STRATHNAVER je porinut u more 5. veljače 1931. godine s navoza brodogradilišta Vickers Armstrong u Barrow-in-Furness, a na prvu je vožnju iz Londona preko Bombaya, Colomba i Melbourna do Sydneya zaplovio 2. listopada iste godine. Imao je 22500 GT, bio dug 195 metara, a motori ukupne snage 28 tisuća SHP (izmjerena snaga na osovinama / shaft horsepower) su mu omogućavali brzinu od 20 čvorova. Brod je mogao primiti 500 putnika u prvom i 670 putnika u turističkom razredu, a nakon rekonstrukcije ukupno 1252 putnika u jedinstvenom razredu. Kuma broda na porinuću je bila Lady Janet Bailey, kćer predsjedavajućeg Lorda Jamesa Mackay, 1 st Earl of Inchcape kompanije P&O.

Plovio na ruti prema Australiji

STRATHNAVER je bio prvi brod iz tzv. STRATH serije od pet brodova blizanaca, izgrađenih u istom brodogradilištu za kompaniju P&O Line. Uskoro ga slijede brodovi istih ili sličnih karakteristika: STRATHAIRD, STRATHMORE, STRATHEDEN i STRATHALLAN.                                                                                                      

 STRATHNAVER je uglavnom plovio na liniji iz londonske luke Tilbury, Sueskim kanalom, prema Australiji do luke Brisbane, a po potrebi je i ne baš često unajmljivan za povremena kružna putovanja. Zato je njegova posjeta Dubrovniku zabilježena na priloženoj fotografiji vrijedan dokaz da je i naš Grad bio među rijetkim sredozemnim lukama koje je ovaj, u to vrijeme doista golemi brod, nekada posjetio. Originalno je imao tri dimnjaka, a nakon rekonstrukcije iz 1948. uklonjeni su mu prvi i treći te je ostavljen samo srednji dimnjak.

Prevozio vojnike na brojna svjetska bojišta

Za potrebe britanske mornarice u Drugom je svjetskom ratu rekviriran već 1939. godine. Sljedećih je osam godina sudjelovao u prijevozu vojnika na sva svjetska bojišta i zanimljivo je da u brojnim i vrlo opasnim akcijama niti jednom nije bio pogođen ili oštećen. Između ostalog je ostao zabilježen kao brod koji je doveo prve vojne potencijale iz Australije i Novog Zelanda na Suez, a sudjelovao je i u desantu na Anzio nedaleko Rima. Vraćen je matičnoj kompaniji 1948. godine, pa je u brodogradilištu Harland and Wolff u Belfastu potpuno rekonstruiran za plovidbu na svojoj staroj redovitoj pruzi za Australiju. Ponovo je još jednom preuređen 1954. godine.

Na svoje posljednje putovanje je iz Londona za Sydney zaplovio 7. prosinca 1961. godine, a u travnju sljedeće godine je prodan rezalištu Shun Fung Ironworks iz Hong Konga. Tu je iste godine ovaj legendarni britanski lajner svoje brojne plovidbe i skončao u bezličnoj hrpi starog željeza.

Trotjedni kruz uključivao i Dubrovnik

U analima je ostalo zabilježeno da je  STRATHNAVER poduzeo trotjedno  kružno putovanje s polaskom 14. svibnja 1932. iz Londona tičući luke Arose Bay, Ceuta, La Valetta, Venecija, Brijuni (u većini naših deklariranih luka su bili na sidrištu), Split, Milna na Braču, Dubrovnik, Cagliari, Gibraltar i na koncu ponovno London. Sukladno tome, na poleđini originalne razglednice koju je dobio prigodom službenog obilaska ovoga broda na lokrumskom sidrištu, naš sugrađanin gospar Antun Zago je zapisao datum njegove posjete 27. svibnja 1932. godine. Ovo je bilo jedno od prvih kružnih putovanja koje je STRATHNAVER uopće poduzeo izvan redovitih plovidbi, a Dubrovnik je, ne slučajno, bio među prvim lukama koje je tako posjetio. To dokazuje da je snažna pozicija našega Grada na svjetskoj karti brodskih kružnih putovanja dostignuta daleko ranije nego što se u mnogim našim krugovima još i danas pretpostavlja.                                                                                                          

 STRATHNAVER je doplovio u Dubrovnik i sljedeće godine 24. kolovoza s 522 putnika i 475 članova posade. Treći i posljednji put bacio je sidro pred Gradske mire ujutro 13. rujna  1935. s 856 putnika i 505 članova posade da bi u ranim poslijepodnevnim satima otplovio prema Grčkoj i više se ovamo nikad nije vratio.