"Rođen sam unutar zidina, moji su iza 2. svjetskog rata došli s Korčule i stanovali smo iza Katedrale. Bio je to život kao u 'Našem malom mistu', kako tu, tako i u cijelom Gradu. Katedrala i Sveti Vlaho bili su osovina našeg svakodnevnog života," izjavio je Vlašić.

No, danas taj život zbog masovnog turizma izgleda bitno drugačije.

"Može se reći kako je to ipak preživljavanje ljeti od tih silnih gužvi i nije to tako bilo oduvijek. Kao grad na moru, mi smo s morem živjeli, a s morem je puno lakše živjeti na ljeto, proljeće ili u jesen nego zimi kad krenu žestoki šiloci... To su stvari koje su se počele događati zadnjih 15 godina, 'overturizam' je uzeo maha i ostali smo prepušteni samo tim pojedinačnim inicijativama jer su se turizam i hotelijerstvo privatizirali tako kako su se privatizirali. Domaći ljudi su ostajali bez upravljanja tim resursima i bez mogućnosti za rad tijekom cijele godine. Počeli su taksiji, apartmani, počele su se izdavati vlastite postelje i to je uzelo danak tako da smo došli na dvostruki kapacitet privatnog smještaja u odnosu na onaj hotelski," izjavio je.

Na pitanje koji je njegov omiljeni kantun u Gradu, odgovorio je kako je to kafić Libertina.

"On 40-ak godina izgleda potpuno isto i ima istu publiku, a i Luči je kao voditelj prerastao u jednu filmsku figuru. On zatvori i otvori kad ga je volja, sjajan je glazbenik i možda još neispričana priča Trubadura," kazao je Vlašić.

Upitan je bio i o svom zaštitnom znaku, a to je šešir.

"Čuo sam da su neki govorili - jedva čekam da na dočeku Nove godine ne vidim njegov šešir. Jer bio sam pokretač dočeka Nove godine '94/'95. na Stradunu s bendom i svojim suradnicima, a kasnije smo organizirali i suorganizirali još dočeka, i uvijek je bio taj šešir. Imam 10,15 šešira, svi su manje-više iz SAD-a, a imam pokoji i iz Australije. Počeo sam ih nositi kao sastavni dio rock outfita dok sam bio u grupi Tobogan," izjavio je.

Naposljetku, upitan je i o tome što to Dubrovniku nedostaje kako bi vratio onaj stari štih i pobudio uspomene koje frađanima, pa  turistima fale.

"Uvjeren sam da je to onaj Roko Prč turizam, onako kako pamtimo pokojnog Borisa Dvornika, u mornarskoj majici, koji je isprigao ribu, donio bocu dobrog vina ili pravog ulja i onu pravu pomadoru iz vrta koja samo što ne prsne od zrelosti. Mislim da je to ono što će ljudi dugo godina tražiti kada budu dolazili ovdje. Imamo nevjerojatne prirodne ljepote i tu nemamo što mijenjati, samo se prema tome trebamo usmjeriti, biti pošteni domaćini i dati vrijednost za cijenu. Duša je presudna, i ljubav je presudna," zaključio je Vlašić.