Nakon što je od 16 sati i 57 minuta, 14. rujna 1843. Dubrovnik pogodila serija kratkih, ali izrazito intezivnih potresa, praćenih vjetrom i podzemnom tutnjavom, koji su stanovništvo i u dubokoj noći natjerali iz domova, povlačeći za sobom iznemogle starce, bolesnike i dojenčad, tražeći sklonište u Gružu, neki u kućama predgrađa, a najviše njih pod vedrim nebom na Pilama, podrhtavanje tla, nizom potresa nastavljeno je i idućeg dana unoseći strah u Dubrovčane.

O tim potresima doznajemo iz izvještaja dr. Pinellija.  I u nastavku toga dana, 15. rujna, zemlja je bila u stanju neprestanog laganog podrhtavanja i opća uznemirenost je neopisiva. Pojava koja je prethodila i pratila, prema predaji, svaki potres, i onaj koji je razrušio Dubrovnik 1667. godine, zaslužuje posebnu pažnju.

I ovom naime, prigodom pojavio se vodoravni oblak od juga prema zapadu poznat ovdje pod ilirskim imenom “Greda” (trave). Ostao je na mjestu gdje se prvi put pojavio od jučer poslije prvog udarca potresa do 10 sati jutros. Nije se raspao unatoč sjeveroistočnjaku koji je puhao jučer navečer i jutros. Pojava ovog oblaka povećavala je konsternaciju pučanstva.

Od časa prvog udarca potresa otvorene su crkve, izložene moći sv. zaštitnika Dubrovnika, a dozvoljena je i svečana procesija s presvetim sakramentom posvećene hostije, izložene na klanjanje vjernicima. Drago nam je što možemo konstatirati da, unatoč tolikim i ponovljenim udarcima, od kojih su neki bili vrlo jaki, nijedna zgrada nije srušena i da nitko nije poginuo. Ali privatne su kuće pretrpjele veće ili manje štete, bilo da su popucale ili se rasklimale, ili su im popadali stropovi. Sličnu štetu pretrpjela je okružna zgrada (Knežev dvor), Carinarnica (Sponza) i državna bolnica. Govori se da se potres manje osjetio u Cavtatu, a u Rijeci Dubrovačkoj, Šipanu, Slanomu jače nego u Dubrovniku, zapisao je o potresu dr. Pinelli, piše u Gradoplovu Radio Dubrovnika.