Adventsko doba u Dubrovniku posebno je na više načina, a već 12 zimskih sezona Grad sugrađanima i posjetiteljima nudi blagdansku čaroliju u sklopu Dubrovačkog zimskog festivala. Iznimka nije bilo ni posljednje izdanje, koje je donijelo i određenje promjene. Najviše se raspravljalo o odlasku kućica sa Straduna, a još i više o njihovoj zamjeni: stolovima. Nisu ih dobro prihvatili građani, nisu privukli ni posjetitelje, a ni ugostitelji nisu njima bili previše zadovoljni. Svoju svrhu ispunili su tijekom koncerata, ali van toga većinom su zjapili prazni. I nitko ne bježi od toga da ideja u realizaciji ipak nije ispunila očekivanja pa tako ni Đani Banovac, predsjednik Ceha ugostitelja Dubrovnik.

„Iskorak je da je Stradun dobio naličje bez kućica koje mu pripada, ali stolovi nisu bili najsretnije rješenje. Ova, nazovimo je tako, probna faza je iza nas, nije bilo pretjeranog interesa. Treba nalaziti neko drugo rješenje. No nisu samo stolovi bili u Gradu, a povratak što više ljudi u povijesnu jezgru je uspio. Doček, kućice na Trgu oružja i Gundulićevoj poljani, karusel na Pilama... Za vrijeme koncerata Stradun je živio, kad nije bio program – nije živio. Vrlo je teško donijeti živost na Stradun bez organiziranog događaja, to je ipak jedna velika ulica. Tako se pokazalo posljednje izdanje festivala i ove godine ćemo svakako imati drugačiji koncept. Mislim da se treba ići prema vizualnom 'photo pointu', a da se s okolnim lokacijama dovodi ljude u Grad”, kaže Banovac.

„I OVAKAV KONCEPT JE SRETNIJI OD KUĆICA”

Naglašava i da nikad nije rečeno da su stolovi idealno rješenje.

„Ovo je bilo rješenje gdje smo ponudili nešto, a dislocirali kućice, što je bio osnovni motiv. Mislim da nikome nisu kućice nedostajale na Stradunu, jer ih je bilo na drugim lokacijama. Nitko nije dolazio radi kućica, već radi programa. Svugdje gdje je bio organiziran program, bilo je živosti jer najveći šušur su ipak ljudi, ne okruženje. Stradun će tako dobiti druge vizure u ovogodišnjem festivalu. Mislim da bi uz ranije pripreme, kad bi već oko svetog Vlaha počeli raditi skupa – ugostitelji, Grad, upravni odjeli, Turistička zajednica na proizvodu Dubrovačkog zimskog festivala, sve to bilo puno bolje”, objašnjava Banovac.

Na razini Hrvatske, dubrovačko izdanje zimskog festivala se ističe, smatra Banovac.

„Mi smo lučonoša. Prema onome što je Dubrovnik radio prošle godine, ravnali su se drugi gradovi po obali. Zagreb je ipak prevelik, pa se ne možemo uspoređivati ni brojem posjetitelja ni brojem stanovnika. Radimo taj posao da imamo što ponuditi. Ponovno smo imali najbolji doček u ovom dijelu svijeta u kojem živimo. Nismo previše falili, može se reći da su najlošiji dio svega bili stolovi na Stradunu, ali mislim da je i ovakav koncept bio sretniji i sigurniji nego s kućicama”, kaže Banovac.

Trebalo je probati, a kad se nešto isproba, lako je moguće da jednostavno – ne prođe kako je zamišljeno.

„Uvijek trebamo biti iskreni. Kad je nešto dobro, svatko će preuzeti lovorike. Ja prvi kažem – to nije polučilo rezultat koji je trebao biti. Ali moram biti iskren, nemoguće je u Dubrovniku, gradu ispod 45 tisuća stanovnika, ako imate na jednom mjestu događaj, koncert – u području Remize ili Studentskog centra, očekivati da će netko na Stradun doći bez nekakvog programa. Ipak smo premal grad. Tek zadnjih nekoliko dana prije dočeka se vidjelo da je šušur i da je najljepše u Gradu i na Stradunu. Ali to nije Dubrovački zimski festival, on ipak traje puno dulje. Treba osmisliti Stradun da bude ono što jest, najvrjedniji resurs što Grad ima, a može se reći i Hrvatska. Da bude najbolji u svom adventskom izdanju. Mislim da je 'photo point' nešto prema čemu ćemo ići”, objašnjava Banovac.

STRADUNU TREBA JAKO MALO

I gradonačelnik Mato Franković u prosincu je rekao da se u budućnosti planira više pažnje posvetiti dekoraciji Straduna, a kao ideje spominjalo se više kićenja i nebeski svod.

„Malo treba da Stradun bude prekrasan. Ja kažem – to je kao da lijepoj djevojci nalakirate nokte. Treba biti diskretno, ali 'u oku'. To treba Stradunu. Izgubio je ono što mu nije prirodno pripadalo, a to su drvene kućice. One su predstavljale i sigurnosni problem, kad imamo u Gradu preko 20 tisuća posjetitelja, ikakav problem u sigurnosnom smislu bi s kućicama bio puno kompliciraniji. Ovako imamo jednu čistu površinu, gdje se može normalnije zaprimiti broj ljudi koje imamo na dočeku, kao i raznim koncertima. Znamo što ne valja, znamo što valja i ići ćemo u tom smjeru”, kaže Banovac.

Povratak kućica tako nije ni u planu.

„Mislim da svako vrijeme nosi svoje. Mi smo s kućicama ušli u ozbiljno bavljenje zimske sezone u Dubrovniku. Ono što je dobro, trebamo nastavljati, a ono što ne valja, treba promijeniti. Mislim da je ispred nas vrijeme drugačije organizacije i osmišljavanje dodatnih lokacija”, kaže Banovac.

A u svemu tome mora se misliti i na ljude, poglavito naše sugrađane koji žive unutar zidina i koji su pod neposrednim utjecajem sadržaja festivala.

„Moramo malo i odmoriti naše ljude u Gradu. Oni nose najveći teret ljeti, ne smijemo ih i zimi 'udaviti'”, kaže Banovac.

Ključ je, smatra, u temeljitoj organizaciji, a poglavito pravovremenoj.

GREŠKA NA KOJOJ SE NAUČILO

„Dubrovačkom zimskom festivalu treba pristupiti kao Dubrovačkim ljetnim igrama. U isto vrijeme se treba početi zajednički dogovarati, sa svim dionicima koji sudjeluju u festivalu, kako bi našli sinergiju, da se napravi što kvalitetniji program, da nastavimo biti predvodnici događanja u zimskom periodu, barem na Jadranu. Jednako smo dobri, ako ne i bolji”, kaže Banovac.

Sve u svemu, bio je ovo uspješan Dubrovački zimski festival, a jedina promjena koja je zasmetala svima su upravo stolovi, koji su tu svakako bili – probno.

„Moramo priznati, ovo je bilo odrađeno u zadnji čas. Tek krajem devetog mjeseca smo mogli sudjelovati u kreaciji svega ovoga, tako da vizualno ni stolovi ni stolice nisu bili na razini ljepote Straduna, nije se imalo čime privući naše posjetitelje i goste. Operativno smo dobili informacije gdje, što, kako, kuda tek 1. studenog. Jako je teško svakoga zadovoljiti i sve držati u zakonskim okvirima. Ovo je bilo 'ad hoc' rješenje koje nije prošlo. Ne treba za nečim žaliti jer znamo kako ne treba, a nekad je i to korak naprijed”, zaključuje Banovac.