Posljednjih godina sve su glasnije priče o onečišćenju mora. Neki naši sugrađani idu toliko daleko pa tvrde kako se „svi kupamo u govnima turista iz hotela“, uz to revoltirano dodaju kako su se još prije desetljeća prestali kupati na gradskim plažama. I ove sezone situacija je jednaka, s prvim dokazanim onečišćenjem kreću nanovo rasprave o (ne)čistoći Jadranskog mora i bolestima koje 'vrebaju' na plažama. 

Vidjeli smo tako već u samo jedan mjesec ljeta objave o utvrđenom fekalnom onečišćenju, fotografije djece oboljele od impetiga, tzv. slatkih rana, uz tvrdnje kako su bakteriju 'skupili' baš na plažama i u moru, od grada pa do županije i otoka. Ovom vječnom ljetnom temom pozabavili smo se i mi. Pitali smo naše sugrađane kako pamte more kroz prošlost, ali i stručnjakinju za komentar o aktualnoj situaciji i trebamo li se početi brinuti u kakvom se moru kupamo. 

INFRASTRUKTURA NE PRATI POTREBE I RAZVOJ 

„Fekalna zagađenja mora su se pojavila nakon Domovinskog rata radi velike betonizacije grada i pojave masovnog turizma. Godinama sam upozoravao što će nam se dogoditi jer razvoj grada ne prati parkirna, prometna i kompletna komunalna infrastruktura“, govori vrsni poznavalac mora, Dubrovčanin Ivo Batričević i dodaje kako se u uvali Lapad ne kupa već dvije godine zbog nekoliko osoba njemu bliskih koje su uvjerene kako su baš tamo 'zaradile' bakteriju E.Coli i godinama s njom 'muku muče', ne uspijevajući se izliječiti. 

Ivo Batričević vrsni je poznavalac mora i neumorno upozorava na razorne učinke turizma na Jadran zbog onečišćenja

Batričević nudi i objašnjenje zbog čega misli kako se to događa upravo na ovoj plaži. 

„Fekalije nerijetko izlaze u uvali Lapad kada se prazne bazeni na predjelu od Neptuna do Adriatica koji su uglavnom spojeni na kanalizaciju. Vode od bazena pune kemikalija završavaju u kanalizaciji koja tada više ne može primiti svu količinu pored redovne kanalizacije i iz tog razloga se usred ljeta dogodi da preko preljevne cijevi sve završi u moru, a najčešće se to može vidjeti kod Piplića“, iznosi Batričević.

KADA HOTELI UPREGNU MAKSIMUM, KANALIZACIJA PUCA PO ŠAVOVIMA

„Prije četiri ili pet godina smo imali na Visu i Adriaticu u kolovozu table sa znakom zabranjeno kupanje. One su nedugo nakon skinute, a da nitko zapravo nije ništa poduzeo“, navodi Batričević i dodaje kako je situacija slična s novom šetnicom Nika i Meda Pucića. „Iako je ona zaista lijepa, kanalizacija i oborinska odvodnja nisu riješene. Kada svi hoteli i zgrade na tom potezu ljeti rade punim kapacitetom, onda kanalizacijska cijev ne može primiti tu količinu, višak se preko preljevne cijevi samo izbacuje u more. Hoteli imaju i svoje sabirne tankove te dio puštaju u kanalizaciju, a dio skupljaju u tankove koje u ponoća ispuštaju u more. Nitko to danas neće priznati, dobro se zna, ali se malo priča. Iako o svemu javno govorim, sve se nekako 'prešućuje' od strane političara i ide se dalje linijom manjeg otpora“, oštro upozorava Batričević. 

'PROBLEM JE TO O KOJEM SE ŠUTI'

Pozdravlja projekt od prije nekoliko godina kada je popravljena glavna odvodna cijev koja ide 1500 metara prema otvorenom moru iza Petke, a koja je bila oštećena uslijed čega je dolazilo do onečišćenja. No, napominje kako misli da sama sanacija nije dovoljna. 

„Ova tema je jako široka, a situacija slična na svim kupalištima. Nedavno smo vidjeli i zabranu kupanja za Kobaš, Plat... Tako je uglavnom na puno mjesta, problem o kojem se šuti uz mantru 'samo da prođe sezona'. Nije to dobro jer upadamo u sve veće i veće probleme. Grad i okolica se nastavljaju širiti, kapaciteti se povećavaju, a kanalizacija ide kroz samo tu jednu cijev. Ako ona pukne, stvorit će se opet problem, a ona je protokom takva da radi na nekom svom maksimumu“, iznosi Batričević. 

