BROJ POSJETITELJA

Kroz povijesnu jezgru 2019. prošlo je nešto manje od milijun posjetitelja (997.348) dok je 2022. taj broj porastao gotovo za četvrtinu i iznosio je 1.258.344. Promatrano s gledišta prosječnog dnevnog broja posjetitelja, u gradu je 2019. taj prosjek iznosio 2.732 posjetitelja dnevno, dok se 2022. popeo na 3.448. 

Promatrano prema mjesecima, tijekom 2019. broj posjeta povijesnoj jezgri u razdoblju srpanj – rujan višestruko je nadmašio broj posjeta ostvaren u ostatku godine, što upućuje na izraženu sezonalnost posjeta. Tijekom 2022. ovaj trend djelomično je ublažen te se može zamijetiti porast broja posjeta izvan ljetnih mjeseci, odnosno izvan glavne sezone. Osobito značajan porast broja posjeta bilježi se tijekom travnja, rujna i listopada pa se može zaključiti da je došlo do porasta broja posjeta izvan glavne sezone, odnosno disperzije pritiska posjetitelja na predsezonu i posezonu.

SMJEŠTAJNI KAPACITETI

Prema podacima Turističke zajednice grada Dubrovnika, na području svjetskog dobra nalazi se 1.575 smještajnih jedinica s 4.373 kreveta. Preko 90 posto ovih kapaciteta nalazi se unutar gradskih zidina gdje je u 1.432 objekta gostima na raspolaganju 3.978 kreveta. Uz procijenjeni broj od 1.200 stanovnika na području svjetskog dobra proizlazi kako unutar zidina na svakog stanovnika dolazi 3,64 kreveta. U prosjeku na svaku smještajnu jedinicu otpada 2,7 kreveta.

Precizni podatci o promjenama broja smještajnih jedinica i kreveta za dio gradskog kotara Pile-Kono koji pripada području svjetskog dobra nisu raspoloživi, ali dubinski intervjui s predstavnicima Turističke zajednice grada Dubrovnika daju zaključiti kako je u ovom dijelu svjetskog dobra broj smještajnih jedinica ostao uglavnom nepromijenjen. Takav slučaj, pak, nije bio s dijelom svjetskog dobra unutar gradskih zidina gdje je u proteklom petogodišnjem razdoblju broj smještajnih jedinica i pripadajućih kreveta povećan gotovo dvostruko. Taj broj na ovom dijelu svjetskog dobra porastao je s 1,37 na 2,78 kreveta po stanovniku, čemu je doprinio i pad broja stanovnika, ali i porast smještajnih kapaciteta.

Na području svjetskog dobra posluju dva hotela koja se nalaze unutar gradskih zidina. Ova dva poslovna subjekta raspolažu s 49 kreveta u 27 smještajnih jedinica i, prema podatcima Turističke zajednice grada Dubrovnika, u razdoblju 2017. – 2023. nisu povećavala svoje kapacitete. Razvidno je kako u strukturi smještaja prevladavaju ostali ugostiteljski smještajni kapaciteti. Na tu skupinu otpada 85% svih smještajnih jedinica i 84% kreveta na području svjetskog dobra. Ostali smještajni kapaciteti zajedno s nekomercijalnim smještajem čine gotovo 99% svih smještajnih kapaciteta područja.

S prostornog gledišta, u nultoj zoni nalazi se 12,8%, u prvoj zoni 21,8%, a u drugoj zoni 59,7% smještajnih objekata, dok je udio četvrte zone najmanji i iznosi 5,7%. 

