INTERVJU Ne bi vjerovali, ali u Dubrovniku postoje djeca koja zbog neuhranjenosti ne idu u školu, a ovi dobri ljudi brinu za njih

Autor: dubrovackidnevnik.hr

Upoznajte Facebook grupu Pomoć za Dubrovčane koja pomaže potrebitima

Na Facebooku već tri godine djeluje grupa pod nazivom Pomoć za Dubrovčane, koja broji skoro tri tisuće članova, a okuplja naše sugrađane koji se bave humanitarnim radom. O akcijama grupe i daljnim planovima porazgovorali smo s njenom osnivačicom Vesnom Tadić.

Kako je sve počelo?

Prije tri godine pokušavala sam pomoći jednom bračnom paru sa četvero djece, koji je bio u financijskim problemima. Međutim, sama nisam financijski mogla pratiti njihove potrebe, pa sam osnovala grupu na Facebooku, kako bih pokušala još koga uključiti. Uopće nisam imala viziju da će grupa poslije narasti na gotovo 3 tisuće članova i da će se aktivnosti proširiti. Tada sam htjela da pomognemo samo ovoj obitelji.

Kako si tada to zamislila?

Da se pomaže bez novčanih donacija, odnosno kroz hranu, odjeću, obuću, ostale kućne potrepštine kako za odrasle, tako i za djecu. U toj prvoj akciji smo skupili razne potrepštine, a kada je ona završila, javila se druga, pa treća, pa četvrta obitelj kojima je, također, trebala pomoć, i grupa je tako nastavila s radom. Do danas smo odradili većih akcija za tridesetak obitelji.

Spomenuli ste da grupa na Facebooku ima skoro 3 tisuće članova? Je li svi pomažu?

Nažalost, brojni članovi grupe samo su promatrači događanja na društvenoj mreži i ne sudjeluju u akcijama. Stalno ih nekako pokušavamo animirati da se uključe, ali za sada nam ne ide (smijeh). Nadam se da će se to promijeniti, jer se u zadnje vrijeme uključilo dosta novih ljudi. Uvijek je aktivnih negdje između 10 i 15 ljudi, a to su iste osobe. Nadam se da će se ova ideja proširiti, jer isti ljudi ne mogu neprekidno sudjelovati zbog njihovih obaveza, ali i financijskih mogućnosti.

Je li trenutno u tijeku neka akcija?

Zanimljivo, ali trenutno nemamo nekih velikih akcija, odnosno kako to zovemo, listu čekanja. Pomažemo trenutno jednom roditelju, koji ima dijete s posebnim potrebama s kupnjom vlažnih maramica, koje dnevno koristi po više od dva pakiranja. Obično, kada nam se jave obitelji za pomoć, pokrenemo akciju, a ako je više obitelji, prvo radimo za jednu, a ova druga malo pričeka. Naravno, ako se ukaže potreba ista obitelj ili jedinka može tražiti pomoć više puta.

Što to znači velika akcija?

Naši članovi kupe namirnice koje potraju za sljedeća tri mjeseca. Naravno pazimo da nije riječ o proizvodima koji se brzo kvare, a međusobno se dogovorimo tko će što kupiti da se ne poduplavamo. Na Facebooku u komentarima ljudi napišu što će kupiti tako da se zna. Naravno, ne možemo svakoj obitelji pomagati svaki mjesec, jer nas je premalo članova. Rekla sam već da desetak, pedesetak ljudi, uvijek istih, sudjeluje u akcijama. U zadnje dvije akcije, zbog novih članova, javilo ih se znatno više. Nadam se da će se taj trend nastaviti.

Možda bi ih bilo još više da znaju za vas.

Da, vjerujem da mnogi ne znaju da provodimo ove akcije.

Tko sve može sudjelovati?

Bilo tko. Netko donese litru ulja i kilo šećera. I to je super. Svatko koliko može. Nije poanta da sudjeluje samo onaj tko može potrošiti 300, 400 kuna. Manje je više. Da se uključi više ljudi s manje novaca, to bi bilo sjajno. Dobrodošao je bilo tko tko može pomoći sa sitnicom.

Pomažu li rad grupe bogati Dubrovčani?

Zanimljivo, ali najviše su aktivni u humanitarnom radu roditelji djece s posebnim potrebama, samohrani roditelji i slične skupine. Većina najaktivnijih članova nema bogzna kakva primanja, ali uvijek nađu nešto što mogu odvojiti za druge.

Kako znate je li obitelji zaista treba financijska pomoć ili samo ne žele raditi?

Obično se obitelji nama jave, a ja se nađem s njima, često i u njihovim stanovima. Tamo se odmah vidi kako žive i treba li im pomoć. Ali nije izgled životnog prostora najvažniji. Ja, po energiji i vibri neke osobe, zaključim je li im pomoć zaista potrebna. Ako mi intuicija govori pozitivno, odmah krećemo s akcijom. Naravno, te mi osobe kažu sve pozadinske informacije koje su dovele do teške situacije. Radna nesposobnost, invaliditet, samohrane majke s više djece, bolest i slično. Ponekad im kažemo neke pravne informacije, te ih uputimo u Centar za socijalnu skrb. Tu mi je od velike pomoći Dženita Lazarević. Surađujemo i s Caritasom. Mogu reći da su mi dosadašnja iskustva bila većinom pozitivna.

Ima i negativnih?

Naravno, neki nas žele iskoristiti i zloupotrijebiti. Ali njih nije puno, zaboravimo te situacije i krenemo dalje. Većina ljudi s kojima pokušavamo pomoći, nevjerojatno je zahvalna. Ta radost darivanja nas tjera dalje da nastavimo.

Recite nam neke primjere.

Posebno su upečatljive situacije kada pomažemo obiteljima s malom djecom. Djeca nas pričekaju, pa razgrću sakete, budu nevjerojatno sretna. Nama se tada pomiješaju emocije. Sretni smo što smo im barem malo pomogli, a s druge strane tužni smo što žive u takvim uvjetima.  Imali smo neke scene, koje nikada neću zaboraviti. Bila je jedna obitelj s troje male djece, gdje je jedno dijete s vrha kese uzelo maslo, otvorilo ga i počelo lizati. Meni je bilo jako teško to vidjeti, suzdržavala sam se od plakanja. U jednoj drugoj obitelji, koja nam je rekla da su doslovno gladni, isto nije bilo lako. Kada vam netko kaže da je gladan, misliš da je to više izreka, i da ipak imaju nešto za jesti, ali oni nisu imali. Dijete, zbog neuhranjenosti i manjka kilograma, uopće nije bilo primljeno u školu. Nevjerojatno je da se to događa u našem Dubrovniku, za kojeg se često govori da je najbogatiji grad u državi. To dijete je čak išlo u bolnicu na infuziju, jer je bilo pothranjeno. Ima još teških slučajeva. Jedno dijete je u potpuno prazni frižider stavljalo svu hranu iz vrećica, koje smo donijeli, čak i one stvari koje se tamo ne stavljaju. Rekla sam već, meni bude teško to gledati, ali ne sažalijevam ih, jer njima ne treba sažalijevanje. To je jednostavno situacija u koju svatko od nas može upasti. Mi, sada, našim sugrađanima, koji imaju probleme, jednostavno moramo pomoći.

Poručite nam nešto za kraj.

Svi koji žele sudjelovati u radu naše grupe, to slobodno mogu. I litra mlijeka je dovoljna. Teška situacija se može dogoditi bilo kome oko nas. Ne smijemo okretati glavu, nego im trebamo pomoći, koliko god možemo, da im bude bolje.

 Maro Marušić

Popularni Članci