Jedrenje nam je poznato od samog nastanka Dubrovnika i o njemu bi se moglo jako puno pisati. Jedan od takvih događaja je podvig dubrovačkog kapetana Nikole Primoraca koji je 1870., za okladu od 1000 funti sterlinga, u svojoj jedrilici nazvanoj „City of Ragusa“ dugoj 6 metara, u 92 dana preplovio Atlantik od Liverpoola do Bostona (New Yorka) i onda se istim putem vratio. 

Dubrovnik je bio u zenitu svoga razvoja u 16. i 17. stoljeću te je slovio za treću pomorsku silu starog svijeta, zapošljavajući na svojim brodovima preko 5 tisuća uglavnom dubrovačkih pomoraca, te brojno stanovništvo u pratećim djelatnostima, kao što su bili brodograditelji, kalafati, jedrari i slično. Sva ta naša povijest je povezana s jedrom i jedrenjem.    

''Nirvana'' s početka 20. stoljeća

Uz ovaj vrlo kratki uvod vratit ćemo se na početak 20. stoljeća kad se pojavljuju prve privatne jedrilice imućnijih, a uz njih prvi jahting klubovi, jedriličarska društva i jedriličarski klubovi. Upravo Grofu Brnji Kabogi, koji je bio vlasnik ciglane u Kuparima i prvi vlasnik osobnog automobila u Gradu, Dubrovnik može zahvaliti za svoju prvu dokumentiranu regatnu pobjedu. Postigao ju je sudjelovanjem na Jadranskoj regati 1904., na svojoj jedrilici  „Nirvana“ dužine 23 metra. Godine 1911. osnovano je športsko društvo „Unione sportiva Ragusa“, koje je također  imalo sekciju za nautičke sportove, odnosno i jedrenje. Istovremeno i u Dubrovniku raste interes za rekreativnim i sportskim jedrenjem, pa tako iz Popisa pomorske austrijske uprave u Trstu, možemo iščitati da je god. 1914. u Dubrovniku bilo registrirano šest jedrilica („yacht“), pri čemu su tri od njih bile u vlasništvu Brnje Kaboge, i to „Valerie“, „Valerie C“ i „Nirvana“.

Grupa entuzijasta na čelu s direktorom turističke agencije „Putnik“ gospodinom Viktorom Paravićem su u kafani Dubravka 10. rujna 1933. osnovali jedriličarski klub „Lahor“ sa sjedištem u gradskoj luci. Ime „Lahor“ je dano po stanju vjetra koji je između tišine i povjetarca, a to je po Boforovoj skali jačina 1 bofor, tj. brzine vjetra od 1 do 5 kilometara na sat. 

Yacht Club Argosy

Kako je veći dio početnog članstva tada živio u Lapadu i Gružu, sjedište kluba seli već sljedeće godine u Lapad i mijenja ime u „Yacht Club Argosy“. Ime „Argosy“ klub je dobio prema imenu posebno uspješnog i cijenjenog trgovačkog broda dizajniranog i izgrađenog u dubrovačkim brodogradilištima. Društvo je, naime, u momentu osnivanja 1933. godine imalo svega nekoliko privatnih jedrilica, dok je od društvenih jedrilica postojao krstaš „Argosy“, dvije jedrilice nacionalne klase L5 imena „Lorko“ i „Lero“. Donesen je pravilnik YC Argosyja gdje se u 2. članku vide ciljevi kluba: unapređenje pomorskog športa uopće, a jedriličarski i moto sport posebno, odgajanje pomorskog kadra i njegovanje pomorske svijesti, surađivanje s drugim srodnim klubovima na postignuću tog cilja te da  športskim priredbama surađuje na unaprjeđenju turizma. 

Već u drugoj godini opstanka u okviru kluba je bilo registrirano 30 brodica od čega 9 većih zatvorenih ili poluzatvorenih i 14 otvorenih domaćeg tipa, a od ovih su četiri bile vrsne jedrilice. Nakon što je 1936. godine od „Direkcije pomorskog saobraćaja“ zatražena i dobivena dozvola za sidrište, sagrađen je klupski dom na prostoru gdje se i danas nalazi. Godine 1948. klub mijenja ime u „Jedriličarsko društvo Orsan“  po nazivu građevine zvane orsan u kojima su se od davnina čuvali i gradili brodovi. Nakon Domovinskog rata društvo mijenja ime u „Jedriličarski klub Orsan“. 

