Odavno se nije dogodila jedna ovakva godina u kojoj više ništa na svijetu nije isto pa tako vjerojatno nije ni u životima ljudi. Iz odgovora koje su neki od njih dali u anketi Dubrovačkog dnevnika može se zaključiti kako je ona donijela i puno toga dobroga. Sve ovisi o tome kako se gleda.

MIŠO SORIĆ, snimatelj

Ova 2020. mi zapravo i nije bila tako loša. Dapače, jedna od boljih godina. Što znači bolja godina? A što loša? Da si manje uprihodovao ili da si imao više vremena za sebe i za obitelj, i prijatelje? Sve ovisi kako gledate. Po meni je važno naći neki balans. Mislim da je, u tom smislu, bila u blagom disbalansu, ali ne mogu reći da mi je krivo jer je više bilo ovih pozitivnih stvari. Pozitivnih, ne u smislu Covid testova nego u smislu druženja, kupanja, manje poslovnog stresa. Ono što očekujem od 2021., je da bude financijski bar 50 posto bolja, ali da održimo te neke odnose što smo uspješno izgradili u 2020. Da se mene pita, da znamo da će ovo sve ostati na ovome, odmah bih potpisao princip 3+1. Tri godine u kojima je posao kao u 2019.  pa plus jedna jedna godina ispušna kao 2020.

IVAN MASLAĆ, Direktor sektora u Zranoj luci i gradski vijenik

Godina 2020. je drugačija od mnogih do sada te će se o njoj dugo pričati, a gotovo cijela znanost će je sigurno dugo proučavati. Bila je teška prvenstveno u zdravstvenom smislu, a na ekonomskom planu je izazvala pad gotovo svih gospodarkih aktivnosti bez presedana. Industrija zračnog prometa je doživjela možda najveći udarac. Očekujem sunce nakon kiše, pobjedu medicine i znanosti nad prijetnjom virusa ponukan jedinstvom u pronalasku rješenja za ovu pandemiju te ekonomsko uzlijetanje svakog kućanstva temeljem solidarnosti svakog čovjeka u ovim teškim vremenima. Ova godina će nas podsjećati na univerzalnu želju za zdravljem svakog čovjeka."

SANJA PUTICA, zaposlenica Atlantske plovidbe i političarka

"Gotovo da ne znam nikoga tko bi za 2020. godinu rekao da je bila dobra. Svakako godina iz koje možemo dosta naučiti određujući jasnije svoje prioritete i više cijeneći život. Meni je donijela promjenu posla, nešto mirniji način življenja, nove ljude, znanja. Zahvalna sam na prigodi da učim, realiziram. Kako je početak uvijek obilježen optimizmom, onda vjerujem da ćemo imati zdraviju i uspješniju novu."

IVANA ŠEPAK, poduzetnica i gradska vijećnica

Godina 2020. mi je počela fantastično, bila sam za Novu godinu u sjevernoj Italiji, obilazila Veneciju, Milano, Varese, gotovo do švicarske granice, uskoro je uslijedio poslovni put za New York i bila sam jako sretna i ponosna kako obećavajuće izgleda nadolazeća sezona. Došao je ožujak i rezervacije su se počele otkazivati jedna za drugom dok nisu došle na čistu ništicu, baš kao i moji prihodi. Ostatak godine očito nisam putovala nikud, radila sam minimalno, ali zato sam provela više nego ikad vremena s majkom i bratom koliko nisam u posljednjih šest godina i na tome sam zahvalna. Nisam izgubila optimizam i svjesna sam da će sve ovo uskoro biti jučer, koliko god to smiješno i možda naivno zvučalo. Radujem se budućnosti, što od srca želim svojim sugrađanima i sugrađankama, da traže ljepšu stranu života ma koliko im to nemoguće zvučalo jer sam se na svom primjeru uvjerila koliko je malo potrebno za sreću.