„Već sam polako izgubio volju upozoravati, a svjedoci smo nesnosnog smrada na svim prepumpnim stanicama kanalizacije, od Komarde do Pila, Gruža, Sustjepana, Batale... Ma nema kraja problemima zagađenja mora i to se više ne može spriječiti. Godinama sam se borio i javno pisao u grupi 'Dubrovnik nekad', a osjećaj je kao da se borim protiv vjetrenjača pa sam na kraju odlučio dignuti ruke od svega“, iskreno će za kraj ljubitelj mora, dugogodišnji zaposlenik Lučke kapetanije i autor brojnih feljtona o moru i brodovima, Ivo Batričević.

„SITUACIJA JE ZABRINJAVAJUĆA“

„Situacija s onečišćenjem mora je globalno zabrinjavajuća i Jadransko more nije izuzetak“, govori biologinja, znanstvenica i profesorica na Odjelu za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku, Marijana Pećarević. 

Marijana Pećarević, znanstvenica i profesorica na Odjelu za akvakulturu

Jadran je zaljev Sredozemnog mora, a ono je zbog svog položaja i velike važnosti za razne gospodarske aktivnosti, jedno od najviše onečišćenih mora. 

„Sredozemno more je od samih početaka plovidbe do danas jedno od najplovnijih mora na svijetu, a brodovi imaju razne negativne utjecaje na morske ekosustave. Na obalama Sredozemnog mora razvijen je turizam, koji potiče urbanizaciju i betonizaciju obale, a pridonosi i ispuštanju raznih otpadnih tvari. I po pitanju otpada u moru, Sredozemno je more jedno od najviše pogođenih. Upravo tu se formira novi otok smeća, uz one koji već postoje u oceanima“, upozorava Pećarević i dodaje kako niti 'nered' u ribarstvu ne ide u prilog našem moru. 

„Prekomjerni izlov je uzeo najviše maha i veći dio populacija komercijalno važnih vrsta se ne lovi na održiv način. Prema posljednjem izvješću UN Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), oko 70 posto komercijalno važnih vrsta je prelovljeno, za razliku od npr. Baltika gdje se otprilike jednak postotak vrsta održivo izlovljava, a manje od 30 posto vrsta je prelovljeno“, govori Pećarević. 

„Kad uz sve to dodamo klimatske promjene, zagrijavanje mora, zakiseljavanje mora i promjene životnih uvjeta u moru jasno je da je situacija zabrinjavajuća, kako za Sredozemno tako i za Jadransko more i našu županiju“, smatra doktorica znanosti. 

VIŠE TURISTA = VIŠE ONEČIŠĆENJA I OBRATNO 

Hrvatska je jedna od prvih zemalja potpisnica Barcelonske konvencije koja provodi sustavno i kontinuirano praćenje kakvoće mora za kupanje od 1989. godine. U našoj županiji ove se godine provodi ispitivanje na 121 plaži od 15. svibnja do 30. rujna, u intervalima od 14 dana, odnosno po deset puta na svakoj plaži. 

U laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije u uzorcima se prate parametri fekalnog onečišćenja jer njihova prisutnost upućuje na potencijalni rizik od zaraznih bolesti. Iz Zavoda napominju kako mikrobiološko onečišćenje može jako varirati u vremenu, što ovisi o načinu ispuštanja otpadnih voda, ali i o meteorološkim i hidrografskim uvjetima. 

Podaci Zavoda za javno zdravstvo dubrovačko-neretvanske županije

Prema podacima Zavoda, od 2018. pa do 2020. godine broj onečišćenja je prilično rastao, dok je u pandemijskoj 2020. godini zabilježen značajan pad. Nakon godine stagnacije, od 2022. godine se opet bilježi rast broja onečišćenja. Ako se prisjetimo kako od 2018. do 2020. godine dubrovački turizam bilježi rekordne brojke, a 2022. je godina definitivnog oporavka turizma nakon korona krize, jasno je kakvi su utjecaji turizma na broj onečišćenja. Računica je, što bi se reklo, 'prosta ko pasulj': više turista = više onečišćenja, i obratno. 