Stradala u Drugom svjetskom ratu

Vlasnik lijepe i elegantne jedrilice imena MACA je bio mr. ph. Stijepo Barbieri koji je rođen u Makarskoj 1892. godine. Bio je vlasnik ljekarne Sv. Vlaha u Dubrovniku, a ubijen je na Daksi 1944. Gospar Stijepo je imao dvoje djece i to sina Blagoja (Blaga) i kćer Mariju (Macu) po kojoj je jedrilica dobila ime. Po nacrtima koje su napravili u tehničkom odsjeku JC Argosy za Stijepa Bariberija jedrilicu MACA je u Korčuli izgradio poznati hrvatski jedriličar sudionik OI Karlo Budman. Karlo je također poznat jer je s jedrilicom klase L-5 u vlasništvu Y.C. Argosy osvojio prvo mjesto na regati u trokutu: Orsan-Daksa-Ombla-Orsan te je tako 1938. klubu pribavio  prvu službenu pobjedu u povijesti kluba. Nakon nekoliko godina uspješnog jedrenja sa svojom obitelji i regata za klub Argosy, Stijepo Barbieri prodaje jedrilicu svome bratu Marcelu koji je živio i imao apoteku u Makarskoj. Od tada jedrilica MACA plovi u Makarskom okružju te u jedrenju posebno uživa Marcelo sa svoja dva sina, Franom, kasnije novinarom i Veljkom, koji je kasnije bio direktor i osnivač ACI marine. Jedrilica MACA nažalost stradava u Makarskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata i tako priča o jednoj zaista elegantnoj dubrovačkoj jedrilici završava. 

Veljko Barbieri o svojoj jedrilici MACA

Veljko Barbieri, rođen 1929. u svojoj knjizi memoarskih zapisa „Protiv vjetra“ koju je izdao 2004. je napisao:  ''jedrilica MACA je bila vrlo uzak i nizak brod, duljine 7,2 metra, s vrlo teškom kolumbom od 750 kila, duboka gaza, bez bokova, visokim jarbolom i površinom jedara od 30 kvadratnih metara. Bila je neudobna. U njoj se nije moglo stajati, unutra nije imala nikakvog komfora, nije bilo kabine, kreveta, kuhinje. Imala je tek drvene banke koji bi se za vrijeme plovidbe preklopili, a po noći bi se izvukli za neudobno spavanje. Unutra je bila špiritijerica za kuhanje čaja, paštafažola ili u posebnim prilikama brodeta. Na brodu su u pravilu bile dvije demižane: pola vina - pola vode. U bačvicama su se uvijek nosile slane srđele nakon kojih bi se pila bevanda, dok se na običnom špagu uobičavalo nanizati kolute tvrdih i slanih kolača koji su na brodu mogli stajati po mjesec - dva. Kao regatni krstaš MACA nije imala nikakav motor, a jedini su joj pogon bili vjetar i jedra. Kad nije bilo vjetra, čekalo bi ga se satima, pa i danima, ali se zbog toga nitko nije uzrujavao. Najveći je problem i ispit vještine predstavljalo uplovljavanje i isplovljavanje, bez motora. Kad bi u luci ponestalo vjetra, malim kaićem na vesla MACU se vuklo do veza ili prema otvorenom moru. Unatoč svemu MACA je za nas bila izvrstan brod za krstarenja i uživanja. Frane i ja smo, s ocem i nekim njegovim prijateljima, plovili duž cijelog Jadrana. To su bili najznačajniji događaji moga djetinjstva, koji su me na neki način, usmjerili prema moru za cijeli život.''

Treba dodati kako na regati čiji se proglas prilaže od 17. srpnja 1937. koju je organizirao Yacht Club Argosy nema poznate jedrilice BOBARA jer ju je kasnije te godine brodovlasnik Božo Banac kupio i poklonio klubu. S tim brodom klub Argosy i kasnije Orsan postižu velike uspjehe na domaćim i međunarodnim regatama. 

PROGLAS JEDRILIČARSKE REGATE Yacht Cluba Argosy od dana 17. srpnja 1937. sadrži četiri stranice pisane krasopisom za pokal „Saveza za unaprjeđenje turizma u Dubrovniku“ .

