Ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku Nikolina Pozniak uvodno je kazala kako je početkom 21. stoljeća Tonči Baždarić „spasio“ oko tisuću negativa na staklu korčulanskog fotografa Jakova Peručića i većinu ih donirao Arhivskom sabirnom centru Korčula - Lastovo 2013. godine. Digitalizacijom doniranih negativa započelo je i arhivsko istraživanje o životnom putu tog Korčulanina i dosad malo poznatog fotografa.

Peručićeva fotografija je ne samo prvorazredni dokument vremena za prijelaz 19. u 20. stoljeće u Čileu i Argentini, razdoblje Prvog svjetskog rata i Prve talijanske okupacije u gradu Korčuli (1918.–1921.), te uopće povijest svakodnevice početka 20. stoljeća, nego i važno otkriće za povijest hrvatske fotografije.

Tonko Barčot iz Arhiva u Žrnovu prisjetio se te 2013. godine kada je Baždarić donio hrpu staklenih negativa.

- Odmah smo osjetili da je nešto veliko, ali nismo mogli procijeniti i nismo znali u početku što činiti s tim negativima. Nismo mi bili izuzetak u tome, općenito je u Hrvatskoj arhivistici smatrano da je fotografija zapis koji je na začelju naše pozornosti i da je ona prvenstveno muzejski eksponat - kazao je Barčot.

Dodao je kako će ova izložba pokazati da je Arhiv, tj. sabirni centar, u Žrnovu evoluirao kao ustanova koja je mogla obraditi fotografije i dati svoj doprinos stvaranju. Govorio je i o Jakovu Peručiću.

- Iz Korčule je otišao u Čile, a kasnije se vratio na Korčulu pa je otišao u Zadar i otvorio fotoatelje. Bio je kicoš, volio je vanjštinu, bio je malo krut, nepovjerljiv, volio je biti viđen, ali u isto vrijeme bio je nježan. Čuvao je dostojanstvo ljudi kroz ove fotografije. Bio je i propagandist i dokumentarist. Portreti njegove sestre su vrhunac - opisao je Tonko Barčot koji se posebno zahvalio Tončiju Baždariću.

Maro Grbić kao kustos izložbe kazao je kako mu je odmah bilo jasno kada je vidio fotografije da su jako kvalitetne. Osvrnuo se na samog Peručića.

- On nije bio obrazovan, jedva je završio jednu godinu građanske škole, ali imao je talenat koji je uspio ostvariti. Fotografije mu imaju dramaturgiju, senzibilitet... i tako je postavio standarde koji su se dosta dugo držali. Ovdje u Sponzi imamo najboljeg Peručića, dio fotografija koje su slikarski najvrijednije, a drugi dio je dokumentacija. On je doista vladao zanatom - kazao je Grbić istaknuvši kako mu je želja predstaviti ove radove i u Čileu.

Tonči Baždarić se prisjetio kako je došao do Peručićevih fotografija.

- Rođen sam na Korčuli i tamo živim cijeli život. U jednom od svojih điravanja vidio sam kako se ispred jedne napuštene kuće nešto izbacuje. U toj hrpi sam vidio puno drvenih kutija na kojima piše AGFA i odmah sam znao da je nešto povezano s fotografijom. Pitao sam radnike ako će to baciti, mogu li ja uzeti. Oni su mi dopustili. Kada sam došao kući iznenadio sam se kada sam vidio koliko ima stakala, a među slikama sam našao i svoju nonu. Jakov Peručić je umro 1952. godine u Zadru, a ja sam ga nakon 60 godina pronašao i oživio - zaključio je Tonči Baždarić.

Izložba fotografija Jakova Peručića "Oteto iz tmine" bit će otvorena u Sponzi do 13. prosinca.