Ministarstvo zdravstva objavilo je imena članova Povjerenstva za evaluaciju zakonskih kriterija i iskustava država Europske unije koji se odnose na pravo prekida trudnoće, u kojemu je deset stručnjaka čija je zadaća utvrditi iskustva država EU-a u vezi prava na prekid trudnoće te svojom analizom olakšati izradu prijedloga stručne podloge za izradu zakonske regulative.

Prijedlog zakona trebao bi biti gotov u veljači, a zabrinutost se pojavila kada se ispostavilo da su članovi Povjerenstva zapravo ljudi izrazito konzervativnih stajališta od kojih se većina u praksi poziva na priziv savjesti.

Dubrovački dnevnik pitao je dubrovačke političare za mišljenje o ovoj temi. Radi se o osobnim mišljenjima koja ne predstavljaju nužno stav stranke.

Marko Potrebica:

Za mene život počinje začećem. Ne odobravam pobačaj, no nisam za zabranu jer smatram da ako je netko naumio pobaciti da će naći način kako to i napraviti, ilegalno ili u drugoj državi. Smatram da bi prije odluke na pobačaj, majka odnosno trudnica trebala proći savjetovanje da se upozna sa posljedicama tog čina jer će je to pratiti kroz život.

Terezina Orlić:

Nikako nisam za ograničenja slobode žena da o tome odlučuju. Sigurna sam da se nijedna žena za takvo nešto nije odlučila iz hira već nije imala drugog izbora. Nisam za restrikcije niti za donošenje odluka koje će ograničiti prava jer će se na taj način sve to prebaciti na ilegalno tržište.

Željko Raguž:

Tema je vrlo osjetljiva, nisam za postrožavanje zakona, no nisam ni za veliku liberalizaciju. Recimo, ako se radi o ekstremnim situacijama odnosno slučajevima gdje je to posljedica silovanja, to uvijek razumijem.

Dolores Lujić:

To je pravo žene da odlučuje o tome i smatram da nitko drugi ne bi smio o tome odlučivati. Radi se o odluci žene o vlastitom životu i tijelu i nitko ne smije u to ulaziti. Nisam za nikakve zabrane po tom pitanju.

Jadran Barač:

Prvenstveno mislim da je to odluka žene, odluka o njenom tijelu i zdravlju. Kada govorimo o pobačaju nije tu pitanje samo života nerođenog djeteta već i života majke. Ovo pitanje treba prepustiti zdravstvenim djelatnicima koji će pružiti pomoć i obaviti taj medicinski zahvat na pravilan način. Pobačaja će uvijek biti, a ako se zabrani, obavljat će se ilegalno što će dovesti do brojnih problema za žene. Ne smatram da to treba braniti jer će tako biti više štete nego koristi.

Ivan Jelčić:

Uvijek sam za pravo na izbor. Žena treba imati pravo na odluku. Protiv toga sam da se to zabranjuje, no ne mogu govoriti o detaljima, nisam dovoljno stručan da bi komentirao detaljnije do kojeg stupnja trudnoće je u redu izvesti pobačaj.

Tatjana Šimac Bonačić:

Žena ima pravo na odluku o pobačaju, a zakonom je potrebno je štititi reproduktivno zdravlje žene i omogućiti sigurnost. Zakonom treba regulirati mogućnost da se pobačaj obavi, ali smatram da je potrebno prije te odluke porazgovarati sa ženom, neka vrsta savjetovanja.

Nisam za zabranu jer one mogu dovesti do loših ishoda poput jačanja crnog tržišta, a to je iznimno opasno. Ipak, ovu priču treba gledati puno dublje od toga je li netko za abortus ili nije, važno je da osim zakona postoji odgoj i učenje o tome, upoznavanje s posljedicama, primjerice uvođenjem zdravstvenog odgoja. Zakon treba pratiti sve drugo što čini jedno društvo poput odgoja i obrazovanja.

Vido Bogdanović:

Mislim da taj zakon treba urediti kako nalaže suvremena europska struka. Ovaj zakon trebaju pripremati ljudi koji gledaju prema naprijed, a ne unazad, a prvenstveno žene trebaju sudjelovati u tome. Zabranom će se to kriminalizirati.

Miho Obradović:

Osobno mislim da žene imaju pravo same odlučiti. Ne treba ograničavati reproduktivna prava žene. Nisam za zabrane.