Upravo je Nodari krajem 2017. godine pripremila izložbu "Božić u Dubrovniku“, u galeriji DPDS-a u Širokoj ulici, te se sigurno radi o osobi koja itekako ima što reći o ovoj temi.

Sveprisutnost i specifičnost Božića u dubrovačkom kraju kroz stoljeća, u neprekinutom slijedu očituje se u multikulturalnoj pojavnosti bilo da je riječ o povijesnim iskustvima, kulturnim procesima, tradicijskim umijećima, običajima, kulturi jaslica i trpeze, sferi umjetnosti, glazbe, književnosti, likovnosti, obrta, do osobnih doživljaja Božića svakog od nas sazdanog od osjećaja, zvukova, svjetla, boja, mirisa,okusa, sjećanja... Takvu vrst nematerijalnog kulturnog nasljeđa valjalo bi danas, u eri famozne globalizacije, ljubomorno čuvati od marginalizacije. - rekla je Nodari.

Nastavlja kako se u Statutu Grada Dubrovnika iz 1272. godine prvi put spominju hrvatski božićni običaji.

- Sav ustroj dubrovačke komune, a potom Republike, bio je prožet katoličanstvom, jedinom priznatom religijom na području nekadašnje Dubrovačke republike. Stoga se slavljenje Božićnih blagdana spominje u Statutu grada Dubrovnika kodificiranog 1272., a donosi nam jednu od najstarijih sačuvanih vijesti o hrvatskim božićnim običajima uopće, te nedvojbeno najstariju sačuvanu vijest o tradiciji paljenja badnjaka u hrvatskim krajevima. Tu se kaže: ”Neka se zna da na Badnjak nakon večernje dubrovački nokjeri (zapovjednici brodova) i mornari dolaze gospodinu knezu u Dvor i sa sobom donose badnjak te ga nalože na vatri veseleći se, a gospodin knez im, kako dolikuje njegovoj kneževskoj časti, od svoga daje za kolendavanje “pro kallendis” dva perpera i piće.” - rekla je Nodari.

BEZ RIBANJA 15 DANA PRED BOŽIĆ

No, ima još zanimljivosti iz Statuta. Jedna od njih je zabrana ribarenja pred Božić.

- Navodim zabranu gospodina kneza o lovljenju ribe u "vodi zvanoj Umbla" 15 dana prije božićne svetkovine, koji po svojoj volji odlučuje, a ribari knezu za ljubav odlaze u Rijeku loviti s njegovim namjesnikom, pa dade li Bog dobra ulova, gospodin ih knez nagrađuje po svojoj volji i nahođenju.Statut govori i što skrbnici Svete Marije dobivaju od ribara, a doznaje se da se love skuše i širuni - izjavila je Nodari.

Rekla je više i o protokolu crkvene i državne proslave Božića u Dubrovačkoj Republici

- Za vrijeme dugovječne i dične Republike ustalio se i postojano trajao ceremonijal proslave blagdana. Božićna misa imala je vrlo dostojanstven karakter. Radosnom događaju prethodila je pobožnost devetnice, koju je svakodnevno u crkvi Sv. Vlaha predvodio nadbiskup. Na Badnjak se u katedrali održavala služba Božja za vlastelu, a tad bi se učinio i proziv. Na večernju Badnje večeri knez je dohodio uz pratnju svoje, kneževe kapele, a to su bili službeni glazbenici Dubrovačke Republike. Nadbiskup bi tom prilikom prisutnima zaželio sretne blagdane i s osobitim bi se počastima obratio knezu. Za razliku od ostalih blagdana, na Božić je bio običaj da nadbiskup ulazi posljednji u crkvu, kako bi vlasteli, prije svečane liturgije, ostavio vremena za međusobno čestitanje.Prije pričesti,knežev je tajnik u crkvu unosio dva badnjaka, koja bi se postavljala pred aktualnoga kneza i onoga za  siječanj. I da se ispuni red i običaj zapisan u drevnom Statutu dubrovačkom;" Da bi oni koji upravljaju gradovima i u njima vladaju odavali Bogu dužnu čast, hoćemo da na dan Rođenja Gospodnjega svake godine za vrijeme mise njezini kanonici budu dužni gospodinu knezu dubrovačkom svečano otpjevati pohvale(laude), za te pohvale rečeni knez dat će im od svoga dva perpera." - napomenula je.

KOLENDA OD SV. NIKOLE DO SVETA TRI KRALJA

Govori i kako su „posebnom ugođaju Badnje večeri u Dubrovniku prodonosile i pridonose tradicionalne pučke popijevke, kolende, koje u prvi sumrak Badnje večeri doista milozvučno i nadasve domaće upotpunjuju blagdansku sliku i zvuk Grada".

