Povijesni drvored palmi na Posatu ugrožen je zbog agresivnog nametnika crvene pipe, koja proždire i uništava palme diljem grada posljednje dvije godine.

Prema službenim podacima, jednu palmu na Posatu pipa je skroz uništila, a za još jednu se sumnja da je zaražena. Inženjerka agronomije iz Vrtlara Marija Paradžik kaže da sve pokušavaju kako bi spasili palme na Posatu, ali da posao nimalo nije lagan, jer su palme visoke i teško dostupne.

- Stoga smo već kontaktirali alpiniste i profesionalne penjače koji bi nam trebali pomoći da dođemo do vrha palmi kako bismo se što učinkovitije borili protiv ovog izuzetno opasnog i agresivnog nametnika - naglašava Paradžik.

Vrtlar trenutno zdrave palme na Posatu brani kemijskim sredstvima, odnosno pesticidima.

-Lani smo ugradili sustav navodnjavanja oko palmi, preko kojeg u zonu korijena dovodimo kemijske supstance za obranu od crvene pipe. Rezultati su dobri, ali nisu savršeni, pa ćemo stoga pokušati s kemijskom obranom i preko vrhova palmi kako bismo se što učinkovitije obračunali s nametnikom. Samo ponavljam, vrhovi palmi su nam teško dostupni, jer su jako visoki – kaže Paradžik i dodaje da će alpinisti tu odraditi svoj dio posla.

Crvena pipa je agresivni nametnik azijskog podrijetla, koja je u Europu stigla brodovima preko sadnica palmi. Gdje je god došla, napravila je kaos – brojne palme po Španjolskoj, Italiji, Portugalu, Francuskoj i drugim zemljama zauvijek su uništene, a i tamošnje nadležne institucije muku su mučile s crvenom pipom. Paradžik ističe kako su Španjolci pokušali s biološkim oružjem, odnosno tretiranjem palmi parazitskim nematodama, koji uništavaju crvenu pipu. Drugim riječima, ono što pipa radi palmi, to nematode rade njoj. Pitamo ju je li ta biološka metoda dala rezultata.

-Dok ne probamo, nećemo znati. Naime, proizvođači tog biološkog oružja kažu da daje odlične rezultate, ali to treba uzeti sa skepsom, jer su oni ipak proizvođači, koji na tome zarađuju. Ali mi ćemo svejedno pokušati s tom biološkom metodom u kombinaciji s kemijskom – objašnjava Paradžik.

Ta biološka metoda koja se koristi nije opasna za ljude i okolinu, za razliku od kemijske koja nije selektivna, odnosno štetna je za veliki broj različitih insekata.

-Situacija nije nimalo laka, jer crvena pipa u Europi za razliku od Azije nema prirodnih neprijatelja. Prije neki dan dobila sam dojavu da je jedan kosović nosio u kljunu ličinku pipe, ali nemamo službenih dokaza. Možda se naše ptice prilagode na pojavu pipe, pa nam i one pomognu. U Aziji ne samo da pipa ima prirodne neprijatelje, nego je i gastronomska delikatesa u azijskoj kuhinji. Spravljaju je na neku vrstu buzare, slično kao mi gambore, i samim tim smanjuju njihovo agresivno razmnožavanje i napadanje palmi – kaže Paradžik.

Dobra vijest je da se završavaju radovi na deponiji na Osojniku gdje bi se čak četiri metra pod zemljom zakapale uništene palme, sukladno propisima Ministarstva poljoprivrede.

-Ova zima nas je jako omela. Bilo je kišno i toplo što nam nikako nije išlo na ruku. Tijekom hladnog vremena, crvena pipa miruje, ali je za vrijeme ove zime čitavo vrijeme bila aktivna, jer su temperature bile visoke. Neprekidna kiša nas je omela u njihovu uklanjanju. Uskoro krećemo s velikom akcijom uklanjanja uništenih palmi i njihove odvožnje na Osojnik – dodaje Paradžik.

Za to sve će, prema njenim riječima, trebati veliki financijski izdaci, pa odvožnja napadnutih palmi s privatnih posjeda neće biti besplatna za građane.

-Ne mogu vam govoriti o cijeni koja će se formirati, jer tu ovisi dosta čimbenika poput veličine palme, njene dostupnosti, stadija zaraze... Grad Dubrovnik, odnosno UO za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu  je izradio Pravilnik  o sufinanciranju  uklanjanja palmi u privatnom vlasništvu koji će biti objavljen ovih dana.

Podsjetimo, crvena pipa po prvi put je zabilježena u Zatonu prije dvije godine. Od tada se Vrtlar i građani svakodnevno bore na razne načine kako bi spriječili širenje nametnika i spasili što veći broj palmi, koje su, iako nisu autohtona sredozemna biljka, postale simbol mediteranskih gradova. Pipa nema prirodnih neprijatelja, pa u Europi poprima razmjere epidemije s kojom su se teško nosile i puno bogatije zemlje od nas. Veliki je problem što nametnik može letjeti, pa nijedna palma nije sigurna od zaraze.

Nadamo se da će kemijska i biološka oružja u borbi protiv ovog nametnika dati pozitivne rezultate, a možda se i ptice uključe u ovu borbu, jer, ako ga Azijci jedu, vjerojatno je bogat hranjivim tvarima, a nije ni lošeg okusa. Recimo za kraj da pipa nije opasna po ljude, životinje i druge biljke.

Maro Marušić