Dubrovački dnevnik jučer je istražio kakva je ponuda u staroj gradskoj jezgri, i koje su trgovine otvorene. Naime, od jučer Dubrovnik je opet povezan brojnim letovima, pa je i turista sve više. Tako smo uočili veliki broj Koreanaca, ali i gostiju iz drugih krajeva svijeta, koji su tužno hodali Gradom, vjerojatno, se pitajući gdje su, zaboga, došli.

Naime, rijetko koja prodavaonica je bila otvorena. Da su htjeli kupiti, primjerice, konavoske naušnice, ta je misija bila potpuno nemoguća. Nijedna, ali doslovno nijedna zlatara u ranim popodnevnim satima unutar zidina nije bila otvorena. Samo je na zlatari ispod zvonika stajao natpis, 'Odmah se vraćam', i broj mobitela, ali i tu su vrata bila zaključana.

Nije nam jasna logika zlatara. Pa valjda bi im trgovine trebale biti otvorene i za Dubrovčane. Je li moguće da oni misle kako trebaju raditi samo za strance? Postoje, valjda, i kod Dubrovčana krštenja, krizme, vjenčanja gdje bi kupci htjeli nekome pokloniti zlatni križ ili nešto slično. Ali, rekli smo, to je nemoguće.

Na Stradunu tu i tamo radi neka suvenirnica, ali više je zatvorenih radnji. Drugi su spustili zastore, i napisali da su na godišnjem odmoru. Čak ne rade ni ugostiteljski objekti na Stradunu, primjerice Orlando.

Ulica od Puča je posebna depresija – kao da je ulica duhova. Otvoreni su samo stari, dobri brici Jako i Čikato.

Ni u Širokoj ulici ništa bolje. Zastori na vratima i prozorima, a svi na kolektivnim godišnjim odmorima. Jesu li oni čuli da je svjetska premijera Mercedesa E klase u Dubrovniku i da ga ovih dana pohode brojni posjetitelji?

Kako god, čini se da se oni vode za onom legendarnom izrekom Linde Evangeliste, koja ne ustaje iz kreveta, osim za dobru sumu. Tako valjda i oni. Ako nema mase gostiju, uopće neće otključavati svoje radnje.

Briga ih što bi Dubrovčani nekad htjeli kupiti kakav poklon, ili neku drugu sitnicu. Domaći ljudi nisu im na prvom mjestu. A onda se žale da nemaju prometa.

Naravno da nemaju prometa kada su zatvoreni.