NOVO ŠETALIŠTE I KAPELA Dubrovačka studentica arhitekture ovako zamišlja novi izgled Dakse (FOTO)
Njen projekt objavljen je na portalu Vizkultura.hr gdje se tjedno predstavljaju studentski projekti nastali na umjetničkim, dizajnerskim i arhitektonskim fakultetima, školama i akademijama, u Hrvatskoj, regiji i svijetu.
KONTEKST
Otočić Daksa smješten je u neposrednoj blizini grada Dubrovnika, oko 500 metara zračne linije dijeli ga od obale. Na površini od samo 5 hektara smještena je graditeljska baština koja svjedoči o bogatoj povijesti otoka i Dubrovačke Republike. Počeci franjevačkog samostana kao i postaje križnog puta datiraju u početak 12. stoljeća. Tradicija samostana prekinuta je u 19. stoljeću kada otok preuzima najprije francuska, a potom austrijska vojska, kao važno uporište za kontrolu gruške luke. Za gradnju svojih utvrda vojska se koristila kamenom od postojećih građevina i kapelica te su tako sustavno uništavali baštinu. Početkom 20. stoljeća otok je kupio Dubrovčanin Mato Galjuf koji ga je donekle obnovio, no nakon njegovog odlaska u Južnu Ameriku, vlasništvo se pomalo cijepka, a njegovi nasljednici otok ponovno zapuštaju.
Važna točka u povijesti ovog otoka je Drugi svjetski rat i listopad 1944.godine kada su na otoku pogubljene 53 osobe. Bez ikakvog suđenja i opravdanja i pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Tek nakon Domovinskog rata slučaj se mogao početi razmatrati, 2009. godine su žrtve ekshumirane, djelomično idetificirane i 2010. pokopane.
Jedina aktivnost na otoku odvija se jednom godišnje kada Udruga Daksa 1944/45 obilježava nesretan događaj. Otok je potpuno zapušten, te rascijepkan privatnim vlasništvom što onemogućuje da se nešto poduzme. Predivna priroda, ogromno povijesno i graditeljsko naslijeđe i neposredna blizina Grada nisu dovoljan poticaj Gradu Dubrovnku ili Republici Hrvatskoj da otkupi otok i pobrine se za njega na odgovarajući način.
SITUACIJA I SMJEŠTAJ
Na temelju prostornih analiza cijelog otoka, planira se novo šetalište uz zapadnu obalu otoka i postojeći valobran. Šetalište bi se umrežilo u postojeći sklop šumskih puteva i povezalo pristanište i svjetionik na sjeveru sa sakralnim kompleksom na jugu. S obzirom da je potrebno kompletno arheološko istraživanje i obnova postojeće baštine, novi zahvati se odmiču od postojećih kompleksa, te se oslanjaju na druge vrijednosti konteksta: obalu, more, pogled na pučinu i valobran.
Na jugozapadnom kraju otoka, na mjestu gdje se obalno šetalište spaja na put prema glavom sakralnom kompleksu i masovnoj grobnici, smještena je memorijalna kapelica te uz nju vidikovac.
Vidikovac konzolno izlazi iz obale i diže se 4,5 metra iznad površine mora, dok se kapelica povlači od obale 5,5 metara upušta u odnosu na teren.
KONCEPT
Od samog početka, ovaj se projekt promišlja kroz suprotnosti i dualitete. Otok je prostor koji nas podsjeća na stradanja i nemir, ali se kroz projekt želi pružiti utjeha i pomirenje. Datosti otoka nas pozivaju na otvaranje pogleda i ekstrovertiranost, a tipologija kapelica zahtjeva introvertiranost. Kompromisno rješenje je bilo da se kroz šetnicu i vidikovac ponude pogledi na pučinu, a da se kapela introvertira u svijet za sebe. Vertikalnost/horizontalnost, zatvoreno/otvoreno, tama/svjetlo, grubo/fino samo su neki od dualiteta kojima se projekt bavi. Kapela se smješta u rupu te na taj način dobiva dodatnu opnu, dijelom od žive stijene dijelom od suhozida.
Tako nastaje ophod oko kapele u koji se silazi sa šetnice, te se čovjek time odvaja od okoline. Ophod je zamišljen kao jedan pripremni put pokajanja prije ulaženja u samu kapelu. U njemu je smještena memorijalna ploča sa imenima žrtava, koja probija jedan otvor u opni i naglašava pogled na pučinu. Ophod se postupno sužava pružajući osjećaj tjeskobe do samog ulaza kroz mračni metalni tunel, sve dok konačno ne kročimo u kapelu i dobijemo osjećaj smirenosti. Nepravilna forma kapele nastala je iz nastojanja da se niska forma što bolje uklopi u kontekst te iz želje za vertikalitetom u sakralnom prostoru. Sam interijer je asketski sa samo dvije konzole, kao i materijali. Lijevani beton u slojevima naglašava horizontalnost u eksterijeru, a ispijena obloga drvenim daskama naglašava vertikalitet u interijeru. Svaki detalj je pomno promišljen kako bi se utijelovile ideje naglašavanja i pomirenja dualiteta, te kako bi se nenametljivo nadogradio zatečeni kontekst, stoji u projektu Mihaele Goluže objavljenom na Vizkulutri hr.