S početkom ovog tjedna, gradonačelnik Mato Franković obišao je Uvalu Lapad i najavio kako Grad preuzima održavanje i uređivanje najpopularnije dubrovačke plaže. Podsjetimo, zbog nastalog pravnog vakuuma, prostor je već dulje vrijeme zapušten, što nije na ponos Dubrovniku kao destinaciji, ali ni kao gradu u kojem tim područjem često šetaju, opuštaju se ili se kupaju i naši sugrađani. Betonski 'bazen' pun smeća, komaraca i blata, dotrajala konstrukcija, sasušeno zelenilo i otpad diljem tog prostora nisu nešto na što bi itko trebao biti ponosan i što je s pravom ljutilo stanovnike. Dobra je vijest što je Grad Dubrovnik odmah nakon gradonačelnikove najave kako su za to dobili ''zeleno svjetlo'' od DORH-a, poduzeo konkretne poteze kako bi se problem napokon sanirao.

"Nakon prethodnih dogovora postignutih u petak s Državnim odvjetništvom RH, odlučili smo preuzeti odgovornost za Uvalu Lapad i tako zaustaviti ovu sramotu koja se događa. Ovo ničim ne odaje kako se nalazite u Dubrovniku, gradu izvrsnosti, šampionu turizma, nego upravo suprotno. Svjesni smo činjenice kako postoje pravni problemi, međutim, ti pravni problemi ne opravdavaju davatelja koncesije, pod tim mislim na Dubrovačko-neretvansku županiju, kao ni koncesionara koji jednom odlukom Visokog upravnog suda nije koncesionar, a drugom ipak jest“, poručio je Franković.

Istog su dana krenuli radovi na ispumpavanju ustajale vode iz 'bazena' iz koje već mjesecima izlaze komarci, a koji prema mišljenju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije predstavlja zdravstvenu ugrozu. Također, krenulo se i u uklanjanje dotrajalih dijelova podnog opločenja. Već nakon prva tri dana intenzivnih radova, plaža je poprimila sasvim novi izgled. Uređene su zelene površine, kao i sve ostale s kojih je skinuta patina zapuštenosti, a samu plažu poravnao je i uredio bager. Napokon se nešto konkretno učinilo na najfrekventnijoj dubrovačkoj plaži čije stanje mjesecima 'bode oči' i građanima koji tu često prolaze, ali i turistima. Istina je kako tako zapušten prostor ne šalje turističku sliku kakva priliči Dubrovniku, čega su svjesni i sami građani. Okupljeni oko Facebook grupe, oni su se bili prethodno organizirali i  uranim jutarnjim satima čistili kupalište.

GRAD I ČISTOĆA ČISTE, PLAĆAJU GRAĐANI

Prostor već od sredine travnja čisti Čistoća Dubrovnik. Franković je na jednoj od sjednica Gradskog vijeća istaknuo kako će Čistoća čistiti područje, a kako će se računi ispostaviti koncesionaru. No, koncesionar, a to je tvrtka Dubrovački zalasci sunca, pokrenuo je likvidaciju krajem prošle godine.

Dubrovački dnevnik poslao je upit društvu Čistoća, odakle su nam odgovorili koliki su troškovi čišćenja plaže u Uvali Lapad.

„Za razdoblje od 1. travnja do 15. srpnja troškovi čišćenja koncesijskog područja u Uvali Lapad, koje nije u nadležnosti Društva, iznose 3.085,00 eura, a obuhvaćaju svakodnevno pražnjenje košarica i spremnika, strojno i ručno pranje površina, te odvoz i zbrinjavanje otpada“, odgovorili su iz Čistoće.  Jasno je kako su ove radove, koje je inače financirao koncesionar, zbog pravne zavrzlame sada morali platili građani Dubrovnika putem gradskog komunalnog društva. Ovaj trošak će sasvim sigurno dodatno narasti, s obzirom kako su na području bili potrebni i svi drugi radovi uređenja, ali i s obzirom na tekuće sporove oko koncesija i povrata uloženog koji u pravilu dugo traju. Uostalom, od ovog tjedna su, osim Čistoće, u uređenje bile uključene i druge službe.

