Budući da je karijeru završila upravo u dubrovačkom košarkaškom klubu, Mujanović je govorila kakva je sjećanja vežu za ovaj grad.

- Nažalost kratko sam provela u Dubrovniku, samo mjesec dana, ali imam jako lijepa sjećanja iz tog perioda. Kada sam tu došla ekipa je bila jako mlada, međutim stigla sam nakon pauze od pet-šest mjeseci, bez treninga, bez igranja, tako da je bilo teško da uđem u formu. Osim toga, imala sam i problem s koljenom i dogodilo se da nisam bila na svom nivou na kojem sam očekivala da budem. Nakon jedne utakmice sam ušla u svlačionicu i rekla treneru da zaista više ne mogu i da želim završiti karijeru, obzirom da nisam odigrala onako kako sam navikla. Kraj moje karijere je vezan za Dubrovnik jer sam tu odigrala posljednju utakmicu - prisjetila se Mujanović.

Govorila je o snimanju filma koji o njoj radi BHT.

- Uvijek imam dobru suradnju s medijima i ako mi predlože nešto pozitivno i dobro ja to prihvatim. Tako je bilo i kada su mi rekli za snimanje ovog filma. Rekla sam ok, možemo snimiti. Većinom snimaju filmove o legendama poslije njihove smrti, ali evo Ćiro Blažević i ja imamo filmove za vrijeme naših života - našalila se Mujanović.

U Dubrovniku se susrela s trenericom Ženskog košarkaškog kluba Ragusa Cvetanom Matić i kapetanicom kluba Carmen Miloglav.

- Dobro se sjećam Miloglav, ona je imala tada 15-ak godina, ali je već bila jak potencijal. Tada sam rekla kako će ta mala biti dobar igrač i drago mi je što je još uvijek u košarci, dobro igra i napravila je dobru karijeru. Cvetanu poznajem još iz igračkih dana, iz reprezentacije bivše Jugoslavije, bila je jako dobar igrač. Kada sam došla u Dubrovnik već sam poznavala Cvetanu i poznajemo se cijeli košarkaši period pa je moja težnja uvijek bila da budem igračica kao ona - prisjetila se Mujanović.

Osvrnula se povodom Dana žena na položaj sportašica.

- Ženama nije lako, ne samo u sportu nego općenito u životu jer se žene moraju dokazivati i boriti. Mislim da imamo toliko snage i moći da ćemo uspjeti izboriti se i doći do određenih ciljeva koje smo sebi zacrtale - poručila je legendarna košarkašica Razija Mujanović.

Inače, autorica filma Medina Šehić pojasnila je kako film nosi naziv 'Velika Raza'.

- Kroz film se proteže ambivalentnost tog pridjeva 'velika'. Raza je kao tinejdžer bila velika, visočija od svoje generacije i to je u to vrijeme bilo nešto što je problematično. Međutim, Raza je taj svoj kolokvijalno rečeno hendikep pretvorila u benefit pa je to velika postalo nešto veličanstveno s obzirom na prebogatu karijeru koju je ostavila iza sebe. Tu je nekoliko sjajnih medalja sa svjetskih prvenstava, olimpijskih igara s reprezentacijom bivše Jugoslavije, europskih prvenstava s reprezentacijom BiH, zlato na Mediteranskim igrama, tri puta je bila birana za najbolju igračicu Europe, ima četiri titule europskog prvaka s klubovima u kojim je igrala, igrala je u NBA-u, Brazilu... Ostvarila je sve što se zapravo može ostvariti pa je ikona ženske košarke. Film osim o Razi, njezinom životu i karijeri govori o ranim osamdesetim do kraja devedesetih koje su bile zlatno doba ženske košarke u ovoj regiji - kazala je Medina Šehić, urednica sportskog programa BHT-a.