Njegov će duh zauvijek živjeti kroz pjesmu, on će nas tješiti u tuzi, a slaviti u sreći i ljubavi - moglo se čuti na današnjoj komemoraciji. 

"Puno je izgubio ovaj grad i hrvatska glazbena scena. Rođen u Dubrovniku, postao je jedan od njegovih simbola. U njegovim se pjesmama mogla osjetiti ljubav prema gradu i svemu što on predstavlja. Ali njegov angažman nije bio isključivo umjetnički, jer je i kao gradski vijećnik nastojao doprinijeti boljitku svog voljenog grada. Bio je veliki zaljubljenik u svoj poziv, a sam je kazao kako život može biti besmislen ako ne radite ono što volite i ne dajete sve od sebe.

No, povrh svega, najvažnije mjesto u njegovom životu kako je uvijek isticao bila je obitelj. 'Pjesme koje stvaram pokazuju da mi je obitelj svetinja, sve ostalo je prolazno. Obiteljske vrijednosti koje treba čuvati, a ja sam osoba koja ne voli ni sjesti za stol ako nemam s kime podijeliti objed', rekao u jednom od intervjua.

Vjerujem da upravo to puno govori o njemu kao čovjeku", rekao je večeras gradonačelnik Mato Franković.

"Kao glazbenik Milo Hrnić u svojoj karijeri prodao je više od milijun nosača zvuka, izdao je 20 albuma i više od 200 pjesama. Ostavio je iza sebe brojne popularne pjesme koje pjevaju i današnje mlade generacije i koje ostaju naraštajima iza nas. Kome bi šumilo more moje sinje, Požurite konji bijeli, Moja Ane broji dane, Vrati se, Dalmacijo, Dobra večer prijatelji, Golubice bijela, Budi noćas mirno more... samo su neke od pjesama koje ostaju kao simbol jednog vremena i velikana. Hvala na tome. Dragi Milo, nek ti je laka Hrvatska zemlja", rekao je Franković. 

Emotivan govor održao je i Nevio Končić, glazbenik i Milov prijatelj.

"1980. smo počeli surađivati pa sve do nesretne 2020. godine smo bili skupa. Danas ne mogu vjerojati da je svemu došao kraj, da nema dalje, nema nazad", rekao je Nevio Končić, uvaženi glazbenik i dugogodišnji Milov prijatelj nakon čega je ispričao jednu anegdotu s koncerta za koju je ustvrdio kako opisuje "Milov živi karakter i kako je bio vezan za svoju publiku, a pogotovo oni za njega". 

"Svirali smo u Trogiru, prepun klub, koncert super; dolazi kraj i Milo se obraća publici kao na kraju svakog koncerta. Međutim, nešto mu je došlo pa je rekao 'dragi moji, kao zahvalu što ste ovu divnu večer učinili takvom i pjevali samnom, sad ćemo vam Nevio i ja otpjevati jednu pjesmu, ali samo nas dva, nemojte pjevati molim vas, ovo je za kraj poklon od nas za vas'. Ma moš mislit, naravno publika počne pjevati. On zaustavi pjesmu i opet im govori svojim autoritativnim glasom: 'Ja bez vas, jesmo se dogovorili? Molim vas', krene opet i publika opet pjeva. On staje i kaže: 'Ma s vama se čovjek ništa ne može dogovoriti! adio laku noć'. Tad puknu od smijeha svi i što se dogodi? On prestane pjevati i polako ide s bine, a publika pjeva njemu tu pjesmu do kraja. To vam je Milo, u svakom nastupu drugačiji od svih drugih. Dragi moj Milo, sad nakon svega morat ćeš i nas poslušat', slušaj nas jer nećemo prestati pjevati tvoje pjesme", rekao Nevio Končić, uvaženi glazbenik i dugogodišnji Milov prijatelj nakon čega je zapjevao Hrnićevu Nostalgiju.