Kakvim se sve imenima ne nazivaju i kakve im se sve krivice ne svaljuju na leđa? Lijenčine, rentijeri, neradnici, kurvari (jer – kako kaže jedna dužnosnica - zarađene solde navodno neki troše na putovanja u Tajland), spriječavaju naše mlade obitelji da nađu jeftini stan itd. itd. Stvorila se takva hajka protiv tih naših sugrađana koja me podsjeća na priče moga pokojnog oca kad mi je govorio kako su se komunističke vlasti obrušile na kulake iza II. svjetskog rata. Ko god je imao nešto više od drugih odma je bio sumnjiv, „razapet“.

Interesantno je da pri tome nitko od mojih kolega nije osjetio potrebu čut i objavit nešto što govore ti ljudi koji iznajmljuju apartmane, sobe ili cijele kuće turistima. Kakva je njihova priča? Zar se zaboravila ona stara latinska poslovica audiatur et altera pars (prevedeno: neka se čuje i druga strana)?

Čak i najveći zločinci, ubojice, silovatelji i drugi monstrumi, kad ih se privede pravdi, na sudu imaju pravo reć svoju stranu priče i obranit se.

E, pa ja sam odlučio zazvat jednoga moga prijatelja koji se bavi tim poslom da bi, iz prve ruke, čuo njegovu priču. On i žena su prije par godina odlučili odvojit dio svoje kuće i pretvorit ga u apartman. Nije to nikakva villa, običan apartman od, možda, 50 kvadrata. Ali, da bi ga priveli svrsi morali su ga temeljito preuredit, i građevinski, i statički i potpuno ga opremit. Nijesu imali gotovine za to pa su uzeli kredit i, kad su sve završili, počeli su iznajmljivat.

Mene je zanimala njegova priča. Koliko ima posla, ima li turista, ima li troškova i sve drugo što mi može reć o tome.

Kad smo sjeli u njega na taracu, popili kafu i započeli razgovor shvatio sam da sam pronašo pravoga sugovornika. Kad je vidio što me zanima donio mi je pun registrator dokumentacije, a pokazo mi je i svoj izračun iz prethodne godine (2023.). Znam da je odvazda bio temeljit čovjek, ali da je tako pedantan to nisam mogo vjerovat.

Insoma, kad su on i žena počeli iznajmljivat on je odlučio vodit preciznu statistiku svih prihoda, troškova, koliko je rezervacija bilo, koliko su prosječno gosti ostajali kod njega i gomilu ostalih podataka koje niti najdetaljnijem statističaru ne bi palo napamet izračunavat.

Pokazuje mi „završni obračun“ prošle godine. Kaže da to nije prava računovodstvena bilanca jer bi u takvoj trebalo odbit i amortizaciju svega što je kupio kad je uređivo apartman. Njega je zanimala samo statistika „naplatio/isplatio“.

Pri tome mi posebno naglašava da niti jedan trošak nema nikakve veze sa troškovima njegovog domaćinstva. Kaže da kad ide u butigu kupit nešto za sebe ili ženu, a usput i za apartman, da traži razdvojene račune i onda u taj svoj obračun zabilježi samo trošak onoga što je kupio za apartman.

Gledam tu njegovu tabelu, taj „završni obračun“, i pitam ga da mi pojasni pojedine stavke jer ja o tome poslu ništa ne znam. On mi govori da je troškove podijelio po grupama. Tako su troškovi agencije i banke oni troškovi koje mu naplati booking.com i banka za provizije. Struja i voda u apartmanu imaju zasebno brojilo i navedeni iznosi se odnose samo na apartman. Isto je i sa komunalnim doprinosom, odvozom smeća, troškovima osiguranja i svih ostalih troškova. Kaže da ga je banka, kad je uzeo kredit,  obavezala da osigura zgradu protiv svih rizika, potresa, požara, loma stroja, izljeva vode, pa čak i pada aviona, a osiguro je i eventualne štete od turista. Kaže da – naravno – plaća i telefonsku liniju koju mora imat, a svakako i internet, satelitsku televiziju i Netflix, a sve je te troškove nazvao „telekomunikacijama“. Itd. itd.