Nulta zona odnosi se na prostor Straduna od ulaza Pile do ulaza Ploče, do Porporele na istoku i do Poljane Ruđera Boškovića na jugu. Prva zona naslanja se na nultu zonu i s njom čini prostornu cjelinu u kojoj se većina posjetitelja zadržava. Jedan njezin dio odnosi se na prostor od Straduna do ulice Prijeko. Od Straduna, zona je definirana od adresa koje nisu orijentirane prema Stradunu. Na ulici Prijeko, zoniranje je pratilo razgraničenje prema insulama, koje su orijentirane prema ulici Prijeko, dakle prvi blok adresa prema toj ulici. Isto tako, s južne strane, razgraničenje od Straduna prema Ulici od Puča, s tim da u zonu ulaze sve adrese orijentirane prema Ulici od Puča, dakle s obje strane ulice do Gundulićeve poljane. Te dvije zone zajedno obuhvaćaju 80% ugostiteljskih objekata, do 50% smještajnih kapaciteta i većinu sadržaja koji predstavljaju turističke atrakcije. Prostor se većinom sastoji od ravnih površina te je kao takav pristupačan većini posjetitelja. Dva odvojena poteza, približno simetrična u odnosu na Stradun i približno paralelna sa Stradunom, od kojih se južni proteže uz Ulicu od Puča (uključujući i područje Za Rokom) pa do Gundulićeve poljane, a sjeverni uz ulicu Prijeko, od Sigurate do crkvice sv. Nikole. Druga zona kreće se na sjeveru od ulice Prijeko do zidina s jedne strane, a s južne strane odnosi se na cijeli prostor sjeverno od Ulice od Puča do zidina, kao i na prostor od Ulice kneza Damjana Jude do zidina. Treća zona odnosi se na prostor zidina i obuhvaća cijeli taj prostor. Četvrta zona obuhvaća dio Pila i prostor Ploča do Lazareta.

UGOSTITELJSKI OBJEKTI

Broj i struktura ugostiteljskih objekata na području svjetskog dobra predmet su različitih procjena. Turistička zajednica grada Dubrovnika u svojim informativnim materijalima navodi 68 objekata, dok evidencije Grada Dubrovnika o korištenju javnih površina navode 125 objekata. Analizom informacija dostupnih na servisu Google Maps dobiva se broj od 156 ugostiteljskih objekata, od kojih 151 unutar gradskih zidina i 5 izvan njih, što je bliže stvarnom broju. U strukturi ugostiteljskih objekata unutar zidina, objekti u skupini „restorani“ (restoran, taverna, pizzeria, fast food, bistro) zauzimaju preko 75% kapaciteta, dok četvrtina kapaciteta otpada na skupinu „barovi“.

Većina ugostiteljskih objekata unutar povijesne jezgre koncentrirana je u Zoni 1, koja obuhvaća područje između ulice Prijeko, koja sama zauzima 10% svih ugostiteljskih objekata, i Ulice od Puča, te se proteže prema Jezuitima i Porporeli. Ovaj dio Grada dom je za 78% svih ugostiteljskih kapaciteta, čime se jasno ističe kao središnje mjesto ugostiteljske ponude. Pored toga, Stradun, koji predstavlja glavnu gradsku ulicu, sadrži samo 5% svih ugostiteljskih objekata.

Prema evidenciji Grada Dubrovnika, na ovom području posluje 125 poslovnih subjekata koji imaju pravo korištenja javnih površina za postavljanje stolova i stolica, no precizni podatci o kapacitetima ugostiteljskih objekata nisu poznati. Upravni odjel za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove Grada Dubrovnika dostavio je podatak iz Plana korištenja javnim površinama u povijesnoj jezgri za 2023. iz kojeg proizlazi da je maksimalni dopušteni broj stolica ugostiteljskih objekata na javnim površinama 4.979. Tome je potrebno pridodati i dio kapaciteta koji nisu pod ingerencijom Grada Dubrovnika od približno 290 m2 , a za koji ne postoji propisana gornja granica broja stolova i stolica. Primjenom omjera broja stolica i površine namijenjene za njihovo postavljanje u dijelu pod ingerencijom Grada Dubrovnika može se doći do procjene od dodatnih 380 stolica, što zajedno daje približno 5.360 stolica na javnim površinama. U praksi, broj stolica izgledno je nešto manji jer dio ugostitelja ne koristi maksimalne dopuštene kapacitete. Stoga je korištena procjena od približno 5.000 stolica na javnim površinama. Prostorna gustoća broja stolica promatrana u radijusu od 25 metara ukazuje na nekoliko ključnih hotspotova i to na Stradunu te na Bunićevoj i Gundulićevoj poljani. Prostorna analiza broja stolova u pravilu se poklapa s analizom broja stolica i ukazuje također na hotspotove na istočnom dijelu Straduna, Bunićevoj poljani te u ulicama Prijeko i Iza Roka. 

