Upravo je u KMD-u Egrenyi provela najveći dio profesionalnog glumačkog života kao članica umjetničkog ansambla.

Zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić rekla je kako nas je napustila "velika i talentirana glumica osebujnog duha, velikog optimizma i ljubavi prema Gradu i Kalamoti".

- Žuža je dala pečat hrvatskoj kazališnoj i filmskoj umjetnosti, a kasnije je ljubav prenosili Kazališnoj duržini Kolarin. Na svojstven način je igrala svaki svoj lik, a mi koji smo je znali i surađivali s njom osjećali smo njen pogled, osmijeh i optimizam. Egrenyi će zauvijek ostati zapisana u povijesti dubrovačkog i hrvatskog glumišta. - rekla je Tepšić.

Od Žuže se oprostila i njena prijateljica Kaća Carević, inače nekadašnja inspicijentica u KMD-u i članica Kolarina.

-  Kao čovjek je bila široka, kao prijatelj zahtjevna, nekad i previše, kao glumac i kolega je bila točna, precizna i odgovorna. Kao građanin ekstravagantna, sjetimo se njenog hoda, njene lule, barke, ribanja, Kalamote, Orašca. Imala je teških trenutaka kad ne bi bila zadovoljna u poslu, dolazila bi u mene doma i pričala o tome. Pošla je iz Dubrovnika nezadovoljna, ali nije trebala biti jer svi su je voljeli. Imala je i svoja tri intimna pisca. Josipa Lovrića, Matka Sršena i Luka Paljetka. - rekla je Carević.

- Povlačila se u sebe  i dok sam bila predsjednica Kolarina predložila sam joj da malo režira. Danas sam srela aktualnu predsjednicu Jelicu Čučević koja me zamolila da prenesem koliko joj je Kolarin zahvalan. Ona nas je naučila diskretnom scenskom pokretu, na pokretu ruke. Inače, inzistirala je da joj pomognem umrijeti, rekla sam joj da mi da znak neki. Kad smo bili na Boninovu jedna mačka nam je stala pokraj nogu, pratila nas je. Grob se zatvorio, cvijeće se stavilo, mačka je malo gledala i otišla. Je li to bio znak? Ne znam vam reći. - dodala je Kaća Carević.

Od Žuže se oprostila i glumica KMD-a Glorija Šoletić.

- Odlaženje joj nije pristajalo, ali uvijek bi se jača vraćala. Nosila je umjetnost u sebi i oko sebe. Bila je nenametljiva, pristupačna, srdačna, prožeta humanošću i svaki trenutak je učinila nezaboravnim. Hvala ti što si svjedočila glumačkom pozivu. Glumcu i ženi. Što si osebujnošću, poštenjem i iskrenošću znala probuditi ono što sami nismo znali da znamo. Govorila si da ako nismo spremni na neiscrpno davanje da ništa nećemo dobiti. - riječi su kojima se Šoletić oprostila od Egrenyi.

Žuža Egrenyi rođena je 31. prosinca 1932. godine u Dubrovniku. Diplomirala je na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu 1966. godine u klasama dr. Branka Gavelle, prof. Vlada Habuneka, prof. Koste Spaića i Bojana Stupice. Kasnije je s njima surađivala u mnogim predstavama kroz angažmane u kazalištima u Varaždinu, Zagrebu i Dubrovniku. Na Dubrovačkim ljetnim igrama sudjeluje od osnutka (10 godina Gruba u Držićevu „Skupu“, Jeljenka u Gundulićevoj „Dubravci“, Ore i Vice u Vojnovićevoj „Trilogiji“ i cijeli niz većih i manjih uloga). Realizirala je mnoge kreacije značajnih autora kao što su: Ionesco („Stolice“ i „Kralj umire“), Jarry (uloga mame Ubu), Marieavu, Anouih, Brecht, Pirandello, De Filippo itd.

Od antologijske Grube u čuvenoj Spaić – Hajdarhodžić interpretaciji Držićevog Skupa, kada je kao studentica akademije najavila svoj talent, pa preko brojnih uloga u svim žanrovima gdje je ljubav kritike ali i publike osvajala kako glavnim tako i brojnim sjajno urađenim epizodnim ulogama, Žuža Egrenyi je neizmjerno zadužila kazalište u Dubrovniku i šire. Osim kazališne karijere, ostat će upamćena kao filmska glumica koja je ostvarila uloge u naslovima: “Vučjak”, “Moja strana svijeta”, “Novela od kapetana”, “Zločin u školi”, “Dubrovački škerac”, “Holding, “Tri priče o nespavanju” te mnoštvu TV uloga.

U kasnijoj dobi nakon odlaska u mirovinu iz umjetničkog ansambla Kazališta Marina Držića, publika je također pamti kao redateljicu koja je s amaterskom družinom Kolarin iz Dubrovnika postavila Goldonijeve “Ribarske svađe”, “Matrimonijo” Josipa lovrića i “Škerac sa Svete Marije” prema tekstu Borisa Njavra.

Nagrade:

1984. Prvomajska nagrada za epizodnu ulogu;

1986. Međunarodni festival pantomime i monodrame Zemun „Zlatna kolajna“; 

1987. „Zlatni smijeh“ na zagrebačkom Festivalu humora i satire;

Prvomajska nagrada – priznanje za dugogodišnje uspješno umjetničko djelovanje na polju dramske umjetnosti; 

1988. Republička nagrada za najbolju glavnu žensku ulogu (Beckett „Divni dani“)