Pitam ga za potrošni materijal, što mu to znači, a on me pita znam li ja koliko se deterdženata i svih ostalih sredstava za čišćenje potroši godišnje? Onda, vrlo često se predmeti u apartmanu pokvare, slomiju, začepi se odvod, pregore osigurači, pokvari se televizija ili makinja za prat robu ili špaher.... Treba zvat meštre i platit im i još ih moliš da ti hitno dođu, a oni naravno tu hitnost itekako naplate. Evo, prije par dana mu je vjetar slomio dva skupa suncobrana na taraci apartmana i hitno je trebalo naručit nove.

Kako su i on i žena već stariji ljudi više ne mogu sami čistit apartman pa su morali angažirat pomoćnike koji im dođu i pomognu. Sam govori da bi možda on i žena to sami radili, ali da su mu gosti prošlu godinu prosječno ostajali samo malo više od 2 dana (2,3 dana, kako je pedantno izračuno!) i da oni ne mogu sami svako dan-dva po ovoj vrućini čistit. Jednostavno im životna dob i zdravlje to više ne dopuštaju.

Dakako, pored redovnog poreza i ostalih davanja, plaća se PDV na sve što potroši za apartman, pa je i te podatke zasebno zapiso. Kaže da je lani bio zadovoljan jer nije morao platit turističku članarinu jer je bio u preplati iz prethodne godine. Isto tako govori da lani nije bilo ni puno kvarova i šteta kako inače bude.

Pitam ga bi li mi dao taj njegov „završni obračun“ i on mi ga pošalje mail-om pod uvjetom da mu ne objavljujemo ime. Da mu niko ne može virit u takujin.

Pa, da ne gatamo „ima li konj zube“, hajdemo malo pogledat te njegove podatke. Odma da kažem, njegovi iznosi su bili na dvije decimale a ja sam ih „zaokružio“ na cijele brojeve.

Dakle, njegov apartman je u 2023.g. BRUTTO zaradio 34.000 EUR-a.

Tijekom te godine je zabilježio sljedeće rashode (sve je pretvoreno u EUR):

Ne mogu vjerovat! Troškovi su mu bili nepunih 22.000 EUR-a. Od toga iznosa se je „država“ naplatila skoro 5.800 EUR-a! Od samo jednog manjeg apartmana? I, nije joj to dosta, htjeli bi još.

Dok zajedno prolazimo kroz tu njegovu tablicu, vidi on nevjericu na mojoj faci i kaže mi da će mi dokazat svaku stavku i otvara registrator u kojemu su složeni svi računi po grupama. Nudi mi – ako mu ne vjerujem – da uzmem cijeli registrator sa svim računima pa da sam zbrajam i provjerim.

 Sve u svemu, na kraju prošle godine mu je ostalo „čisto“ 12.169,00 EUR-a! To je ono što su žena i on neto zaradili za cijelu godinu rada (jer im je apartman otvoren cijelu godinu). Nisu to samo poslovi prodaje i svakodnevne komunikacije mail-om ili telefonom sa gostima, nego i nabava svega potrebnog, organizacije popravaka i meštara, organizacije čišćenja i vrlo često sudjelovanje u tome poslu. Da ne govorimo da svakodnevno, i u svako doba dana, gosti kucaju na njihova vrata jer žive na travaturi sa apartmanom. Ne žali se, jer govori da bi bilo još gore da živi na drugom kraju Grada pa da mora u ponoća poć promijenit bumbetu koja je pregorjela. Naravno da ih odlasci i dolasci gostiju sprječavaju da budu slobodni i da neđe otputuju, pođu na kupanje ... Jer, često ih čekaš po cijeli dan a oni dođu uveče u ponoća.

Kad on i žena ne bi sve to obavljali sami nego bi odlučili uzet neku agenciju, onda bi im rashodi bili još veći, a to sebi ne mogu dozvolit jer su im penzije male.

I još mi govori da u tu svoju tablicu rashoda nije ubrojio male darove koje učini gostima, a osobito onima koji dulje ostaju ili su jako fini i pristojni ljudi. Pitam ga kakvi su to darovi, a on mi govori da je to kafa i čajevi pod „obavezno“ u apartmanu, a ostalo su darovi – od slučaja do slučaja – boca likera, boca vina, suvenir, poziv na večeru prije odlaska i slično.

---------------------

Nadam se da će ove podatke pročitat i dio onih naših sugrađana koji su dosad na iznajmljivače dizali „kuku i motiku“, iz neznanja ili invidije. Pa da će bar dio njih ozbiljno promislit o staroj kineskoj poslovici koja kaže: „Ako čovjek ne mijenja mišljenje, ili je vrlo mudar ili je budala.“.

Dubrovačko Njorgalo