NOVO ŠETALIŠTE I KAPELA Dubrovačka studentica arhitekture ovako zamišlja novi izgled Dakse (FOTO)

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Vizkultura/Mihaela Goluža
Studentica arhitekture Mihaela Goluža iz Dubrovnika napravila je studentski projekt naziva 'Kapela Pomirenja na otoku Daksi',

Njen projekt objavljen je na portalu Vizkultura.hr gdje se tjedno predstavljaju studentski projekti nastali na umjetničkim, dizajnerskim i arhitektonskim fakultetima, školama i akademijama, u Hrvatskoj, regiji i svijetu.

KONTEKST

Otočić Daksa smješten je u neposrednoj blizini grada Dubrovnika, oko 500 metara zračne linije dijeli ga od obale. Na površini od samo 5 hektara smještena je graditeljska baština koja svjedoči o bogatoj povijesti otoka i Dubrovačke Republike. Počeci franjevačkog samostana kao i postaje križnog puta datiraju u početak 12. stoljeća. Tradicija samostana prekinuta je u 19. stoljeću kada otok preuzima najprije francuska, a potom austrijska vojska, kao važno uporište za kontrolu gruške luke. Za gradnju svojih utvrda vojska se koristila kamenom od postojećih građevina i kapelica te su tako sustavno uništavali baštinu. Početkom 20. stoljeća otok je kupio Dubrovčanin Mato Galjuf koji ga je donekle obnovio, no nakon njegovog odlaska u Južnu Ameriku, vlasništvo se pomalo cijepka, a njegovi nasljednici otok ponovno zapuštaju.

Važna točka u povijesti ovog otoka je Drugi svjetski rat i listopad 1944.godine kada su na otoku pogubljene 53 osobe. Bez ikakvog suđenja i opravdanja i pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Tek nakon Domovinskog rata slučaj se mogao početi razmatrati, 2009. godine su žrtve ekshumirane, djelomično idetificirane i 2010. pokopane.

Jedina aktivnost na otoku odvija se jednom godišnje kada Udruga Daksa 1944/45 obilježava nesretan događaj. Otok je potpuno zapušten, te rascijepkan privatnim vlasništvom što onemogućuje da se nešto poduzme. Predivna priroda, ogromno povijesno i graditeljsko naslijeđe i neposredna blizina Grada nisu dovoljan poticaj Gradu Dubrovnku ili Republici Hrvatskoj da otkupi otok i pobrine se za njega na odgovarajući način.

SITUACIJA I SMJEŠTAJ

Na temelju prostornih analiza cijelog otoka, planira se novo šetalište uz zapadnu obalu otoka i postojeći valobran. Šetalište bi se umrežilo u postojeći sklop šumskih puteva i povezalo pristanište i svjetionik na sjeveru sa sakralnim kompleksom na jugu. S obzirom da je potrebno kompletno arheološko istraživanje i obnova postojeće baštine, novi zahvati se odmiču od postojećih kompleksa, te se oslanjaju na druge vrijednosti konteksta: obalu, more, pogled na pučinu i valobran.
Na jugozapadnom kraju otoka, na mjestu gdje se obalno šetalište spaja na put prema glavom sakralnom kompleksu i masovnoj grobnici, smještena je memorijalna kapelica te uz nju vidikovac.

Vidikovac konzolno izlazi iz obale i diže se 4,5 metra iznad površine mora, dok se kapelica povlači od obale 5,5 metara upušta u odnosu na teren.

KONCEPT
Od samog početka, ovaj se projekt promišlja kroz suprotnosti i dualitete. Otok je prostor koji nas podsjeća na stradanja i nemir, ali se kroz projekt želi pružiti utjeha i pomirenje. Datosti otoka nas pozivaju na otvaranje pogleda i ekstrovertiranost, a tipologija kapelica zahtjeva introvertiranost. Kompromisno rješenje je bilo da se kroz šetnicu i vidikovac ponude pogledi na pučinu, a da se kapela introvertira u svijet za sebe. Vertikalnost/horizontalnost, zatvoreno/otvoreno, tama/svjetlo, grubo/fino samo su neki od dualiteta kojima se projekt bavi. Kapela se smješta u rupu te na taj način dobiva dodatnu opnu, dijelom od žive stijene dijelom od suhozida.

Tako nastaje ophod oko kapele u koji se silazi sa šetnice, te se čovjek time odvaja od okoline. Ophod je zamišljen kao jedan pripremni put pokajanja prije ulaženja u samu kapelu. U njemu je smještena memorijalna ploča sa imenima žrtava, koja probija jedan otvor u opni i naglašava pogled na pučinu. Ophod se postupno sužava pružajući osjećaj tjeskobe do samog ulaza kroz mračni metalni tunel, sve dok konačno ne kročimo u kapelu i dobijemo osjećaj smirenosti. Nepravilna forma kapele nastala je iz nastojanja da se niska forma što bolje uklopi u kontekst te iz želje za vertikalitetom u sakralnom prostoru. Sam interijer je asketski sa samo dvije konzole, kao i materijali. Lijevani beton u slojevima naglašava horizontalnost u eksterijeru, a ispijena obloga drvenim daskama naglašava vertikalitet u interijeru. Svaki detalj je pomno promišljen kako bi se utijelovile ideje naglašavanja i pomirenja dualiteta, te kako bi se nenametljivo nadogradio zatečeni kontekst, stoji u projektu Mihaele Goluže objavljenom na Vizkulutri hr.

Popularni Članci