Nakon što je prošlo točno pola mandata, vrijedi se prisjetiti i nekih drugih izjava gradonačelnika Mata Frankovića, odnosno dovesti ih u vezu s njegovim stolovanjem na čelu Grada Dubrovnika.

Dubrovački dnevnik odabrao je deset najznačajnijih izjava Mata Frankovića. 

"Problem prekomjernog turizma i nedovoljnog upravljanja nije problem samo Dubrovnika, nego i najbogatijih svjetskih gradova. Ovo je pionirski izazov. Dosad se puno ulagalo u marketing, a malo u upravljanje. Bit će 'požarnih' mjera, ali želimo raditi sustavno i intergrirano."

Ove Frankovićeve misli odnose se na projekt "Respect the city", koji i jest bio njegova osnovna okosnica u samom predizbornom programu. Odnose se ustvari ove riječi i na bolju disperziju dolazaka gostiju s kruzera o čemu je Franković puno govorio, ali i o problemu prometne gužve, odnosno liberalizacije autotaksi tržišta. Koliko je danas bolje nego što je bilo u ovom smislu jednostavno ovisi od dana do dana jer ne postoji čarobni štašić koji dekretom stvari može riješiti, ali evo jučer je i projekt "Poštujmo Grad" dobio priznanje, što ipak govori o tome da se ide u dobrom smjeru.

"Floskula je da je Dubrovnik najbogatiji grad u Hrvatskoj."

Kazao je to Franković na predstavljanju proračuna za 2018. godinu, očito je i tako želio demistificirati tvrdnju kako je Dubrovnik bogat grad, pozvavši se n ačinjenicu i kako Dubrovnik nema riješeno pitanje kanalizacijske mreže, kao i pedagoške mreže. No, treba te riječi promatrati i kroz drugi kontekst, onaj kreditnog zaduženja jer se Grad Dubrovnik upravo naredne godine i kreditno zadužio.

"Golf na Srđu neće se dogoditi"

Radi se tu o još jednom razbijanju mitova od strane gradonačelnika, koji je tako ustvari bio prvi dionik političke elite koji je rekao takvo što. Ipak, Franković nije kazao u kojem smjeru njegove simpatije idu oko projekta golfa na Srđu, no njegove riječi svakako signifikantno zvuče.

"Pozivati se na interese Grada i njegovih građana, a devet godina obavljati gospodarsku djelatnosti i ostvarivati dobit, a pri tom ne plaćati tom istom Gradu naknadu za koncesiju, u najmanju je ruku licemjerno."

Jedna od pobjeda Mata Frankovića je zatvarenje žičare zbog neplaćanja koncesijske naknade. Franković to vjerojatno neće priznati, ali jasno je i kako je tu na svojevrsnom testu bila i njegova pozicija unutar stranačkih struktura, koje su tako odlučile dati za pravo Frankoviću, a ne privatnom i utjecajnom investitoru. Činjenica da je žičara uistinu zatvorena, što je donedavno zvučalo kao misaona imenica, daje za vjerovati kako će se tu ostvariti i Frankovićeva intencija da novac pripadne Gradu Dubrovniku.

"Nemojte nas dovodit u situaciju da vam moramo ‘skidati’ stolove. Ne želimo to, ali hoćemo. Ključ uspjeha grada nije u ljepoti, već u kvaliteti usluge. Nas ocjenjuju preko vas, a mi vam želimo visoke ocjene, a ne otpad i smrad."

Od prvog dana mandata rezolutan je Franković prema ugostiteljima, a u više navrata je isticao i da će uvesti reda makar to značilo da će izgubiti izbore 2021. godine. Tako je i  glazba  zabranjena iza 23.30 sati, a i oduzimali su se i stolovi i pisale kazne. Svakako, glavnina posla još je tu pred Frankovićem i njegovom ekipom, ali za sad svakako valja pohvaliti uvođenje reda na Prijekome, gdje više ipak nije kaotično kao što je bilo.

"Prvi koji vam uzme jednu jedinu lipu glavu ću mu otkinut, neće mu trebat doći doma. Neće se nitko bogatiti na vašim leđima. Krvi ću se napiti onome tko vam uzme kunu."

I ove riječi gradonačelnik je uputio dubrovačkim ugostiteljima, a tiče se njihovih navoda kako su im se tražili novci "ispod stola".  Poruka je to koja se može promatrati i sa šireg aspekta, dakle u smislu da primisao nikakve korupcije u gradskoj upravi nije dozvoljena. 

"Oni nisu neko mračno, masonsko društvo koje će financirati političke stranke kako pojedinci zadnjih dana pokušavaju reći. Mantra koja se ponavlja zadnjih dana jest da je ovo privatna udruga. Neki su željeli da im DPDS bude privatna kasica pa kad su dobili po prstima prozvali su ih masonskim društvom."

Partnerski odnos prema DPDS-u definirao je rad ove gradske uprave. S njima je ratovao Frankovićev prethodnik Vlahušić, dok je ustvari Franković sve "ratne sjekire" Grada Dubrovnika i DPDS-a zakopao te je potpisao i treći dodatak ugovora s DPDS-om uz koji će se prihod od zidina dijeliti u omjeru 60:40 u korist Grada.  Lijepo je biti u dobrim odnosima s tako bitnim gradskim faktorom poput DPDS-a, jer sama suradnja tu je bitna i za puno budućih projekata, ali ipak trebat će proći još vremena kako bi se ispravno mogao sagledati stvarni gradski benefit od te suradnje.

"Nije dovoljna samo dobra volja za suradnju koju su dužnosnici Trebinja iskazali ranije prema Dubrovniku, prije toga potrebno je ispričati se građanima grada Dubrovnika, majkama koje su izgubili sinove, obiteljima koje su izgubile djecu i djeci koja su ostali bez roditelja”.

Bilo je to na otvaranju graničnog prijelaza na Ivanici kad se Franković odbio rukovati i zajednički fotografirati s trebinjskim gradonačelnikom Mirkom Ćurićem. Je li nepristojno izmaknuti ruku pri rukovanju ili je zaista u ovom kontekstu nužno? Svatko to može interpretirati kako želi, ali ovim činom bez obzira na to je li u pravu Franković je pokazao da je sagrađen od tvrđeg materijala nego što se možda i mislilo prije toga, materijala  koji dakle ne potpada pod protokalarne obaveze.

"Ideja je da se promet u Gružu svede u razinu mora, ispod postojeće ceste koja bi bila pretvorena u šetnicu. Tako bi`smo dobili potpuno novu vizuru Gruža, a otvorile bi se i nove mogućnosti za Gruž koji bi postao turističko središte kakvo treba biti".

Za kraj, jedna dakle futuristička izjava dubrovačkog gradonačelnika. Dakle, jasno je da je jedino pravo rješenje gradskog prometa upravo u  izmještanju prometa tako reći u podzemlje, a za što treba enormno puno novčanih sredstava. Zato i veseli što se barem ovakvo što uopće spominje jer zaista bi otvorilo Dubrovniku neslućene mogućnosti. Za nadati se da će se najave ovakvih projekata i sve češće moći čuti iz usta kako Mata Frankovića, a tako i bilo kojih drugih dužnosnika, ne samo na nivou Grada, nego i same Hrvatske.