RAST ONEČIŠĆENJA JE OČEKIVAN, TRENDOVI SU SE VIDJELI VEĆ U RATU

„Ovakvi podaci mikrobioloških onečišćenja nisu nikakvo iznenađenje. U srednjoj školi sam s dvoje kolega iz razreda radila istraživanje za natjecanje iz biologije. Obradili smo podatke o mikrobiološkom onečišćenju mora na području Dubrovnika u razdoblju od 1989. do 1993. i tada se pokazalo da je najmanje onečišćenja bilo 1990. godine, kada je u ostatku države počeo rat pa je kod nas bila loša turistička sezona. Već 1991. je opet krenuo rast, kada su u Dubrovnik došli ljudi koji su izbjegli iz okolnih mjesta. Dakle, kako tada, tako i danas možemo reći da postojeća infrastruktura nije dovoljna za povećani broj korisnika tijekom turističke sezone“, iznosi zanimljive podatke Pećarević i dodaje kako se ovoj vrsti onečišćenja posvećuje dosta pažnje jer je to ono što izravno utječe na navike ljudi, obzirom da nikome nije ugodno kupati se u moru onečišćenom fekalnim koliformima. 

'ŠTO SVE ISPUŠTAMO U MORE, BAKTERIJE SU NAJMANJI PROBLEM'

„Međutim, s obzirom na sve ostalo što ispuštamo u more, ali i način na koji uzimamo resurse iz mora, rekla bih kako imamo i većih problema od bakterija koje u moru mogu preživjeti jako kratko i manja su prijetnja ekosustavima od mnogih drugih koje uzrokujemo našim aktivnostima“, oštro će. 

A jesu li krivci zaista turizam, hoteli, privatni iznajmljivači i bazeni te ispuštanje fekalija pod krinkom noći ili netko treći? Pećarević smatra kako više pažnje treba posvetiti rješenju, nego uperivanju prsta.

„Mislim da svi mi pridonosimo mikrobiološkom onečišćenju, kao i drugim vrstama onečišćenja, i da bi nam umjesto traženja glavnog krivca prioritet trebalo biti mijenjati vlastite navike i razmisliti kako možemo pridonijeti očuvanju mora“, ističe ona i dodaje kako već sada određene vrste u morskom ekostustavu stradavaju zbog onečišćenja. 

OŠTEĆUJEMO MORSKE SUSTAVE, PA ŠKODIMO SAMI SEBI

„Geološko razdoblje u kojem živimo nazivamo Antropocen jer je utjecaj ljudi na Zemlju tako izražen da određuje procese u svim ekosustavima, naravno i u morskim. To je ujedno i razdoblje velikog izumiranja vrsta, šestog po redu i najvećeg dosad, i prema broju izumrlih vrsta i prema brzini njihova nestanka. Spomenula sam već klimatske promjene koje dovode do zagrijavanja i zakiseljavanja mora, što ima ogroman utjecaj na sve organizme u moru. A već prije klimatskih promjena smo na razne druge načine oštetili morske ekosustave i smanjili im otpornost i mogućnost samoobnavljanja“, govori Pećarević i upozorava kako nismo time ugrozili samo brojne druge vrste, već i sami sebe.

„Morski ekosustavi oblikuju globalnu klimu i ključni su za raspodjelu sunčeve topline, nastanak padalina i općenito stvaranje povoljnih životnih uvjeta na Zemlji. Uz to, pokazalo se kako su upravo morski ekosustavi iznimno važni za smanjenje utjecaja klimatskih promjena, jer vežu najveći dio ugljikovog dioksida i ostalih stakleničkih plinova  i na taj način pridonose njihovu uklanjanju iz atmosfere, o čemu je baš nedavno objavljen zanimljiv članak u časopisu Nature Climate Changes. Međutim, ti plinovi pohranjeni u morskim ekosustavima se u slučaju njihovog uništavanja opet mogu osloboditi i dospjeti u atmosferu, što je dodatni razlog za veću brigu i pažljivije gospodarenje morem, koje nam je i bez ove uloge, iznimno važno i trebamo ga zaštititi“, zaključuje prorektorica za međunarodnu suradnju i znanost Sveučilišta u Dubrovniku, Marijana Pećarević. 

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika