Ispod zgrade Hitne pomoći na Medarevu, prije koji tjedan, krenulo se s rašćišćavanjem makije. Riječ je o velikoj parceli koja se nalazi između ulica doktora Roka Mišetića i fra Filipa Grabovca, a ona nam je bila povod da malo pročeprkamo o čemu se radi. Ta se čestica trenutno u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo Opće bolnice Dubrovnik, ali uskoro će doći do promjene. Naime, u tijeku je povrat imovine obitelji Ivanović koja je potraživala ne samo ovu zemlju, nego i čitav niz drugih parcela na Medarevu, ali i u ostatku (juga) Hrvatske, koje su im nacionalizirane u doba Jugoslavije.

Obzirom da je predmet spora (bilo) i zemljište gdje je izgrađen helidrom, obitelj Ivanović koja danas živi u Velikoj Britaniji, u skladu s važnošću slijetanja helikoptera u medicinske svrhe, taj dio više neće tražiti nazad. Ta odluka donesena je u ljeto prošle godine na sjednici Županijske skupštine (jer je Županija osnivač Bolnice). Ivanović je dopustio Bolnici da uknjiži vlasništvo nad helidromom i pristupnim cestama, a zauzvrat je Županija dubrovačko-neretvanska odnosno Opća bolnica Dubrovnik odustala od žalbe u sporu oko povrata nacionalizirane imovine. Drugim riječima, dugotrajni sporovi koji su se vodili oko brojnih parcela na Medarevu uskoro bi trebali biti okončani, a na njih bi se upisala obitelj Ivanović. Jedna od tih parcela je i ova koju smo spomenuli na samom početku teksta.

Stanovi za liječnike?

Što će se u budućnosti izgraditi na Medarevu i hoće li taj kvart zauvijek promijeniti izgled? Vjerojatno hoće. Nakon što se Ivanović upiše na parcele, on će na njima moći graditi (ili netko drugi, ako ih proda) sukladno GUP-u. Dio njegovih zemljišta je u građevinskoj zoni, a dio je zaštićeno zelenilo u sklopu Petke gdje, jasno, (za sada, a nadajmo se i u budućnosti) nema mogućnosti gradnje. Neslužbeno smo doznali da postoji inicijativa da Ivanović na jednoj od svojih vraćenih parcela dopusti gradnju stanova za liječnike koji kronično nedostaju Dubrovniku, a da ga zauzvrat Grad Dubrovnik oslobodi komunalne naknade ili da se pronađe neki sličan model koji bi mogao zadovoljiti zainteresirane strane. Ravnatelj Bolnice Marijo Bekić i gradonačelnik Mato Franković nisu bili previše razgovorljivi na ovu temu, jer kako kažu nema nikakvih službenih informacija koje bi mogli potvrditi.

No naš dobro upućeni izvor kaže da bi Ivanović mogao na jednom od svojih parcela dopustiti gradnju stanova za liječnike, ali da u jednadžbi neće biti otpisivanje komunalne naknade, jer Grad Dubrovnik po zakonu to ne može učiniti kada je riječ o privatnom investitoru  (može jedino u slučaju javne namjene). Također, neslužbeno doznajemo, odvjetnici Ivanovića davno su bili na sastanku s gradonačelnikom Matom Frankovićem gdje su se, među ostalim, dotaknuli gradnje stanova za liječnike. Na tom sastanku ništa konkretno nije dogovoreno, ali Franković je otvoren za suradnju ukoliko se ona pokaže dobra za sve strane, i privatnog investitora, i Grad Dubrovnik, i Opću Bolnicu. Jedan od odvjetnika Ivanovića, Hrvoje Katušić kaže kako nikad ništa nije dogovoreno, a vjerojatno ni neće biti.

-Moj klijent predugo je čekao povrat nacionalizirane imovine da bi sada nekome nešto poklonio. Naravno, ako Bolnica, Županija ili Grad žele kupiti neko zemljište na Medarevu za gradnju liječničkih stanova, ne vjerujem da će biti zapreka da se proda po tržišnoj cijeni. A što se tiče rašćišćavanja makije na parceli ispod Hitne o tome nemam nikakvih saznanja – kazao nam je Katušić (u međuvremenu smo doznali da dubrovački vatrogasci uređuju ovo zemljište u sklopu zaštite od požara).

