Odrasla uz majku Židovku i oca katolika, u obitelji Katije uvijek se slavio Božić, ali i Hanuka. Ne treba niti spominjati koliko je tu bilo veselja i radosti... U razgovoru za portal Dubrovački dnevnik, Katija govori više o slavlju ova dva blagdana pod istim krovom.

Hanuka je jedan od najvećih židovskih blagdana, a slavi se sredinom prosinca. Tim se praznikom spominje događaja iz 164. pr. Krista kad je, nakon trogodišnjih progona i borbi, ponovno posvećen jeruzalemski Hram.

- Mama je jako puno držala do toga i Hanuka joj je bila važna. Ona je bila vrsna domaćica i spravljala je razna jela, dolazili su nam gosti i obitelj u krugu koje smo obilježavali blagdan - govori Worman te dodaje kako se za Hanuku pali osam svijeća, svaki dan po jedna u znaku proslavu praznika svjetlosti i slavljenje čuda. Za Hanuku se jedu jela koja se pripremaju na ulju, prepričava Katija poput delikatesa sufganiota sličnih krafenima i latkesa, uštipaka od krumpira koje ona često pravi svojoj obitelji - rekla je Worman.

Ubrzo nakon Hanuke dolazio Božić, kada u obitelji Katije Worman pristizalo još više ljudi.

- Hanuku smo obilježavali u krugu obitelji, dok bi za Božić pristizali brojni gosti. Ja sam kao djevojka s majkom palila svijeće, a za Badnju večer bih išla na misu u dominikanaca s prijateljicama iz poštovanja prema tati. Za nas je to bilo veliko veselje i nismo razlikovali ljude prema vjeri - kazala je Katija Worman prepričavši zanimljivost iz djetinjstva.

- Za Božić smo imali okićen bor, ali mama je inzistirala da se kiti nešto kasnije jer smo palili svijeće za Hanuku. Ja sam se pak radovala kićenju pa bih krišom počela uređivati dok bi bili već na sedmoj ili osmoj svijeći tako da smo u isto vrijeme imali i Božić i Hanuku. Uređivali bi i vrt i bilo bi predivno, a ja sam uživala u svemu tome - prisjeća se Katija te dodaje kako se kao dijete ipak malo više radovala bakalaru i kićenju bora, no za nju su najdraža sjećanja kuća prepuna veselja, gostiju i hrane.

- Za mamu je Hanuka bila važnija, a tata je to iznimno poštovao i nikad ništa nije prigovorio kao što nije ni ona za Božić - dodaje Worman koja je u tom trenutku zastala je i zapravo izrekla poruku koja bi trebala biti poanta ne samo blagdana, nego života u cijelosti.

- Treba biti opušten, ne treba ljudima braniti ništa već živjeti svoj život i poštovati druge i njihovu vjeru - objasnila je.

- Mi smo u obitelji slavili sve blagdane jer nas ima različitih religija tako da je meni bilo interesantno s mojih roditeljima. Išli smo u Sarajevo slaviti Bajram, a imali smo i u Beogradu obitelji pa smo slavili Božić s njima. Zaista smo poštovali sve religije - kazala je Katija Worman koja takve stavove prenosila svome sinu, unukama i unuku.

- Nisam odgajala djecu da moraju biti židovi ili katolici već da poštuju sve, no veliki pečat na nas sve je ostavila moja baka - ističe Worman te dodaje kako je za njezinu obitelj židovska tradicija iznimno važna, budući da su njezina majka i nona proživjele strahote Auschwitza.
- Po židovskoj vjeri ono si što je majka i ja sam s ponosom to uvijek ističem posebno zbog poštovanja prema onome što su one proživjele, ali cijenim svaku religiju i želim svima sreću - govori Katija istaknuvši kako djeca trebaju odlučiti što žele biti kada odrastu.

- Nikad ih nisam nikog gurala u nikakvu vjeru. Djeca trebaju odlučiti što žele biti pa su tako moji članovi Židovske općine u Dubrovniku i jako drže do toga isključivo zbog svoje pranone - govori Katija Worman, koja slavi oba blagdana te ističe kako je dobro biti vjernik, ali i da treba imati širinu prema svim drugim religijama.

Govoreći o Židovskoj općini Dubrovnik, Katija s ponosom govori kako je dubrovačka sinagoga druga najstarija u Europi te da je posebno sretna što okuplja malobrojne, ali čvrsto povezane Židove u Gradu.

- Na čelu s predsjednicom Općine dekanicom mostarskog sveučilišta Sabrinom Horović uvijek se okupljamo za blagdane i bude nam jako lijepo. Nedavno smo imali večeru za Hanuku, bila su djeca koja su se igrala, mi smo se družili, zabavljali i počastili – kazala je Katija Worman za Dubrovački dnevnik.