Lađe (ukupno 11) koje sudjeluju u Regati: BELI KRIN, vlasnik: g. ing. Božić, skiper je vlasnik, jedri za Y.C. Argosy – Dubrovnik, MAGIMA, vlasnik: g. prof. conte Pavlović, skiper je vlasnik, jedri za Y.C. Labud - Split, SAŠA, vlasnik: g. Tončić, skiper je vlasnik, jedri za Y.C. Labud - Split, MORSKA LASTAVICA, vlasnik: W. Lobmayer, skiper je vlasnik, jedri za Y.C. Argosy - Dubrovnik, znak na jedru M6 / A20, ORSAN, vlasnik: g. Miše ing. De Bona, skiper je vlasnik, jedri za Y.C. Argosy - Dubrovnik, znak na jedru A8, MACA, vlasnik: g. ing. Ph. S. Barbieri, skiper g. Ivan Zago, jedri za Y.C. Argosy - Dubrovnik, znak na jedru A13, SEKA, vlasnik: g. Galebić, skiper je vlasnik, jedri za Y.C Labud - Split, LEDA II, vlasnik: g. ing. Žarko Dešković, skiper je advokat J. Kirchmayer, jedri za Y.C Labud - Split, znak na jedru 1, PETKA, vlasnik. advokat M.A. Jakšić, skiper je C.A Jakšić, jedri za Y.C. Argosy - Dubrovnik, znak na jedru L5 /  A19, LERO, vlasnik : Y.C. Argosy, skiper je dr. Duško Ucović - sudija, jedri za Y.C. Argosy - Dubrovnik, znak na jedru L5 / A12, LORKO, vlasnik Y.C. Argosy - Dubrovnik, skiper  je g. Tonko Doršner- student, jedri za Y.C. Argosy - Dubrovnik, znak na jedru L5 / A10.

JURY (ŽIRI) regate je bio u sastavu: dr. Prvislav Grizogono – opunomoćeni ministar, te kapetan korvete Podhorski Rene, starter je bio Tomislav Sambugnack, predsjednik Y.C. Argosy - Dubrovnik. Dužina pruge je cca 20 NM (37 km.). 

STARTNA LINIJA je između broda KATHARYNE u vlasništvu g. dr. Ivana Bačića  Y.C. Argosy - Dubrovnik i klupskog čamca obojenog u plavo s bijelim pojasom, a vije na jarbolu internacionalni znak „V“. Startni brod na kojem se nalazi Žiri usidren je pred hotelom Excelsior, a klupski brod usidren je dalje u smjeru otoka Lokrum. Pruga natjecanja slijedi izvan Lokruma, Mrkana i Bobare ostavljajući ova tri otoka s lijeve strane, Zakreće se u luku Cavtat i okreće se oko tamošnje plutače ostavljajući istu s lijeve strane. Pruga dalje slijedi put Dubrovnika ostavljajući otočiće Superku i Supetar s lijeve strane. Prolaz takmičara na cilj slijedi između Lokruma i Dubrovačke luke put svjetionika Grebeni i Daksa, koji se ostavljaju s desne strane. U luku Gruž ulazi se između Vrbice (kopna) i otočića Daksa obilazeći plutaču Kr. Mornarice ostavljajući istu s desne strane smjerom na dom Y.C. Argosy gdje se nalaze usidrena dva mala čamca, opiturana u bijelo s bijelim jarbolima na kojim viju internacionalni znak „Z“.

STARTNO VRIJEME počinje u 7:45 jednim hitcem iz topa i dizanjem Državne zastave na glavni jarbol startnog broda KATHARYNE. Zadnjih 5 min. prije starta označuje se na sljedeći način: u 7:45 podižu se pet balona crne boje s bijelim pojasom preko sredine. Ti signali biće izloženi između dva jarbola startnog broda KATHARYNE te 4 minuta prije starta pada prvi balon, 3 minute prije pada drugi balon, 2 minute prije pada treći balon i 1 minutu prije pada četvrti balon. U 8:00 je Start, pada peti balon i puca top.

Regata će se održati po internacionalnim pravilima za jedriličarske regate.

Regata se završava u 8 sati navečer. U slučaju odgode starta za 15 minuta, diže se na križu glavnog jarbola Startnog broda internacionalni znak „B“, a ako se produžuje start za pola sata dva znaka „B“ jedan ispod drugoga.

U potpisu proglasa je Priređivački Odbor YC Argosy.