TKO BI TREBAO ODRŽAVATI PROSTOR?

No, tko bi trebao voditi računa o Uvali Lapad? Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama jasno je propisao uloge. Za održavanje plaža bez koncesija nadležni su gradovi i općine. Za održavanje plaža koje su pod koncesijom, nadležan je koncesionar, a koncesiju dodjeljuju županije. I sve bi to bilo vrlo jasno da se na Uvali Lapad nije dogodila jedna apsurdna situacija koja bi odgovarala rubrici 'vjerovali ili ne'. Što se tiče područja u Uvali Lapad, ne zna se postoji li koncesionar ili ne postoji, a za ovu situaciju konkretno je krivac samo jedan, a to je apsurdno hrvatsko pravosuđe.

Naime, postoje dvije presude istog suda oko iste stvari u dva različita predmeta. Jedna, donesena 2019. godine, tvrdi kako su Dubrovački zalasci sunca legalno izabran koncesionar, dok druga iz 2020. godine to osporava. Visoki upravni sud po istoj je stvari tako donio dvije različite odluke koje su međusobno kontradiktorne.

Koncesija tvrtke Dubrovački zalasci sunca d.o.o. nad područjem Uvale Lapad nazvanim 'Sunset Beach' dovedena je u pitanje zbog presude Visokog upravnog suda iz 2020. godine. Prema tom se sudskom rješenju zapravo osporava koncesija Dubrovačkih zalazaka sunca, no ujedno se izvan snage ne stavlja pravomoćna presuda istog tog suda iz 2019. godine, koja je Dubrovačke zalaske sunca proglasila legalno izabranim koncesionarem. Zbog svega navedenog, sada se čeka sudski pravorijek ove priče. I to traje godinama.

Paralelno su Dubrovački zalasci sunca, u većinskom vlasništvu američke investitorice Carolyn Alm, udovice Johna Alma koji je odlučio investirati u Uvalu Sumartin, tužili državu za naknadu poslovne štete od 14 milijuna eura na dubrovačkom Trgovačkom sudu. U istoj tvrtki razmišljalo se i o pokretanju arbitraže pred Međunarodnim arbitražnim centrom u Washingtonu koji se bavi sporovima ulagača s državom primateljicom ulaganja. U više navrata njihovi su predstavnici isticali kako su uložili novac te kako se cijela zbrka oko koncesije nije dogodila njihovom pogreškom.

Vrijedi spomenuti i to kako je nad društvom pokrenuta likvidacija, no ona je u tijeku, dakle društvo još uvijek nije likvidirano. Može se kazati kako ono i dalje postoji, ali ne obavlja svoju djelatnost.

ŽUPANIJA: 'TROŠAK BI TREBAO POKRITI KONCESIONAR'

O ovoj su se aktualnoj i bitnoj temi za Grad očitovali i iz Dubrovačko-neretvanske županije koja je davatelj koncesije. Kako su odgovorili, Dubrovačko-neretvanska županija je, kao i resorno Ministarstvo, stranka u sporu i ne može napraviti ništa što bi moglo utjecati na spor i ugroziti interese Republike Hrvatske.

„Ovdje želimo podsjetiti na situaciju s arbitražom za golf na Srđu. Da je Županija popustila urgiranjima oporbe i smanjila obuhvat, Republika Hrvatska bi izgubila arbitražni spor od 500 milijuna eura“, odgovorili su, među ostalim.

„Činjenica je da je, i nakon proturječnih presuda navedenog suda, koncesionar nastavio raditi i ostvarivati prihode na koncesioniranom području, ali je platio samo manji dio naknade. Mi inzistiramo na plaćanju naknade za koncesiju, što znači da mora podmiriti dug. Što se presuda Visokog upravnog suda tiče, Državno odvjetništvo je, na traženje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, zatražilo ocjenu zakonitosti tih presuda uz sugestiju da ono smatra da su Županija i MMPI postupili ispravno u dodjeli koncesije“, stoji u njihovom odgovoru, u kojem su se osvrnuli i na obvezu održavanja i uređivanja prostora.

„Nakon prestanka djelovanja koncesionara, nastao je vakuum. Provjeravali smo što je sve moguće u ovoj situaciji, budući da se radi o ekskluzivnom gradskom prostoru i predmetu spora između koncesionara i Republike Hrvatske. Županija nije mogla naručiti radove čišćenja i održavanja prostora, nego je to mogla i trebala jedinica lokalne samouprave. To imamo potvrđeno i u dopisu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Ispravno je da je Grad preuzeo tu obvezu, a troškovi održavanja, naravno, trebaju ići na teret koncesionara. Dubrovačko-neretvanska županija čeka odluku Vrhovnog suda i po njoj ćemo postupiti“, stoji u njihovom odgovoru.

PREBACIVANJE LOPTICA, SPINOVI I POLITIZACIJA

Dubrovački dnevnik zatražio je očitovanje i od koncesionara, no do zaključenja ovog broja ga nismo dobili. Kako stoji u Zakonu, za održavanje su zadužene jedinice lokalne samouprave, odnosno koncesionar ako postoji, a za područje Uvale Lapad još nije jasno je li koncesionar nad područjem postoji ili ne, odluku o tome Sud tek treba donijeti. No na nju se predugo čeka, a pitanje je itekako važno. Dubrovačko-neretvanska županija je samo davatelj koncesije, no o ovom bitnom pitanju možda bi trebala češće i jasnije progovarati. Riječ je o zamršenoj situaciji u kojoj kao da svi pomalo imaju pravo i nitko nema potpuno pravo.

Za to vrijeme, nejasna je situacija nad prostorom postala poligon za spinove, politizaciju cijele priče i prikupljanje političkih bodova. I dok se loptice i odgovornost prebacuju, umjesto da se sjedne za isti stol, promišlja i razgovara, oporbeni politički akteri sazivaju zborove građana i izazivaju bijes među stanovništvom, bez da ih ujedno informiraju o stvarnom stanju. Politički akteri prozivaju jedni druge i natječu se tko će biti veći i ispravniji u očima građana tj. birača, a malo tko govori o činjeničnom stanju, o pravima, o obvezama i kako je do svega došlo. I gotovo nitko pritom ne spominje  pravosuđe, a upravo su kontradiktorne odluke kumovale svim problemima koji se danas vezuju uz Uvalu Lapad.

Situacija je prilično zamršena, a jedna činjenica vrlo jednostavna – iz špaga građana se odvajaju sredstva za čišćenje prostora zbog problema s koncesijom i apsurdnog pravosuđa, za što oni nisu nipošto krivi. I sami građani već mjesecima prozivaju vlast i pozivaju na čišćenje i održavanje plaže. Rijetko se u tim situacijama spominje i trošak tih radova, koje sada definitivno plaćaju građani Dubrovnika, nakon što je gradonačelnik Franković prošloga petka od DORH-a dobio suglasnost za to. U suprotnom, da je Grad plažu koju je Županija dala investitorima u koncesiju čistio bez pravnog temelja, gradonačelnik bi kršio zakon zbog trošenja javnog novca na nešto na što nije trebao. I upravo zato se plaže i daju u koncesije, kako bi investitori ulagali u vrijedna područja na pomorskom dobru i pritom održali prostor kojega koriste građani i turisti jer to košta.

Ova tema je suviše važna kako bi se na njoj prikupljali jeftini politički bodovi, a doprinijeti možemo, i vazda smo mogli i svi mi. Pa taman time da ne bacamo papiriće po kupalištu, da ne pretrpavamo smećem male kantice i da ne ostavljamo limenke za sobom. Samo uz to, ono najminimalnije, već smo puno napravili.

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika