Od generala Nojka Marinovića oprostili su se pukovnik Hrvatske vojske i načelnik Saniteta Zapovjedništva obrane Dubrovnika Vicko Mihaljević, dubrovački gradonačelnik Mato Franković, župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić, izaslanik predsjednika Vlade i savjetnik premijera Andreja Plenkovića general Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Sabora RH i saborski zastupnik Branko Bačić te izaslanik Predsjednika i  kontraadmiral te zapovjednik Hrvatske ratne mornarice Ivo Raffanelli.

Nojko Marinović rođen je u mjestu Bruška u općini Benkovac, 26. rujna 1948. godine, a u rujnu 1991. imenovan je  zapovjednikom obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu.

MIHALJEVIĆ: PRIVILEGIJA JE S TOBOM BILA PROVESTI ZAJEDNIČKE TRENUTKE

Pukovnik hrvatske vojske i načelnik Saniteta Zapovjedništva obrane Dubrovnika Vicko Mihaljević kazao je "kako se vjerovalo da će i bitku s bolešću Marinović dobiti".

- Za tebe je predaja kao vojnika i ratnika bila nepoznanica, do zadnjeg si trenutka vjerovao u sebe, ali dugi rat s bolešću te iscrpio. Generale, život te doveo u naš Grad 1991. kad se nad njim nadvio crni oblak koji je nosio vihor rata, došao si se boriti protiv neprijatelja, došao si praznih ruku sa spoznajom da se domovini ne može reći ne. Pun vojnog znanja o tome o kakvom se neprijatelju radi. - kazao je Mihaljević.

- Ovaj dragulj je napadnut, a obrana je za mnoge bila nemoguća misija. U nemogućim uvjetima si uz branitelje uspio obraniti Grad. To je bilo ravno čudu. Bio si ranjen 19. ožujka 1992. godine, već si u svibnju napustio bolnicu. Kasnije si postao zapovjednik obrane uz što si pokazao sve svoje umijeće. Građanima koji su ostali i braniteljima si davao vjeru i samopouzdanje. A neprijatelj je imao za cilj zatrti sve što je hrvatsko. - rekao je on.

- Imao sam privilegiju da provedemo puno zajedničkih trenutaka. Pokazao si što znači biti jak, što znači da nema predaje, kad se činilo da si došao pred zid, ti si pokazao kako se bori. Dokazao si da je nemoguće moguće. Pokazao si da si istinski domoljub, skroman i hrabar, čovjek. Pravi Hrvat. - kazao je Mihaljević.

- Magda, Leo, Mia, Marino, poštovana rodbino, budite ponosni na svoga Nojka.  - rekao je kroz suze Mihaljević.

FRANKOVIĆ: ČOVJEK SE POKAŽE U NAJTEŽIM VREMENIMA

Od Marinovića se u suzama oprostio i gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković.

-  Dubrovačka povijest pamti najhrabrije, koji su u svakom trenutku spremni dati svoje živote u obranu Grada. U najtežim vremenima uvijek se pokaže čovjek, General bojnik Nojko je u najtežim danima stavio svoj život na raspolaganje, bio je strateg i vođa u okruženom Gradu koji nije bio osvojen zbog njegove vizije obrane. - rekao je Franković.

- Vojnički si odrješito rekao da ako neprijatelj uđe mi ćemo braniti ulicu po ulicu. Odlučan si i hrabar bio u ratu, a mudar i ponizan u miru. Vrlo si rijeko istupao, govorio o zaslugama, spominjao si svakog poginulog vojnika. Rekao si i da je Dubrovnik Božji dar i da je život u njemu privilegija. Taj osjećaj zahvalnosti mi dijelimo, a riječi generala Marinovića će zauvijek ostati urezane u memoriju Grada i puka. - naveo je Franković, citiravši Marinovićeve riječi kako "naša djeca trebaju učiti da pamte, ne i da mrze jer pamćenje je alat, a mržnja golemi teret". 

DOBROSLAVIĆ: IMAO JE ZNANJE, MIRNOĆU, PLEMENITOST, RAZBORITOST

Župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić podvukao je kako je Marinović bio drag i dostojanstven čovjek.

- Zadužio nas je životom i djelom. Naš general je bio oličenje hrvatskog časnika, čovjek je to koji je 1991. znao gdje je njegovo mjesto, stavio se na raspolaganje obrani Grada kad to nije bilo jednostavno, kad smo protiv sebe imali moćnu armadu s modernim oružjem, oklopom, brodovima, raketama. A mi smo imali pokoji kalašnjikov i lovačku pušku. Ali branitelji se imali srce, kao što ga je imao Nojko Marinović. Imali su domoljublje i snagu kao što ju je imao on. To se ne može pobijediti. - naglasio je.

- On je imao i znanje, mirnoću, plemenitost, razboritost, zato je bio cijenjen i omiljen vojskovođa. Bio je spreman stoički podnijeti žrtvu. Nećemo zaboraviti njegov doprinos. - dodao je župan Dobroslavić.

KRSTIČEVIĆ: ODREKAO SE KARIJERE U JNA KAKO BI BRANIO GRAD

General Damir Krstičević je kazao kako je teško primio vijest o smrti Marinovića, dodajući da se s bolešću borio dostojanstveno.

- Puno je zaslužnih za slobodu juga, ali nitko mi neće zamjeriti ako kažem da su najzaslužniji general Bobetko i Nojko Marinović. Bobetko je u više navrata rekao da mu je Nojko Marinović bio jedan od važnijih ljudi. Radi se o čovjeku koji je napustio JNA i odrekao se obećavajuće karijere, kako bi se priključio obrani Dubrovnika, vojsci u nastajanju. Imao je energiju i strpljenje u radu s podređenima, volio je razgovarati, obilazio je prve crte bojišnice, prilikom čega je i ranjen. - riječi su Krstičevića.

Istaknuo je da se u ratu dokazalo da je snaga domoljublja jača od sve sile oružja. Nojka je upoznao, kako je rekao, početkom 1990.-ih godina kao mlad zapovjednik. Naglasio je i kako Marinović treba dobiti ulicu u Dubrovniku.

- Pamtimo tvoje riječi kako država koja je stvorena srcem i vođena razboritošću mora imati svijetlu budućnost. - naglasio je Krstičević. 

BAČIĆ: POVJERENJE U ZAPOVJEDNIKA JE KLJUČČ ZA USPJEH

Saborski zastupnik Branko Bačić je naglasio kako se radi o čovjeku koji se stavio na raspolaganje narodu.

- Ostat će to u trajnoj uspomeni. Danas sam ovdje kao predstavnik najviše zakonodavnog tijela, ali sam tu i kao onaj koji je imao čast služiti domovini pod njegovim zapovjedništvom. Sjećam se što nam je značila spoznaja da smo tu pod njegovim zapovjedništvom. Potvrđena je tako paradigma koja kazuje da je povjerenje u zapovjednika ključ za ratni uspjeh. - istaknuo je Bačić.

- Nojko je svjedočio kako se domovina voli djelima, to je istina koja se pokazuje u teškim trenucima, evo i u pandemiji ili potresu. Te univerzalne vrijednosti koje je Nojko zastupao traju dugo. - poručio je Bačić.

RAFFANELI: NJEGOVO SRCE JE BILO NEZAUSTAVLJIVO

Govorio je i kontraadmiral Ivo Raffanelli.

- Nojko Marinović je istinski heroj obrane domovine. pamtit ćemo njegovu hrabrost, žrtvu, snagu i odvažnost koju je iskazivao u ratu. Davao je sebe kad je bilo najpotrebnije. - rekao je.

- Bio je i ranjen, ali njegovo srce je bilo nezaustavljivo, napustio je bolnicu i stavio se na raspolaganje domovini.  Na principima Marinovića je utrt put u stvaranje boljeg sutra naše domovine, pokazao je kako se voli i brani domovina, kako za vrijeme rata, tako i za vrijeme mira. Dobitnik je brojnih priznanja, ali najveće je neizmjerno poštovanje svih koji su ga upoznali. - zaključio je Raffaneli.

O MARINOVIĆU

Potječe iz obitelji u kojoj je bilo četvero djece te je zbog mogućnosti dobivanja stipendije poslan na školovanje na Vojnu akademiju od 1967. do 1971. Vojnu službu obavljao je na Lastovu, Korčuli, a potom u Trebinju, koje se tada nalazilo u sastavu BiH, da bi nakon rata 90-ih postalo dio Republike Srpske.

Prije imenovanja zapovjednikom obrane, Marinović zapovijeda trebinjskom vojarnom, a potom i 472. brigadom Jugoslavenske narodne armije s ukupno 5 tisuća vojnika. U dogovoru s hrvatskom stranom, Marinović ostaje na toj poziciji što dulje i prikuplja informacije i dokumente o napadu na Dubrovnik i okolna mjesta. U Trebinju je u sklopu JNA zapovijedao od 1982. godine.

Desetak dana prije početka rata u Dubrovniku, 19. rujna 1991. prelazi u ZNG skupa s planovima JNA za napad na Dubrovnik. S ukupnim snagama od oko 700 slabo naoružanih vojnika, policajaca i pripadnika HOS-a uspostavlja obranu grada Dubrovnika.

Marinović je 1992. godine teško ranjen za vrijeme jednog izviđanja. Na putu prema Rijeci dubrovačkoj, stao je na minu koja je eksplodirala. Nekoliko je ljudi ranjeno, a među njima i sam general Marinović. Geler ga je pogodio u glavu, pa je oporavak bio dugotrajan. Umirovljen je osam mjeseci kasnije zbog gelera koji mu nije odstranjen.

Godine 1995. odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom i Redom bana Jelačića.

U travnju 2003. Marinović je svjedočio o opsadi Dubrovnika u procesu protiv Slobodana Miloševića.

Tijekom 27. obljetnice oslobađanja juga Hrvatske u svom je emotivnom govoru istaknuo kako 'država koja je stvorena srcem i vođena razboritošću mora imati svijetlu budućnost'. Marinović je preminuo u slobodnom Dubrovniku koji mu toliko duguje. Iza njega su ostali supruga i dvoje djece.