekipa i puno sreće da bi to uspješno prošlo. A i uvijek ovisite o vremenu. Ono može upropastiti cijeli događaj bez obzira koliko se zvučno ime dovede. Nekakva jaka bura ili velika kiša mogu sve skupa upropastiti. - objasnio je Bogdanović.

Pitali smo ga da se prisjeti svog novogodišnjeg govora.

- Nešto sam govorio, ali mi smo pokušavali što manje govoriti,  kao da tko što sluša, ljudi se dolaze zabavljati, a ne slušati mudrolije. Znam da sam nešto čestitao, a 2001. godine sam isto nešto zaputio. - rekao je Bogdanović.

Ipak, gužva je ono čega se tu najviše sjeća. 

- Sjećam se dobro. Neki moji prijatelji su bili u Festivala, bivši Manon, oni su htjeli u ponoć manje kvarat izaći vanka, ali nisu uspjeli. Stradun je bio toliko pun. Zbog obaveze za sponzore smo u kancelarijama i u  vijećnici Grada Dubrovnika organizirali večeru. Pokušali smo se dolje spustiti i isto nije bilo šanse. Dobar dio vremena smo potrošili misleći što da se nešto dogodi. No, srećom sve je prošlo u najboljem redu. - govori Bogdanović.

Specifičnost dočeka je i u tome što je to možda prvi put da se Dubrovnik nakon rata počeo u svjetskim medijima spominjati kroz kontekst zabave, pogotovo jer se našao i na listama najboljih dočeka u svijetu.

- Vrlo sam skeptičan prema svim rejtinzima i tablicama, bio sam preblizu oltara i imao sam prilike ponjušiti kako se dolazi do ocjenjivanja, ali bili smo vijest. To svakako. Pogotovo jer smo u medijima bili prisutni kroz kontekst novogodišnje zabave, a ne rata. - istaknuo je bivši gradonačelnik Dubrovnika Vido Bogdanović.

MIKULANDRA ŽANETIĆ: U JEDNOM TRENUTKU JE BILO VIŠE OD STO LJUDI NA POZORNICI

Program su vodili Darija Mikulandra Žanetić i Hamed Bangoura. Darija Mikulandra također se prisjetila kako je to sve skupa izgledalo te večeri.

- Jedan mi je to od najdražih dočeka, a vodila sam ih jedno 15. Bilo je baš posebno, možda zato što sam bila u devetom mjesecu trudnoće. A nekako, značilo je onda nama to što idemo u 2000. godinu, taj novi milenij, kao da će sve biti bolje. Imali smo osjećaj da je važno što smo zajedno. To je bio doček kojeg ništa nije nadmašilo. - ističe Mikulandra Žanetić.

 - Nakon nastupa Darive, uslijedili su Vanna i Dino Dvornik. Nano je napravio repersku Himnu slobodi, a Dino je govorio tekst. Imali smo jednu dubrovačku uru, trajali je od 23.30 do ponoć. Tu je bio Orkestar, Komorni zbor, bendovi i pjevači iz Grada. Jedan takav momenat smo trebali sačuvati svih sljedećih godina. To je baš bilo posebno. Na pozornici je u jednom trenutku bilo preko stotinu ljudi. - rekla je Darija.

Prisjetila se jedne anegdote.

- U jednom momentu, kako je bilo jako puno ljudi, oko ponoć, negdje sam se spotaknula i pala preko monitora na stražnjicu. Svi su skočili jer sam imala veliki trbuh da ne bih slučajno rodila. Smiješni pad bio je na kraju bezazlen, ali to je ono što mi je ostalo u sjećanju. - naglasila je.

Vjeruje kako je onda Dubrovnik po pitanju dočeka bio ispred svih hrvatskih gradova.

- I dočeci poslije toga su bili jako popularni. Mislim da su nas zadnjih godina mnogi stigli, svi se trude napraviti nešto posebno, to je normalno. Ali tih godina Dubrovnik je baš  prednjačio. Bila su drugačija vremena. - zaključila je Darija Mikulandra Žanetić.

VUČETIĆ: U LAZARETIMA JE BILA RIJEKA LJUDI 

Viktor Vučetić se prisjetio legendarnog partyja u Lazaretima.

- Prošlo je 20 godina pa se malo svega o milenijskom dočeku teško i prisjetiti. Ali to se sve dogodilo jer smo imali podršku Grada Dubrovnika. Bila je tada tamo Ana Žuvela, Miho Katičić, Tilda Bogdanović... Oni su nam dali prostor na Stradunu da ovaj doček možemo organizirati. Drugo, umjetnički direktor Art radionice Lazareti Slaven Tolj osigurao je nizozemskog DJ-a Paul Jaya, koji je imao grupu koja je vodila i Love Parade. Slavenov dio posla je bio ogroman. Ma mi smo svi bili mladi entuzijasti koji smo htjeli nešto napraviti. Ne bi tu nastala tolika pompa da nisam poznavao  Damira Sobola, kasnijeg osnivača Iskona, koji me pitao je li znam što je live stream. Nisam znao, tko je onda znao što je live stream!? No, oni su došli, postavili antene i snimali. Tako se nekako zainteresirao MTV I CNN, zavrtjela se tako priča u medijima, Dubrovnik je proglašen jednom od atraktivnijih destinacija za doček Nove godine u svijetu. - govori Vučetić.

Nastupili su tu već spomenuti Paul Jay, ali i DJ-evi Sonic, Davey Dee, Chamelian...

- Zanimljivo da smo dogovorili da Chamelian i Paul Jay "odvrte" dvadesetak minuta na pozornici na Stradunu. Imali smo kritike, ljudi nisu znali što je to. A bilo je to takvo vrijeme, taj urbani đir se tek počeo javljati. - rekao je Viktor Vučetić.

Pitamo ga kako je izgledao sam party.

- Polako se stvorila pomama za našim partyjem. Mi smo očekivali da će doći možda tisuću ljudi, a došlo je njih više od četiri tisuće ljudi. Gore smo otvorili kapiju, imali smo prvu, drugu i devetu lađu. Napravili smo tu jedan čisti prostor, a "stage" je bio na dnu u prvoj lađi, poviše kojeg sam napravio jednu piramidu, tako reći, natkrio prostor najlonskom kupolom i lancima. Dakle, to je bio jedan "gate", kojega smo tako nazvali prema jednom SF filmu gdje se ulazilo u piramidu i tako u novu dimenziju. - izlaže Vučetić.

- Mlada publika je uživala, kod starijih je bilo svakakvih reakcija. Nas je Red Bull sponzorirao i tu smo imali kavez s plesačicama. Nekima se od starijih to nije svidjelo. Javnost je bila podijeljena. Imali smo i jako osiguranje, čak 18 ljudi koje je vodio Ile Topuzović. I vjerujte mi, nisu stali cijelu večer! Sve u svemu, bilo je to odlična zabava. Bilo je tu more ljudi, ljudi koji skaču i plešu. Nama organizatorima to je bio stres, od sigurnosti pa nadalje. I taj Gate se nastavio održavati, sve do 2010. godine. Sad smo ga opet 2017. godine obnovili. - rekao je Vučetić, koji je najavio i ovogodišnji program.

- Nastupit će Nijemac Eric Sneo. Radi se o DJ-u koji je mlad i progresivan, koji je u uspinjanju i vjerujem da će se svidjeti publici. Sve to ne bi bilo moguće bez pomoći Turističke zajednice Grada Dubrovnika jer je nama fond ograničen. - zaključio je Viktor Vučetić.