Prima i 'Brbora' imaju niže cijene od velikih lanaca, iako nemaju popust u nabavi!
Prije nekoliko brojeva Dubrovački dnevnik napravio je priču o cijenama u dubrovačkim trgovinama.
Pošto smo svjedoci ogromnog rasta cijena kao posljedice inflacije zbog korona mjera i tiskanja novca, te rata u Ukrajini i uvođenja eura, odlučili smo to istraživanje dodatno proširiti. Ovoga puta provjerili smo cijene i u malim butigama te ih usporedili s velikim korporacijama. Zaključak je vrlo zanimljiv – cijene u malim butigama su niže nego u Studenca i Tommyja, te više-manje jednake u usporedbi s drugim velikim trgovačkim lancima.
Legendarna Prima na Ilijinoj glavici posluje trideset i kusur godina. Jedna je od rijetkih malih butiga koja je opstala na užem području Dubrovnika. I dan danas tamo rade domaći ljudi, a atmosfera je kao nekad – kupci se u toj butizi osjećaju kao doma. Što je najzanimljivije, cijene su itekako povoljne. Primjerice, regenerator za kosu od Loreala najjeftiniji je upravo u najmanjoj butizi. Košta 3,78 eura dok je istom proizvodu cijena u Tommyja 4,59, a u Studenca čak 5,25. Valja napomenuti da smo cijene u Studenca provjeravali u njihovom hipermarketu u Vukovarskoj što hoće reći da su one na ostalim lokacijama zasigurno i veće.
Prima i Brbora konkurentni s ostalima
Nadalje, cijena paste za zube Signal u Prime dođe 2,99 eura, a najjeftinija je u Konzuma 2,79, pa onda u Kauflanda 2,89, dok joj je najveća cijena u Studenca i iznosi 3,85. Također feta sir Dukatos od 250 grama u Prime košta 4,57 dok je u Studenca najskuplji s cijenom 5,09. U Lidlu ovog proizvoda nema, a njihova Milbona feta sir od 200 grama dođe 3,29. Od svih proizvoda koje smo analizirali, u Prime je jedino najskuplja Jamnica od litre i po’, i to neznatno. Cijene mineralne vode svuda su više-manje jednake. U Primi je 1,12 eura dok je najjeftinija u Konzumu i Lidlu i dođe 0,93.
Zanimljivo kako osim Prime povoljne cijene ima još jedna butiga koja ne spada pod velike trgovačke lance. Riječ je o DB Kantun koji je popularniji pod nazivom Brbora, a nalazi se u Lapadu. U Brbore i Prime cijena mlijeka Z'bregov od litre s 2,8 posto mliječne masti iznosi 0,98 eura dok je najskuplje u Studenca – 1,15. U Brbore je daleko najpovoljnija cijena kilograma mjendula – 9,28, a, pogađate, najskuplja je u Studenca s 10,75. Također i kod kilograma kukumara Brbora je najpovoljniji – 1,65, a najskuplji je Tommy s 2,18. Kod ostalih su kukumari oko 2 eura. U Brbore su i tikvice najjeftinije. Cijena ovog proizvoda je na njihovim policama 1,63 eura, dok je cijena paprike babure svuda jednaka i iznosi 2 eura.
Eva sardine u maslinovom ulju od 100 grama u Brbore su 1,74 eura, a u Tommyja 2,34. Najpovoljnija cijena kilograma sira gaude jest u Lidla – 10,60. Lidl prednjači i po drugim cijenama mliječnih proizvoda. Proteinski puding u Lidlu dođe 1,19 eura, a najskuplji je u Tommyja (1,39). U Tommyja je najskuplja i cijena Nescafe Crema od 95g – 6,49 eura, a najjeftinija je u Kauflanda - 5,79 (Lidl ovaj proizvod nema).
Vino Žlahtina najjeftinije je u Brbore 6,60 eura, a najskuplje u Studenca – čak 7,85 što je razlika od skoro deset kuna. Zaključak je jasan – Dubrovčani bez straha po novčanik slobodno mogu kupovati po malim butigama, a ako žele ponešto uštedjeti, najbolje je izbjegavati prvenstveno Studenac, a potom i Tommy (analizirali smo onaj u Lapadu, možda su na drugim mjestima cijene povoljnije). Vlasnika Prime Nikša Zvonu zamolili smo za komentar čitave priče.
Malima treba malo, velikima puno
-Ne bih sada preduboko ulazio u cijelu tematiku i komentirao cijene ostalih. Mogu samo kazati da je ovaj današnji rad Prime isti kao i posljednjih tri desetljeća i više. Nikada nismo nabijali marže, a nadam se kako i kupci to dalje prepoznaju i rado nam se vraćaju. Što se tiče rasta cijena, mogu samo kazati kako dobar dio leži na proizvođačima, a ne trgovcima, primjerice Podravka je podignula cijene više nego duplo, a iz Atlantic grupe najavljuje se novo poskupljenje za 1. rujna – kazao nam je Nikša Zvone.
Zazvali smo i Iva Brboru, vlasnika DB Kantuna. On kaže kako su male butige u Dubrovniku konkurentne velikima jer rade s manjim maržama.
-Malima treba malo, velikima treba puno, zato oni imaju više marže. Imaju više zaposlenika, kancelarije, druge troškove, a male butige rade domaćinski, obiteljski. Doduše, one imaju povoljnije cijene u nabavi od nas malih. Dobiju popust na količinu i do 15 posto. Valja naglasiti kako su proizvođači znatno podigli cijene, mogu slobodno kazati, nerealno. Osim toga, dižu cijene ili je ostavljaju jednaku, a istovremeno smanjuju gramažu. Iskoristili su činjenicu što ljudi moraju jesti. S druge strane cijene odjeće nisu narasle. Najgora posljedica rasta cijena je to što će ljudi manje jesti zdravu hranu što će neminovno dovoditi do bolesti – ističe Brbora.
Pitamo ga bi li država trebala smanjivati poreze na zdravu hranu, a podizati na nezdravu.
-Naša butiga nastoji kupovati voće i povrće od domaćih proizvođača, OPG-ova, a minimalno iz uvoza. Na taj način želimo podržati domaću proizvodnju. Da je sreće, država bi podržavala proizvodnju zdrave hrane, a demotivirala poreznom politikom nezdravu prehranu. Ovako dominira uvozni lobi – zaključuje Ivo Brbora.
Nerealno podizanje cijena ili…?
Ekonomista Nebojšu Stojčića pitamo kako je moguće da veliki imaju iste cijene kao manje butige, a istovremeno imaju popust u nabavi i znatno veći priljev kupaca.
-To je pitanje cjenovne politike svakog poslovnog subjekta, odnosno njegove procjene reakcije potražnje na promjene cijena – kazao nam je Stojčić.
Što možemo iz svega zaključiti? Jesu li veliki zajedno s proizvođačima nerealno podigli cijene na valu inflacije i uvođenja eura? Vjerojatno jesu više nego što je bilo potrebno. Ali, kao što Brbora kaže, ljudi moraju jesti, pa će nastaviti kupovati. Doduše, sada će vjerojatno kupovati manje kvalitetnu hranu što će opet rezultirati porastom bolesti.
Zanimljivo kako će trgovci uvijek podignuti cijene kada poskupi gorivo, ali kada ono znatno pojeftini, cijene neće spustiti. Tu leži dobar dio odgovora na ovaj ogroman rast cijena proizvoda kojem svjedočimo posljednjih godinu dana. Tko preživi, pričat će! Dotad jedino što svi mi možemo napraviti jest bojkotirati one preskupe i nedovoljno kvalitetne. Ako već plaćamo velike iznose, neka barem bude riječ o zdravoj namirnici od lokalnog proizvođača.