No tko je obitelj Ivanović i kako su postali vlasnici zemljišta na Medarevu? Da bismo odgovorili na to pitanje valja se vratiti duboko u prošlost. Današnja obitelj Ivanović slijednik je bogate dubrovačke brodovlasničke obitelji Banac. Pomorski posao započeo je otac Natalin, a slijedit će ga Božo, kao najstariji od desetero djece. Božo početkom 20. stoljeća već s 19 godina odlazi na školovanje u Glasgow (dio obrazovanja provest će i u Austriji), potom se seli u London i počinje s prvim brodskim poslovima, među ostalim suvlasnik je firme skupa s Ivom Račićem koja će kasnije postati Atlantska plovidba. Ženi Mariju Račić, kćer svoga poslovnog partnera Iva, koja će nažalost zajedno s ocem i bratom (nekoliko dana prije njegovog vjenčanja) preminuti od španjolske gripe 1919. godine, a kipar Ivan Meštrović napravit će im mauzolej u Cavtatu.

Brak s Milicom Ivanović

Meštrović je inače imao jedan svoj autobiografski rukopis pod naslovom „Vatra i opekline – Ružena, Ruža, Klara“. Vjeruje se da je upravo Klara iz teksta ustvari Marija Račić (Banac). Za nju Meštrović piše kako je bila zaljubljena u jednog časnika stranca, ali joj obitelj nije dopuštala da se uda, jer je prevladavalo mišljenje (često i opravdano) da brojni proračunati muškarci vrbuju nezrele i naivne djevojke samo kako bi se dokopali obiteljskog blaga. Drugim riječima brak s Božom Bancem bila je neka vrsta dogovora. Marija se pomirila s životom domaćice i majke, ali nažalost nikada nisu imali djecu, najvjerojatnije zbog Božove neplodnosti.

Božo i Marija Banac

Između dva velika svjetska rata Božo Banac u Dubrovniku i Cavtatu gradi tri prekrasne vile s arhitektima Lavoslavom Horvatom i Haroldom Bilinićem. Ona u Cavtatu, koju je dugi niz godina koristila Općina Konavle, bit će vraćena nasljednicima 2013. godine. U Dubrovniku je, naravno, riječ o Umjetničkoj galeriji na Pločama, te vili u Uvali Lapad (koju je dao sagraditi za svoju sestru). Božo Banac je planirao živjeti na Pločama sa svojom drugom suprugom Milicom, ali politička nestabilnost pred Drugi svjetski rat im je poremetila planove, pa su u prekrasnom palači boravili jako kratko. Supruga Milica je već imala troje djece kada je upoznala Banca, i to iz braka s Ivanom Rikardom Ivanovićem (vjenčani kum im je bio Svetozar Pribičević). Ivan Rikard je bio Židov, prezivao se Kraus, ali je promijenio prezime uslijed sve većeg jačanja antisemitizma. Njegov sin, odnosno posinak Boža Banca, Ivan Stevan zvani Vane, imao je osjećaj za biznis baš poput svog očuha. Osim što je bio biznismen, bavio se i atletikom te je čak nastupio na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine gdje je ostvario sedmo vrijeme. On će nastaviti poslove Boža, iako su oni u Drugom svjetskom ratu bili poprilično uzdrmani, jer je svoje brodove Banac dao na raspolaganje Saveznicima, a dobar dio njih pretrpio je raznorazna oštećenja.

Dobili dionice Đura Đakovića

U braku s Amerikankom June Fisher Vane Ivanović dobio je sina Ivana Božidara Ivanovića koji sada potražuje nekretnine po Dubrovniku, ali i drugim dijelovima Hrvatske, poput onih u zagrebačkoj ulici Andrije Hebranga. Nitko sa sigurnošću ne zna koliko sveukupno milijuna Hrvatska u raznim oblicima treba vratiti obitelji kojoj su Pavelić i Tito oteli imovinu. Prije tri godine Republika Hrvatska je u sklopu naknade zbog oduzete imovine dala obitelji Ivanović dionice tvrtke Đuro Đaković u iznosu od 44 milijuna kuna, koje su oni u međuvremenu prodali.

Dodajmo i kako su Božo i Marija Banac dio svog imetka dali za gradnju Pomorske škole u Dubrovniku, a svojevremeno je Božo u razdoblju prije Drugog svjetskog rata bio i vlasnik Hotela Excelsior. S druge strane dobro je i da neki njegovi planovi nisu uspjeli. Naime, htio je graditi Hotel za engleske prinčeve na Lazaretima s kupalištem na Banjama što bi da je napravljeno bio jedan od najgorih kulturocida u povijesti Grada. Sve u svemu, priča o Bancu i njegovim nasljednicima, jedna je od najzanimljivijih u novijoj dubrovačkoj povijesti, a kako vidimo iz zemljišta na Medarevu, ona se i dalje nastavlja.

Maro Marušić