- Za taj drevni običaj pjevanog čestitanja etnolozi navode da su ti stari napjevi kolede ili kolende još iz vremena prije hrvatskog doseljavanja na jug, a običaj se čestitara i naročitih popijevki održao do danas, premda u Hrvatskoj gotovo samo u Dalmaciji,  posebno na dubrovačkom području, gdje su tradicija sedam stoljeća. Kolende su i tekstualno i glazbeno bile podložne mijenama, znano je da se od 16. do 19. st. više osoba iz dubrovačkog javnog života ogledalo u njihovu kreiranju i izvođenju. Kolenda, kao pučko blago s prošnjom darova - unatoč svim mijenama- sačuvala se do danas, pjesmom časteći dom, domaćina i domaćicu, dakako, računajući na njihovu darežljivost. Kolendare se nekada“tratavalo” priklama, mantalom, mnjendulima i kupicom rakije travarice, a danas se kolendarima, osobito djeci, daje novac. - rekla je.

TRPEZA U VRIJEME BOŽIĆA

- Božić ima svoje boje, oblike, mirise, svoje zvukove, pjesme molitve. Božić je toliko prožeo i obogatio život ljudi da su ga izrazili u gotovo svim vrstama duhovnog i umjetničkog stvaralaštva, napose je snažno utkan u svagdan ljudski. U Dubrovniku se Božić pronalazi u brojnim običajima, koji su ga proželi “ko bura kupus” spravljen za nemrsnu trpezu Badnje večeri. U staro doba na sam Badnji dan Dubrovčani su se pridržavali strogog posta. Za objed se pripravljala “panata”,  kruh ili pšenični beškot s vodom na ulju, picom česna i lovorikom. Nije se prakticirala obilna večera, već “popara”, dakle juha na ribi sa zeljem, ili bakalar ili izrezani komadići butarge iz Trpnja (nekad cijenjeni “pelješki kavijar”), ili slana srđela s malo kavolina, te za slatko prikle, jabuke i naranče. Na naše se trpeze danas na Badnjak (unatoč suvremenoj prehrani novih zahtjeva) stavlja nemrsna hrana: kupus “crljenac” s ljutim narančama, slane srđele, bakalar na bijelo i crveno, dostupne vrste bijele ribe na lešo. Od slatkoga se na trpezi nalazi ono tradicionalno: prikle, hrostule, kotonjata, suhe smokve, rogači, arancini, bruštulani mjenduli, te posebni specijalitet - mantala (ukuhano slatko od mošta, šećera, rogača, krušnih mrvica, griza, oraha, mirodija). Srećom, mnogi navedeni specijaliteti ostaju po tradiciji isti, podsjećajući na drage uspomene i blagdanske trenutke. - pojasnila je povjesničarka umjetnosti Maja Nodari. 

O UMJETNOSTI

Svakako, zanimljiv je aspekt povezanosti između umjetnosti i slavljenja Božića.

- Tema Rođenja se odrazila u mnogim vrstama duhovnog i umjetničkog stvaralaštva, bez obzira radi li se o slikarskim, kiparskim, književnim, glazbenim ili lutkarskim umijećima, posebice umjetničkog obrta. Dubrovnik je, primjerice, prednjačio u ostvarajima Božićnih prikazanja, posebnom rodu dramske književnosti, a božićni se pastirski razgovori pojavljuju od renesansnog vremena, ali i kasnije. Najkvalitetnije i najreprezentativnije djelo tog žanra je “Prikazanje od poroda Jezusova” Mavra Vetranovića iz 16. st., pa preko božićnog prikazanja Antuna Gleđevića iz 17. st., a u 18.st. prednjači Anica Bošković, sestra Ruđerova, kultivirana osoba dubrovačkog settecenta s djelom :"Razgovor pastirski vrhu porođenja Gospodinova jedne djevojčice Dubrovkinje”. Božje rođenje ne prestaje nadahnjivati ljude od pera, sve do sjajnog Luka Paljetka, njegova “Bdijenja” ili, pak, Božićnog triptiha, prvog sakralnog kolaža u povijesti hrvatskog lutkarskog kazališta (1994.) Refleks neprolazne teme rođenja Bogočovjeka prožeo je i likovne umjetnosti, pa je u ovoj prigodi važna dionica dubrovačkog Božića i kultura jaslica, tih sceničnih, dekorativnih, narativnih uprizorenja koja rese dubrovačke crkve, među njima i jaslične prikaze s naročitom umjetničkom vrijednošću. Oblikovanje tih bajkovitih i dirljivih simbola Rođenja Djeteta tema je sveopće ljudske identifikacije.

BAMBIN

- Posebni božićni ugođaj svečanosti i pobožnosti u staroj dubrovačkoj kući predstavljao je “Bambin”, lik Djetešca Isusa, učinjen od drva ili voska u staklenoj kutiji, koji bi se na mahovini izlagao u saloči, središnjoj dvorani kuće, te bi okupljao na molitvu cijelu obitelj u svetoj noći. Nekoliko sačuvanih “Bambina” imaju ne samo povijesno-ikonografsku, već i umjetničko-kulturološku vrijednost. Naime, do u osvit 19. stoljeća u Dubrovniku se nije prakticiralo kićenje borova ili jelki. Ta se germanska praksa u okviru europskog božićnog pejzaža udomaćila i u Dubrovniku. - zaključila je povjesničarka umjetnosti konzervatorica i radijska urednica Maja Nodari.

Originalni tekst objavljen je u besplatnom, blagdanskom tiskanom izdanju 'Zimske radosti' Dubrovačkog dnevnika koje možete potražiti u Pemovim butigama i prodajnim mjestima Tiska.