Intendantica Dubrovačkih ljetnih igara Dora Ruždjak Podolski istaknula je kako je poseban privilegij raditi i producirati komad koji progovara o srcu Andaluzije te ga uprizoriti u srcu Mediterana, u lokrumskom podneblju.

- Ovaj komad nikad nije bio postavljen na Igrama i općenito Lorca kao pisac. Lorca je smatrao da se čovjek može ostvariti u svojoj punini jedino ako slijedi vlastite instinkte i tada može živjeti punim plućima. U svom komadu piše o prepuštanju vlastitim impulsima, a zaokružuje zaključkom kako uvijek postoji sila jača od čovjeka i pod njezinim utjecajem čovjek se mijenja i može birati puteve koji su drugačiji od zacrtanih - pojasnila je Ruždjak Podolski. Posebno je naglasila kako je zahvalna redateljici Perković Gamulin koja je zajedno sa svojim suradnicima i timom posvećeno pristupila procesu. Zahvalila se i glumačkom ansamblu predvođenom glumicom Jadrankom Đokić.

Pomoćnik intendantice Dubrovačkih ljetnih igara za dramski program Saša Božić dodao je kako se Igre vraćaju mediteranskim temama.

- Začuđujuće je da Lorca kao jedan od najvećih europskih modernističkih dramatičara rijetko bio prisutan u Hrvatskoj, a u Dubrovniku ga prvi pute predstavljamo. Prve režije Krvave svadbe bile su u Gavelli. Veliki nam je privilegij i čast čuti njegovu poetsku misao. Lorca u svom tekstu definira odnos prema kazalištu kao prema magiji i slutnji, nečemu što je izvan mogućnosti poimanja riječi. Upravo se ta Lorcina magija lijepo spaja s magijom predstave na Lokrumu. Nadam se da će publika uživati - istaknuo je Saša Božić.

Redateljica Franka Perković Gamulin kazala je kako joj je jasno zašto se Lorca tako rijetko izvodi. Naime, dodala je kako se radi o izuzetno zahtjevnom materijalu.

- Ja sam zrela, radila sam dosta u kazalištu, susretala se s velikom autorima i to je bilo puno lakše nego ovaj susret s Lorcom. Ideja da radimo Krvavu svadbu došla je od Dore i Saše. U početku sam da sam u stanju se uhvatiti u koštac s ovako ozbiljnim materijalom. Kako je Lorca velik pisac brzo nam je bilo jasno da postoji način da glumački ansambl taj poetski jezik uhvati i pronađe pravi ritam unutar kojega ova Krvava svadba dobro funkcionira - kazala je Perković Gamulin.

Istaknula je kako joj je motivacija bila iznenađenje likovima koji su u komadu imenovani društvenim ulogama - otac, majka, zaručnik, zaručnica...

- Jedino Leonardo, muški lik koji je nositelj strastvenog, ima osobno ime. To je fascinantna situacija koja govori o dubokoj, čvrstoj uvjetovanosti u društvu koji su svedeni na arhetipe. Bilo mi je fascinantno primijetiti da unutar tog patrijarhalnog obrasca su upravo žene te koje ga prenose dalje na generacije. Žena prekida obrazac, odlazi i za što biva kažnjena. To je jedan suvremen moment - pojasnila je redateljica o komadu. Naglasila je kako Lokrum nosi nevjerojatnu atmosferu, a prema njezinim riječima to je magičan prostor koji ide na ruku cijelom timu.

- Puno nam je dao. Svi dijelimo poštovanje prema povijesti, ljepoti otoka i magiji koja nas tamo čeka - rekla je redateljica Krvave svadbe.

Dramaturg Goran Ferčec istaknuo je kako je Lorca beskompromisan, ne prilagođava se,

- Nije bilo lako raditi na tome stoga je odluka Dubrovačkih ljetnih igara lucidna, dobra i rizična. Djelo je jednostavno, a ujedno i strašno komplicirano.  Sam narativ je sveden na jednostavnu situaciju vjenčanja i mlade koja bježi. Fascinantan je put kako je nastalo to djelo. Navodno je Lorca pročitao novinsku vijest o tome i tek nakon pet godina, 1933., napisao je u periodu od 7 do 14 dana Krvavu svadbu. Upravo ta afektivnost je vidljiva u tekstu koji ima slobodu lišenu intelektualne kontrole. Teoretičari koji se bave njime kažu kako je predintelektualan. Kod njega nije moguće uspostaviti kod jer se njegov pjesnički teatar uvijek otima, stalno je nešto drugo. Veseli me što smo sve točke tog koncepta dotakli i ovaj tekst mi se sviđa unatoč njegovoj samovolji i drskosti - kazao je dramaturg Goran Ferčec.

Dramski likovi Krvave svadbe žrtve su vlastite strasti, ali i neizbježnosti vlastite krive procjene ili tragične sudbine. Njihovo je prokletstvo dvostruko: zatvoreni unutar svog socijalnog okvira, strast im ostaje jedini dozvoljeni prostor slobode, makar i po cijenu prokletstva ili smrti. 

Ovom prilikom život će im udahnuti glumci Festivalskog dramskog ansambla, i to Jadranka Đokić u ulozi Majke, Lana Meniga i Luka Knez kao Zaručnica i Zaručnik, Ksenija Marinković utjelovljuje Punicu i Prosjakinju, Nikola Baće je Leonardo, njegovu ženu igra Iva Kraljević, Nikša Butijer je Otac zaručnice i Mjesec, a Služavka je Tanja Smoje. Zbor čine Jelica Čučević, Maro Drobnić, Tonći Đurković, Marko Capor, Ivo Letunić, Tajana Martić, Mara Metković i Vanesa Vidaković Natrlin, a predvođeni su zborovođom Mojmirom Novakovićem.

Predstava se ostvaruje uz pokroviteljstvo Hrvatske elektroprivrede te podršku Rezervata Lokrum.