STANOVNIŠTVO

Studija je dala i brojke o kretanju domaćeg stanovništva na području povijesne jezgre. 'Ne postoje pouzdani podatci o broju stanovnika koji danas žive na području svjetskog dobra. Jedan od načina za približnu procjenu demografskog stanja je korištenje alata Dubrovnik Visitor koji bilježi broj osoba unutar gradskih zidina. Iako ne obuhvaća cjelovito područje svjetskog dobra, ovaj alat može dati okvirni uvid u trenutno stanje', navode u studiji. 

Provedena je i anketa u kojoj su stanovnici Grada iznijeli svoje stavove oko turizma. Ispitanici s višim stupnjem ovisnosti o turizmu i u zonama udaljenijim od područja visoke koncentracije posjetitelja smatraju da turizam utječe na povećanje zapošljavanja, ulaganje u komunalnu infrastrukturu, razvoj malog obrtništva i povećanje životnog standarda. Kad je riječ o sociokulturnim učincima, kod ispitanika koji ne ostvaruju prihode od turizma vše je izražen stav da se turisti ponašaju neprimjereno, stvaraju prevelike gužve, uništavaju lokalni kulturni identitet, pogoduju otvaranju sadržaja koji nisu u skladu s lokalnom kulturom te da uzrokuju netrpeljivosti između posjetitelja i lokalnog stanovništva, kriminal i prostituciju. Očekivano, ispitanici koji ostvaruju osnovni ili dodatni prihod od turizma suprotnog su stava. Najveći stupanj slaganja s izjavom o neprimjerenom ponašanju turista nalazi se kod ispitanika koji žive u drugoj zoni, a najmanji kod onih koji žive u prvoj zoni. 

S tvrdnjom da zbog turizma raste netrpeljivost između lokalnog stanovništva i turista najviše se slažu ispitanici iz nulte zone, a najmanje oni iz četvrte. Što se tiče stavova o okolišu, ispitanici koji ne ostvaruju prihode od turizma smatraju da turisti proizvode preveliku buku, velike količine otpada, uzrokuju preveliku potrošnju vode, onečišćenje te povećavaju rizik od požara. I ovdje nalazimo suprotne stavove ispitanika koji ostvaruju osnovni ili dodatni prihod od turizma. S druge strane, ne postoje statistički značajne razlike u stavovima ispitanika o utjecaju turizma na okoliš prema zoni stanovanja ispitanika. Može se zaključiti da su stavovi o utjecaju turizma na okoliš slični i ne ovise o zoni stanovanja.

Vezano za zadovoljstvo životom u zaštićenom svjetskom dobru, jedina izjava s kojom se slaže više od 50% ispitanika je izjava o zadovoljstvu kvalitetom stambenog prostora. Tema povezanosti s mjestom pokazuje najveće vrijednosti potpunog slaganja s izjavama te najveće prosječne vrijednosti odgovora, što vodi do zaključka da su ispitanici jako vezani za područje svjetskog dobra. Vezano za sigurnost, najveću razinu slaganja ispitanici pokazuju s izjavom „Zbog gužvi u sezoni evakuacijski putevi u slučaju nepogoda (hitna pomoć, vatrogasci…) u ZSDGD su neprohodni“, što ukazuje na nužnost rješavanja ovog problema i osiguravanja adekvatne razine prohodnosti. Također, preko 50% ispitanika je izjavilo da se u zaštićenom svjetskom dobru osjećaju sigurnije zimi nego ljeti, što ostavlja prostor za napredak vezano za razinu sigurnosti unutar zaštićenog svjetskog dobra. I ovdje postoje razlike u stavovima s obzirom na razinu ovisnosti o turizmu. Tako, primjerice, stanovnici s nižim primanjima smatraju kako je česta opskrba trgovina i restorana poboljšala i uvjete dostave domaćinstvima te da zbog turizma stanovnici svjetskog dobra imaju bolju kvalitetu života. Oni ispitanici koji ostvaruju dodatni prihod od turizma smatraju kako organizirani prometni režim poboljšava dostupnost javnog gradskog prijevoza lokalnim stanovnicima. Sa svim se izjavama najmanje slažu oni koji nemaju prihoda od turizma odnosno osobe izvan lanca vrijednosti turizma. S druge strane, u većini slučajeva ne postoje statistički značajne razlike u stavovima o kvaliteti života s obzirom na zonu stanovanja. Kad je riječ o zadovoljstvu životom na području svjetskog dobra, postojećim standardom života najviše su zadovoljni ispitanici koji u turizmu ostvaruju osnovni prihod, a najmanje oni koji nemaju prihoda od turizma. Kvalitetom stambenog prostora najzadovoljniji su ispitanici koji ostvaruju dodatni prihod od turizma, a najmanje oni koji nemaju prihoda od turizma. Javnim redom unutar zaštićenog svjetskog dobra gotovo podjednako su zadovoljni ispitanici koji ostvaruju osnovni ili dodatni prihod od turizma, dok najmanje zadovoljstvo izražavaju oni koji ne ostvaruju prihod od turizma.

Analiza zadovoljstva životom unutar zaštićenog svjetskog dobra u odnosu na zonu stanovanja ispitanika nije pokazala statistički značajne razlike, tj. nema razlike u odgovorima ispitanika ovisno o zoni u kojoj žive. Analiza povezanosti s mjestom i ovisnosti o turizmu te zonama u kojima ispitanici žive također nije pokazala statistički značajne razlike u odgovorima ispitanika, što znači da ispitanici daju slične odgovore nevezano za svoju ovisnost o turizmu i za zonu u kojoj žive. Sa svim izjavama vezanim uz sigurnost najviše se slažu ispitanici koji nemaju prihoda od turizma. Oni koji u turizmu ostvaruju osnovni prihod više se slažu s izjavama da 44 zimi osjećaju veću sigurnost u zaštićenom svjetskom dobru nego ljeti te s izjavom da turizam utječe na povećanje nesigurnosti u zaštićenom svjetskom dobru od ispitanika koji ostvaruju dodatni prihod od turizma. Ispitanici koji ostvaruju dodatni prihod od turizma više se slažu s izjavom da je sve manji broj stanovnika u zaštićenom svjetskom dobru razlog osjećanja sve veće nesigurnosti te da su zbog gužvi u sezoni evakuacijski putevi neprohodni, u odnosu na ispitanike koji osnovni prihod ostvaruju u turizmu. Vezano za korištenje usluga žurnih službi (vatrogasci, policija i hitna pomoć), 12,1% ispitanika odgovorilo je da je koristilo usluge vatrogasaca, 19,9% usluge policije te 43,6% usluge hitne pomoći. Od 12,1% ispitanika koji su koristili uslugu vatrogasaca, njih 63,3% je uslugu koristilo u sezoni te su se izjasnili da su u 87% slučajeva uslugu dobili na vrijeme. Od 36,7% onih koji su uslugu vatrogasaca koristili izvan sezone, njih 96,2% je dobilo pravovremenu uslugu. Od 19,9% ispitanika koji su koristili usluge policije, njih 75% je uslugu koristilo u sezoni te je 69,2% ispitanika dobilo pravovremenu uslugu. Od 25% onih koji su uslugu policije koristili izvan sezone, njih 77,8% je dobilo pravovremenu uslugu. Od 43,6% ispitanika koji su koristili uslugu hitne pomoći, 62,6% njih koristilo je uslugu u sezoni i 81,2% je dobilo pravovremenu uslugu, dok je 37,4% ispitanika koristilo uslugu hitne pomoći izvan sezone i 97,1% njih dobilo je pravovremenu uslugu. Trećina ispitanika ima podijeljena mišljenja oko toga smetaju li im turisti, njih 40% smatra da im turisti ne smetaju, dok oko 30% ispitanika smatra da im turisti smetaju (prikaz 31.). Tri četvrtine ispitanika izjasnilo se da im turisti smetaju samo ako krše komunalne propise i remete javni red i mir. Preko polovice ispitanika (50,6%) smatra da se zbog turista ne mogu slobodno kretati zaštićenim svjetskim dobrom. Više od petine ispitanika (22,8%) nema izražen stav, dok se preko četvrtine ispitanika ne slaže s izjavom da se ne mogu kretati zaštićenim svjetskim dobrom zbog turista.

Cijelu studiju možete pronaći ovdje.