MIHOVIL ŠPANJA, sportaš

Dakle, što reći o godini u kojoj je otišla mater na bolji svijet, u kojoj sam imao tu "privilegiju" da mi ugrade prvi stent u 36. godini i u kojoj je korona samo zaokružila predivnu 2020. godinu. Ne volim neke svoje privatne tuge prostituirati u javnom prostoru, ostavit ću ih tamo gdje i trebaju biti. Žao mi je da zbog svega navedenog nisam imao više prilike raditi s djecom s teškoćama kroz plivačke treninge. To mi je glavni zadatak u Novoj godini. Otvoriti svijet plivanja mališanima koji to zaslužuju. Valjda je ova godina upravo trebala biti takva kakva jest i meni taj lockdown uopće nije teško pao. Žao mi je svih koji su oboljeli i imali teške simptome. Ponajviše starijih osoba u umirovljeničkim domovima koje mjesecima nisu vidjeli njihovi najmiliji i doslovno će puno njih umrijeti od tuge. Valjda je svako zlo za neko dobro. Valjda. Jer kako drukčije objasniti proteklih 12 mjeseci? Ne znam je li bilo gore strepiti hoćeš li se zaraziti ili slušati zagovornike cjepiva, antivaksere i one kojima je sve ovo samo Gatesova namještaljka i velika zavjera. Najbolji period godine mi je bio potpuni lockdown kad nisam izlazio iz đardina, slušao sam ptice i palio gradele. Priroda je čudo. U konačnici opet vjerujem u onu krilaticu. Svako zlo za neko dobro. Korona idi ća.

ŽELJKO TUTNJEVIĆ, fotograf

Meni godina i nije bila tako loša, kakva je zla mnogim ljudima priskrbila.Zdravlje starčića ubogoga još relativno dobro služi, ni tu se niti na što, osim kroničnih staračkih boljetica, i nemoći, dodatno ne tuži. Posebno me činjenica razveselila da su se višedesetljetna predizborna bajkopričanja naših vrlih političara ostvarila, brza cesta do aerodroma, a autoput vrhunski, i bez najmanje grbe i neravnine, do Ploča, il' čak Metkovića brzo i bez zastoja vozila, niti jedan dio mog starog auta nije loša cesta dodatno pokvarila! I jako mi je drago da su s nama, i još mnogima, koronom i više pogođenima, neizmjerno solidarni bili, sebi su plaće čak 10 posto smanjili. U budućnost političarsku, stoga, vedro gledam, u idućoj se izbornoj godini još ljepšim obećanjima nadam! Jedva ih čuti, i veseliti se, čekam...

SLAVICA GRKEŠ, vlasnica agencije Dominium Travel

Kad sve svedemo na neke pluseve i minuse, mislim da je godina bila pozitivna u svakom smislu te riječi. Poslovno je bila najgora godina ikad, privatno vjerojatno najbolja ikad. Nekad imam osjećaj da smo tako dobro živjeli da nas je Svemir pogledao i rekao: "malo smo se zaigrali, a?" I pustio nas malo da se koprcamo i odvagnemo što nam je zapravo važno. Na kraju ispada da su nam najbitnije te "sitnice" koje nam nose život, a to su zagraljaji, poljupci, druženja i sve što nam je zabranjeno s ovom beštijom. Kroz ovaj period smo otvorena srca, iskrenost, suosjećanje i poniznost ispraksirali i kroz poslovni i privatni život, bez snage za dodatnim kompliciranjima i bespotrebnim natezanjima jer smo shvatili koliko smo zapravo mali.

Nadam se da ćemo, kad ovo sve prodje, u 2021.više cijeniti ono što smo imali prije, ono za čim toliko patimo i sjećamo se s nostalgijom, a uzimali smo zdravo za gotovo. Svima nam treba još malo strpljenja i pozitivne energije dok ovo sve ne prođe, a proći će. Sretan Bozić svim sugrađanima uz najljepše želje i puno pozitivne energije za strpljenjem i nadom!

STJEPAN SIMOVIĆ, županijski vatrogasni zapovjednik

Pandemija koronavirusa je obilježila godinu, a nije zaobišla ni naš vatrogasni sustav, no mislim kako smo odradili dobar posao u tom dijelu i nastavit ćemo dobro raditi i dalje. Ostale stvari koje se tiču vatrogastva, a vezuju se uz sezonu, također su protekle odlično. Što se tiče privatnog nivoa, većina moje obitelji, a i ja sam, smo preboljeli covid-19 i sve je dobro prošlo. U sljedećoj godini neka bude zdravlja, a za ostalo ćemo lako.

MARIJO BEKIĆ, ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik

Godinu na izmaku sam proveo u punom radnom kapacitetu, posebno zbog novonastale situacije oko epidemije koronavirusa. Uz to, mogu reći kako je na poslovnom planu bila uspješna s obzirom na to kako sam ponovno izabran za ravnatelja Bolnice u drugom mandatu te sam postao izvanredni profesor na Sveučilištu u Dubrovniku. Na privatnom je planu godina bila stabilna, kao i inače, a i kako se i očekuje od supruga i oca četvero djece.

VIKTORIJA KNEŽEVIĆ, odvjetnica

Do 15. ožujka sam imala toliko stvari koje sam željela promijeniti, živjeti drugačije, drugačije radit, putovati dalje... Nakon 15. ožujka ja, a vjerujem i većina vas, bi štošta dala da imamo onaj i onakav život kakav sam imala prije tog dana. Kako je zapravo sve relativno! Vidjeli smo da ono što nam se jučer činilo kao "muka ježeva" (težak posao, stresan život) već danas može izgledat kao život iz snova, ako se karte dovoljno ludo promiješaju. Tako da koliko god bila loša godina, moram reći da je zapravo dobra jer smo toliko toga shvatili o sebi, drugima, životu. Samo da ne bude gore i da se svi iz ovoga izvučemo zdrave glave!

MARIJA GRAZIO, profesorica klavira

I protekle godine ostala sam vjerna nastojanju da živim autentičan život. Zahvaljujući globalnoj pošasti koja je nesumnjivo otežala svakodnevnicu, lakše je bilo živjeti s tuđim i vlastitim licemjerjem i lišiti ga se u razložnosti bitnog i nebitnog. Gledajući s te strane, godina mi je bila više nego autentična, pa bi se dalo zaključiti i uspješna. Emocionalno i fizički iscrpljujuća s konačnim odlaskom jako mi bliske osobe koja je usnula svoj nebeski san, godina na odlasku mi je donijela neminovno tužno sjećanje. Ako mi vrijeme dozvoli, pokušat ću se vratit u kolosijek i zadržati životnu radost koju želim dijeliti u ljubavi s prijateljima.

DORIS JAKIĆ, fotografkinja

Godina definitivno za pamćenje! Poremetila mi je dosta toga u privatnom životu. Poremetila, odgodila i odugovlačila. Iako, našla sam, pogotovo u doba karantene, napokon vremena za stvari koje sam odugovlačila godinama, tako da nije svako zlo za zlo. Što još dobro? Pa svašta! Sati i sati boravka u prirodi, krugovi najbližih članova obitelji i prijatelja, napokon pročitane knjige i odgledane serije, i druge slatke svakodnevne sitnice. Što se tiče fotografije, nikad više volje i inspiracije! U veljači sam krenula s projektom Woman by Doris. Riječ je o boudoir fotografiji za svaku ženu, koja je kao takva prva u Dubrovniku. Do danas je projekt izvrsno zaživio, na što sam jako ponosna! Na samu ideju i na svaku divnu i hrabru ženu koja se odluči na takav korak ljubavi prema sebi.

GORAN CVJETINOVIĆ, savjetnik gradonačelnika za medije i odnose s javnošću

Godina je počela dogovaranjem i planiranjem desetak putovanja, što poslovno, što privatno, a ponešto i s izložbom „Dubrovnik - Grad s ožiljkom“. Onda se dogodila pandemija i sve je to otpalo. No, snašao sam se i na kraju sam presretan onim što se dogodilo. Imao sam tako desetak putovanja u susjedstvo - manje u Bosnu i Hercegovinu, a znatno više u Crnu Goru. S odličnom ekipom sam se ispeo na desetak planina u Crnoj Gori i otkrio svoju novu ljubav- ekstremni kanjoning. Pamtit ću godinu i po izvrsnim (pročitanim) knjigama, osobito krajem godine - od Akmadžine o Kuhariću „Kardinal i vlast“ preko Jakovinine o Budu Lončaru „Od Preka do vrha svijeta“ do Pilićeve „Tito očima Krleže“. Na poslu je sve bilo „pod kontrolom“- i kriza je pokazala da ekipa s kojom radim itekako zna što i kako raditi, a biti pritom i pravedan, i odlučan. Približilo se vrijeme za podnošenje računa rada od ljeta 2017. i sve je spremno za 16. svibanj dogodine. Sve se propitivalo i analiziralo do detalja, pa sam optimist. I veći nego zadnji put. Zdravlje je u 2020. poslužilo, pa me je, kao i sve ukućane, svaka nevolja, pa i COVID, mimoišla. Kupanje u moru je nastavljeno kroz cijelu godinu. I za kraj godine, zapamtit ću s ponosom Orsatov prvi koncert (svira saksofon u drugom razredu osnovne muzičke škole). Dakle, sve u svemu - jako sam zadovoljan. Izvuklo se najbolje u najčudnijoj i najlošijoj situaciju od rata naovamo.“

*Anketa je objavljena u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom