Ima li po vama Dubrovnik problem s apartmanizacijom i kako biste ga riješili?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: U posljednjih sedam godina, posebno tijekom pet godina rekordnih proračuna i HDZ-ove vlasti, Grad je propustio iskoristiti prihode od turizma za gradnju gradskih stanova za dugoročni najam po kontroliranim cijenama. A time bi se negativni pritisci turizma, od kojeg svi živimo, smanjili. Novogradnja se mora regulirati, ne može se stambena zgrada u određenoj zoni graditi samo da bi svi stanovi bili za kratkoročni najam. Treba postojati mjera po zonama.

FRANKOVIĆ: Vjerujem da sam prvi javno upozorio na problem apartmanizacije uslijed koje, kao posljedica, urbanim sredinama, ne samo Dubrovniku, prijeti gubitak obilježja grada, a pritom u prvom redu mislim na odlazak ljudi. Budući da ni ja, ni moj tim, nismo samo od riječi nego od djela, Grad Dubrovnik je prvi grad u RH koji je donio akcijski plan djelovanja. Novi Zakon o turizmu pruža nam alate kojima možemo odgovorno regulirati to pitanje, prvenstveno donošenjem planova nosivog kapaciteta, a naš prvi, onaj za povijesnu jezgru, očekuje usvajanje. Uslijedit će studije nosivog kapaciteta i za druge dijelove Dubrovnika gdje ćemo moći točno utvrditi kakav turizam želimo. Prema Ministarstvu sam već uputio prijedlog izmjena Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu koji glasi da se za stan u višestambenoj zgradi namijenjenoj stanovanju više ne može ishoditi rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. U konačnici treba ići u rekategorizaciju postojećih objekata, potičući kvalitetu smještaja i usluge. Ponavljam još jednom da se stečena prava neće dirati i zahvaljujem Vladi RH što iznova pokazuje da ima sluha za specifičnosti i potrebe hrvatskog juga.

GILJAČA: Svi smo svjedoci što se događa u prostoru, koliko je praznih nekretnina koje se grade isključivo za iznajmljivanje i kako to utječe na cijene, bilo za kupnju, bilo za dugoročni najam. Treba razlikovati nekoliko kategorija iznajmljivača, one koji iznajmljuju apartmane kao dodatnu djelatnost kojom popunjavaju svoj kućni budžet i one koji imaju pet, sedam ili 10 apartmana, što je zapravo gospodarska djelatnost koju treba staviti u druge okvire dozvola i oporezivanja. Mi živimo od turizma i uz turizam, ali da - mi imamo problem s apartmanizacijom kojega svi prepoznajemo i vrijeme je da hrabrim politikama odvojimo iznajmljivanje u kućanstvu od biznisa.

MIKUŠ: Dubrovnik prije svega ima problem s lošim građevinskim, arhitektonskim i prometnim rješenjima i nepromišljenom razvojnom politikom koja, očito je, mora zadovoljiti mnoga „gladna usta“ ingropanih interesa. Ako je Grad, koji je zadan svojim geografsko-strateškim položajem, napustio politiku skladnog razvoja koji uvažava prirodu i kapacitet prostora još u prethodnim desetljećima, a jest, gradska vlast je, u zadnjih nekoliko mandata, uz lobiranje na nacionalnoj razini, trebala već domisliti načine koji će vratiti razvoj u gabarite održivosti. Problem apartmanizacije je usko povezan s problemom stanogradnje i treba ga rješavati na način da se zakonima i propisima zaustavi rastući proces prenamjene stambenog fonda u apartmane, odnosno poslovnih objekta za turistički najam. U Mostu predlažemo da se u svrhu zaštite prostora kao općeg dobra na lokalnoj razini, općine i gradovi osnaže tako da mogu učinkovito uvoditi poticajne i destimulirajuće mjere fizičkim i pravnim osobama koje se bave pružanjem usluga u turizmu. Dok za neke djelatnosti to može biti izdavanje dozvola, za druge djelatnosti pogodnije bi bilo uvođenje nižih ili viših poreza ovisno o procjeni jedinica lokalne samouprave koje usluge i sadržaje treba ograničavati, a koje pak poticati. U konačnici, lokalne jedinice samouprave moraju imati i moć uspostave zabrana (npr. prekomjerne gradnje) ako procijene da određene aktivnosti degradiranju prostor. Smatramo da se tako može upravljati osobito brojem i vrstama ugostiteljskih objekata, a posebno smještajnih kapaciteta, kao i drugih sadržaja koji doprinose turističkoj potrošnji koja se ostvaruje na destinacijskom području.

MILUN: Mislim da je u Dubrovniku ipak previše apartmana. S druge strane, moramo imati na umu i kolika je potražnja, pa zbog toga nisam za zabrane, neka ljudi rade i zarađuju. Ipak, ono što meni možda i najviše  smeta su garaže koje se pretvaraju u apartmane, to bih odmah ukinuo, jer jednostavno ne priliči nama, Dubrovniku i turizmu.

Kako postići da mladi u Dubrovniku dođu do nekretnine za život?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: Treba iskoristiti sve poluge turizma kako bi se izgradio stambeni fond Grada Dubrovnika za dugoročni najam. Zašto se to nije dogodilo do sada? Zbog nedostatka vizije i planiranja dosadašnje vlasti! Trebamo raditi na stvaranju dostupnog stanovanja, umjesto da se oslanjamo na zabrane koje ne adresiraju srž problema. Gradski stanovi za dugoročni najam po kontroliranim cijenama bi smanjili negativne pritiske turizma. Također, jedna od mjera je oporezivanje na više od jedne nekretnine s mehanizmima kojima se potiče dugoročni najam stanova.

FRANKOVIĆ: Grad Dubrovnik, podsjetit ću, prva je jedinica lokalne samouprave koja je osmislila i provodi modele stambenog zbrinjavanja mladih obitelji koje se nalaze pred nezahvalnom situacijom rješavanja stambenog pitanja. Ovo pitanje neodvojivo je od prethodnog i najezde krupnog kapitala zbog kojeg imamo apartmane koji većinu godine stoje prazni, a naši mladi teško mogu do prve nekretnine. Mi smo zato počeli izgradnju novih stambenih jedinica za mlade, najprije Mokošica, gdje smo smjestili 39 dubrovačkih obitelji, a slijedi još 50 stanova u Solitudu. Ove godine krenuo je program kreditiranja 30 mladih obitelji s 30 tisuća eura i taj javni poziv otvoren je cijelu godinu. Pripremamo razvoj zona stanovanja na Pobrežju. Pokrenuli smo obnovu stambenog fonda unutar zidina kako bismo doprinijeli revitalizaciji povijesne jezgre u kojoj smo otvorili i novu osnovnu školu. Ove godine u stanove unutar zidina smjestit ćemo prvih šest obitelji s više djece. Kupujemo nove stambene jedinice u Gradu i dodjeljujemo ih u trajni najam. A druge sredine u Hrvatskoj mogu samo kopirati naše modele. I pozivam ih da to i rade. U tome je ključna potpora koju nam pruža Vlada i resorna ministarstva, među njima i Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine koje vodi aktualni potpredsjednik Vlade Branko Bačić. 

GILJAČA: Javno dostupno stanovanje kroz priuštivi dugoročni najam u stanovima u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, osnova je budućeg planiranja kojim trebamo omogućiti stanovanje mladima. Također, reforma poreznih politika, oporezivanje prekomjernog nekretninskog bogatstva, kojima bi se u funkciju stanovanja vratile danas prazne nekretnine, jedna je od mjera koje zagovaramo. Treba uzeti u obzir nekoliko kategorija ljudi za koje planiramo program dostupnog stanovanja, od mladih, preko socijalnih kategorija do stručnjaka koji su nam potrebni za pružanje svih usluga građanima. Od liječnika i medicinskog osoblja, preko profesora u školama i na fakultetima, do svih drugih profesija koje nam nedostaju. Povećavanje stambenog fonda u javnom vlasništvu, gradnjom novih neprofitnih stambenih kvadrata, politika je koju Srđ je Grad zagovara od ulaska u politički prostor 2013. godine. Prije osam godina smo uspjeli amandmanom unijeti odluku o Fondu za kupnju nekretnina koju je tad usvojilo Gradsko vijeće. Međutim, svo ovo vrijeme to je bila mrtva točka u Proračunu, da bi prije nekoliko mjeseci napokon bio kupljen prvi stan od strane Grada Dubrovnika. Kao i u brojnim drugim slučajevima, uvijek smo na čekanju i odgodi od pet do osam godina, da ostali političari počnu primjenjivati politike koje predlažemo. Zato je na građanima da na izborima odluče, žele li one koji gase požar kad se razbuktao, ili je bolje upravljanje prepustiti onima koji prepoznaju potencijalni problem i predlažu mjere prije nego se raspiri vatra.

MIKUŠ: Most je u svome izbornom programu veliku pažnju posvetio stanovanju, konkretno predlažući novi koncept hrvatske stambene politike. Iz niza navedenih rješenja istaknuo bih ona koja bi mogla pomoći mladima u rješavanju važnog koraka u osamostaljenju i početku poslovnog i obiteljskog života. Postojeću instituciju APN (Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama) treba transformirati u Hrvatski stambeni fond koji bi povoljno financirao: programe gradnje javno najamnih i socijalnih stanova u gradovima i općinama, kupovinu i gradnju prvoga doma, kupovinu zemljišta općinama i gradovima za gradnju obiteljskih kuća i zemljišta za gradnju stanova, programe prenamjene poslovnih i drugih prostorija, u državnom i privatnom vlasništvu, u stambene prostore uz obvezu davanja istih u najam. Na kupnju prvoga doma ne bi se plaćao porez na promet nekretnina kao ni na kupnju većih stanova uvjetovanu povećanim brojem članova kućanstva računajući pripadajuću veličinu stambenog prostora po osobi.

MILUN: Jedino u suradnji države, Grada i Županije se može riješiti taj problem. Mladima treba omogućiti subvencioniranje stambenih kredita jer znamo koliko košta kvadrat u Dubrovniku i da to čovjek s prosječnom plaćom jednostavno ne može priuštiti. Dakle, bez pomoći države, Grada i Županije mladi to jednostavno ne mogu. 

Kako biste riješili problem nedostatnog broja liječnika i medicinskih sestara u Dubrovniku?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ:  Liječnike trebamo motivirati poboljšanjem uvjeta i plaća kako bi ih se zadržalo u Dubrovniku ili privuklo da ovdje dođu. Ovo pitanje vuče problem kvalitete života u Gradu, koja je sigurno jedan od argumenata zašto se nitko od liječnika ne želi vratiti ovdje, to jest zašto se odlazi iz Grada. Započnimo s većim upisnim kvotama za srednju medicinsku školu te stipendiranjima. Za zadržavanje struke u Hrvatskoj je potrebna reforma zdravstva, bolje funkcioniranje i bolji uvjeti rada, rasterećenje liječnika i posebno liječnika obiteljske prakse s administracijom. Privlačenje liječnika je zadatak državne i lokalne zajednice od financijske stimulacije, stambene politike, zapošljavanje supružnika, osiguranih vrtića za djecu…

FRANKOVIĆ: Govorim iz perspektive gradonačelnika Dubrovnika, ali i saborskog zastupnika koji je snažno i nizom inicijativa zastupao interese građana Dubrovnika i žitelja naše županije. Iako gradovi kao jedinice lokalne samouprave nisu izravno nadležni za zdravstvo, i taj problem smo prepoznali i počeli djelovati. Već godinama u našem godišnjem programu stipendiranja učenika i studenata naglasak je na zanimanjima u zdravstvu poput doktora medicine te medicinskih sestara i tehničara, a rezultat je taj da je za ovogodišnji natječaj za stipendije najbolji odaziv zabilježen za stipendije u obrtničkim i medicinskim zanimanjima. Drugo područje rada je opet neodvojivo od prethodnih pitanja i vezano je za stambeno zbrinjavanje. Usko surađujemo s Općom bolnicom Dubrovnik na programima stambenog zbrinjavanja, prvenstveno na području Pobrežja gdje smo proteklih godina kupili preko 90 tisuća kvadrata zemljišta. Grad i Bolnica potpisali su sporazum kojim se Grad obvezuje na dodjelu zemljišta djelatnicima u zdravstvu. Osiguranjem uvjeta za stambeno zbrinjavanje djelatnika u zdravstvu izravno potičemo zadržavanje mladih stručnjaka u Dubrovniku, što jest osnovni cilj ove inicijative. 

GILJAČA: Stanje u kojem na mjesečnoj bazi ostajemo bez liječnika i medicinskih sestara, uslugu održavamo preopterećenjem ljudi, skupim gostujućim stručnjacima i radom iz mirovine, je neodrživo i pokazuje svu nakaznost zdravstvenih politika proteklih desetljeća. Stoga je potrebno napokon imati političku opciju koja ima hrabrosti pokrenuti sveobuhvatnu reformu zdravstvenog sustava. Potrebno je jačati usluge u primarnoj zdravstvenoj skrbi i vratiti se postulatima Andrije Štampara i snažnih domova zdravlja. Treba financijski stimulirati liječnike i medicinsko osoblje da dodatne preglede u prekovremenom radu obavljaju u javnom zdravstvenom sustavu, pritom budu adekvatno plaćeni kao kad rade dodatno kod privatnika, a s time će se značajno smanjiti i liste čekanja. Potrebno je osigurati dostupno stanovanje svim nedostajućim liječnicima, ali pritom ne zaboraviti ni naše liječnike i medicinske sestre koji već sada rade enormni broj prekovremenih sati i održavaju sustav na životu.

MIKUŠ: Nedostatak medicinskog osoblja na svim razinama zdravstvene zaštite i liječenja nije samo lokalna specifičnost, već je nacionalni, državni problem kojega, stoga, treba početi rješavati na nacionalnoj razini. Između ostaloga, do povećanja broja liječnika i medicinskih sestara moguće je doći stipendiranjem zainteresiranih i darovitih učenika i studenata, povećanjem plaća, davanjem prednosti u stručnom usavršavanju zdravstvenih djelatnika onim pojedincima koji svoju profesionalnu i obiteljsku budućnost vezuju uz dubrovački kraj te razvijanjem sustava nagrađivanja i poticanja dodatnog rada zdravstvenih djelatnika koji postižu bolje rezultate. Ovaj problem bismo pokušali riješiti i kroz žurnu izgradnju javno-najamnih stanova i subvencioniranje stanarine, odnosno najamnine, za nedostajuće liječnike i medicinske sestre i druge nedostajuće kadrove, za što sredstva treba osigurati u proračunu lokalne i područne samouprave kao i u državnom proračunu.

MILUN: I kod ovoga pitanja mora postojati pomoć države, Grada i Županije. Dakle, treba se omogućiti doktorima koji dolaze iz drugih krajeva stambeno zbrinjavanje, bilo da je to dodjela stana ili subvencija za kupnju. Ako to dopuštaju prostorne mogućnosti, moguće bi rješenje bilo i nadogradnja kata bolnice gdje bi se smjestilo gostujuće liječnike. U suštini, bez suradnje svih navedenih tijela, možemo im davati kolike god plaće želimo, Dubrovnik je ipak skup grad i bez subvencije nećemo privući novi medicinski kadar.  

Biste li poticali OB Dubrovnik u smjeru razvoja prema KBC-u i kako?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: Podržavat ću uvijek svaki cilj koji znači benefite pacijentima. Naša udaljenost do prvog KBC je 230 kilometara, broj pacijenata u sezoni se povećao... Ovo je dugoročni proces koji traži zadovoljavanje određenih zakonskih parametara (nastavna djelatnost studentima, znanstveno nastavna zvanja). Možemo započeti s kliničkim zavodima na kojima imamo uvjete, razvijati kadrove te ići prema kliničkoj bolnici, a KBC u nekoj budućnosti, apsolutno da. To će biti dobro i za pacijente i za liječnike!

FRANKOVIĆ: Uvjeren sam da nitko više od nas nije ulagao u zdravstveni sektor, iako ponavljam, nismo izravno nadležni. Ali zato smo gledali samo što je najbolje za naše građane, korisnike zdravstvene zaštite i usluga koju pružaju ustanove u zdravstvu. Već sedam godina istinski smo partner ne samo Općoj bolnici, nego i drugim ustanovama i organizacijama poput Doma zdravlja, Zavoda za hitnu medicinu, Crvenog križa. Zato sve što je u najboljem interesu naših građana mora biti u našem fokusu. Ako će taj smjer osigurati zdraviji sustav i bolju uslugu i zdravstvenu zaštitu naših sugrađana, i kako gradonačelnik Dubrovnika i saborski zastupnik bit ću za to. 

GILJAČA: Nije problem u nazivu, nego u sadržaju. Mi se trebamo prvo izboriti za kvalitetno pružanje svih usluga koje su u paleti općih bolnica i snage usmjeriti prema tome, a tek dugoročno razmišljati o potrebi za većim statusom.

MIKUŠ: Budući da trenutno u Općoj bolnici Dubrovnik nedostaje 49 posto liječnika i 43 posto medicinskih sestara, bilo kakav govor o razvoju prema KBC-u predstavljao bi neodgovoran i populistički pristup. Stvari treba rješavati prema načelu prvenstva, a to znači da bi građani, korisnici zdravstvenih usluga, bili sigurno puno zadovoljniji kada bi postojeća OB Dubrovnik u potpunosti servisirala zdravstvene usluge u obuhvatu njezine djelatnosti. Stoga smatram da prvenstveno treba osnažiti pružanje zdravstvene usluge na razini primarne zdravstvene zaštite s ciljem smanjivanja broja pacijenata koji se dijagnostički obrađuju i liječe u bolnicama te da treba objediniti izvanbolničku i bolničku djelatnost hitne medicine što će dovesti do izvrsnosti u zbrinjavanju hitnih pacijenata, kao i do bitne racionalizacije poslovanja hitne medicine. Jednom kada bude kadrovski zadovoljen sastav Opće bolnice, razvoj prema KBC-u nametnut će se kao logični razvojni slijed u brizi o zdravlju naših građana, jer Dubrovnik svojim položajem i važnošću za Republiku Hrvatsku to i zaslužuje.

MILUN: Mislim da Dubrovnik zaslužuje imati jedan klinički bolnički centar jer ovdje je gravitacija ljudi velika, što s našeg područja, što i s okolnih mjesta. Po meni, puno bi bolje bilo da Opća bolnica Dubrovnik bude KBC jer bi imali više sredstava, doktora, medicinskih sestara i tehničara. 

Podržavate li gradnju Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje, ako ne, kako biste riješili problem s otpadom?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: CGO Lučino razdolje nije ekonomski isplativ, nema nedvojbeno dokazanu održivu ekološku komponentu, ima zastarjele mehanizme MBO te najbitnije od svega - nije prihvaćen od lokalne zajednice. CGO nam treba, ali na lokaciji koja nedvojbeno prolazi ekološku provjeru i za koju je napravljena objektivna Studija utjecaja na okoliš – temeljena na činjenicama, a ne interesima vladajućih. S razdvajanjem otpada smo na tek oko 13 posto, dok su mnogi drugi gradovi (gradovi sa SDP-om na vlasti) daleko napredniji i blizu europskog standarda. Penale koje plaćamo (samo 2021. smo platili 200.000 eura) smo mogli puno bolje iskoristiti, a naplaćat ćemo ih se još jer bismo do sljedeće godine trebali imati prosjek od 70 posto razvrstanog otpada. Sami izračunajte koliko je realno s 13 posto doći na 70 posto u godinu dana, koliko će nas koštati kazne i što je sve Dubrovnik mogao napraviti za te novce. 

FRANKOVIĆ: Centar za gospodarenje otpadom Dubrovniku je potreban i za taj su projekt na lokaciji Lučino razdolje, provedene sve potrebne studije te se on izvodi, trenutno se rade pristupne ceste i temelji za trafostanicu. Prva faza sanacije odlagališta otpada Grabovica je provedena i idemo u potpuno zatvaranje odlagališta te u konačnici oplemenjivanje tog prostora i davanje potpuno nove društvene svrhe. Prema svim analizama, očekivano je zatvaranje Grabovice kroz dvije godine, odnosno krajem 2025. ili početkom 2026., a do tada ćemo u potpunosti implementirati i novi sustav gospodarenja otpadom u Dubrovniku što znači da će oni koji budu više razdvajali kućni otpad, imati i manje račune. Više razdvajanja znači i manje miješanog komunalnog otpada kojeg treba zbrinuti. Radimo na edukaciji građana, gospodarskog i javnog sektora i to je smjer u kojem moramo ići. Svakako nam je u interesu da se CGO izgradi u ugovorenim rokovima, ali, ako bude potrebno, imamo i plan za premostiti period između zatvaranja Grabovce i početka rada CGO-a.

GILJAČA: Od početka ovog projekta snažno smo se zalagali protiv i nudili alternative. Prvenstveno zbog stava da je u krškom području nemoguće osigurati nepropusnost podloge i da rješenje koje je dobro za Ljubljanu, Zagreb i sve ravničarske gradove, „ne pije vodu“ u krškom i trusnom području. Nažalost, sad je CGO Lučino razdolje neminovnost, izvođači su uvedeni u radove i nama ostaje tek duhovna sfera ufanja da budućnost neće donijeti ekološku katastrofu. Osim vjere i nade, pritom je nužno da izvedeni radovi budu na najvišoj razini, a već sada kašnjenje od šest mjeseci u ishođenju građevinskih dozvola skraćuje rokove za izgradnju i sasvim je opravdana bojazan što će se sve dogoditi do konačnog završetka ovog projekta. Ne ulijeva nadu ni činjenica da je naša Agencija za gospodarenje otpadom zapravo mjerna jedinica nesposobnosti ove županijske uprave.

MIKUŠ: Ne podržavam gradnju ovako planiranog CGO u Lučinom razdolju. U Županijskoj skupštini, zajedno s ostalim kolegama iz Mosta, zalagao sam se za reviziju postojećeg planiranog zahvata, kako zbog same lokacije koja je ekološki i okolišno neprihvatljiva, jer se nalazi u neposrednoj blizini Malostonskog zaljeva, najvažnijeg jadranskog i mediteranskog resursa prirodnih populacija europske plosnate (malostonske) kamenice, tako i zbog zastarjele tehnologije koja bi možda bila primjerena prije tridesetak godina, ali danas više ne. Problem treba riješiti uporabom novih tehnologija obrade otpada kojima prethodi razrađena metoda razvrstavanja, sabiranja i prikupljanja otpada što mi u našoj županiji, zahvaljujući lošim politikama aktualne vlasti, još uopće nemamo.

MILUN: Nikada nisam vidio kompletnu dokumentaciju, odnosno studije, pa znam ono što smo čitali u medijima. U slučaju da je istina kako bi se zagadio Malostonski zaljev i da bi se otpadne tvari slijevale u more, odmah bi zabranio CGO na tom mjestu i podržao gradnju na nekom drugom. No, ako su te priče samo spinovi, a ne istina, onda zašto ne? Ponavljam, nemam dokumentaciju na uvid da bih mogao tvrditi, ali ono što naglašavam jest da nisam za zagađivanje mora i okoliša, posebno ne mjesta naših školjkara i dugogodišnje tradicije. 

Podržavate li gradnju brze ceste do Zračne luke Ruđer Bošković i kojom trasom, onom koju su predstavile Hrvatske ceste ili nekom drugom?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: Ni pod razno. Javno sam dala podršku Mjesnom odboru Komolac i pomogla im u organizaciji tribine u samostanu u Rožatu. Opet imamo isti slučaj nerada dugi niz godina, uz sve poluge vlasti koje su imali na raspolaganju da brzo riješe problem (državna, županijska i gradska razina). Nisu uspjeli ni ucrtati trasu ceste od Dubrovnika do Čilipa, a kamoli početi gradnju najvažnije gradske i prigradske ceste. Zahvaljujući građanima Komolca, Mokošice i Župe dubrovačke odbačena je predložena cesta koja bi nepovratno uništila prirodne ljepote grada Dubrovnika, ali i zaštićeni krajobraz! Treba napraviti nova trasiranja i započeti radove proširenja i obnove postojećih prometnica.  

FRANKOVIĆ: Tu nema puno polemike. Bit ću za ono što je želja naroda, naših građana. Podsjetit ću da je prvi prijedlog trase kakav su predložile Hrvatske ceste izazvao glasno neodobravanje naših građana koji su izrazili bojazan da će gradnja brze ceste takvom trasom i u neposrednoj blizini izvorišta Omble, ugroziti kvalitetu života, naštetiti prirodnim odlikama područja i ugroziti zaštićeni krajolik. Na našu inicijativu organizirali smo zbor građana i, prema riječima predsjednika Uprave Hrvatskih cesta Josipa Škorića, to je bio prvi i za sada jedini put da su se Hrvatske ceste odazvale jednom zboru građana, ali su zbog same važnosti projekta željeli čuti stavove građana. Oni su se čuli, jasno i glasno, a Hrvatske ceste su napustile takav plan trase. Da zaključim – brza cesta Dubrovniku je potrebna, a mi ćemo podržavati rješenje koje narod želi i ono koje će poboljšati i unaprijediti život svih građana i oplemeniti područje na kojem se realizira, a ne ga nagrditi. Uz navedeno, pozdravljamo odluku Vlade o gradnji autoceste do Dubrovnika i prve natječaje. 

GILJAČA: Brzu cestu Dubrovnik – Zračna luka trebali smo već jučer. Nažalost, čekat ćemo je još neko vrijeme zbog kočutosti župana koji gura trasu protiv koje su svi - građanske inicijative, političke opcije pa čak i Grad Dubrovnik. Dokle god imamo ovakve politike na županijskoj razini, nema sreće od brze ceste!

MIKUŠ: Most Dubrovnik je nedvosmisleno i argumentirano, od samih početaka rasprave o predloženim koridorima izgradnje tzv. brze ceste do Zračne luke, zastupao mišljenje kako je prometnica koja će izravnije povezati Grad i Zračnu luku potrebna, ali je njezina predložena trasa loša i neprihvatljiva. Upravo je na inicijativu i pismeni prijedlog kojega je sastavio Mostov stručni tim, Gradsko vijeće Grada Dubrovnika u veljači 2021. donijelo Deklaraciju protiv projekta izgradnje dijela brze ceste Osojnik - Zračna luka Čilipi koji bi trebao prolaziti kroz područje značajnog krajobraza Rijeke dubrovačke i preko izvora rijeke Omble. Podržali smo i podržavamo stanovništvo Komolca i Mokošice u opravdanom protivljenju izgradnji ove trase te se nadamo da će povlačenje predstavljene Studije o utjecaju na okoliš navedene prometnice od strane investitora rezultirati prijedlogom novog rješenja koje neće ići Rijekom dubrovačkom već će struka pronaći adekvatnije, za okoliš i ljudsko zdravlje primjerenije rješenje. Na primjer gradnjom tunela kroz Srđ i odvođenjem trase dalje, iznad naseljenog područja Župe dubrovačke, jer je i Župa, također, ugrožena postojećim prijedlogom. Stoga se Most Dubrovnik zalaže da se iz Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije trajno izbriše varijanta koridora brze ceste sjevernim padinama Rijeke dubrovačke i sada predloženom trasom kroz Župu dubrovačku.

MILUN: Da su Bog dao i prije napravili brzu cestu do Zračne luke! Poštujem ljude iz Komolca, mislim da su oni bolje upućeni u problematiku od mene jer se njih to više i ticalo, a koliko vidim i vizure bi se narušile. Ipak, brza cesta nam treba, ali sam za to da struka napravi kvalitetnu brzu cestu, onu koja neće nikome naštetiti. To nikako ne smije bit nauštrb onih koji žive u tom kraju, u obzir dolazi samo pravedno rješenje koje donosi dobrobit. 

Podržavate li uvođenje zone posebnog prometnog režima oko Grada?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: Ne podržavam! Opet isti HDZ-ov uzorak ponašanja: kad godinama zanemaruju problem njihovo je rješenje kažnjavanje građana i zabrane. Sedam godina se nije ništa radilo po pitanju prometa u gradu, niti jedna garaža nije izgrađena, niti jedno novo prometno rješenje koje bi olakšalo situaciju i sada odjednom pričamo o zabrani kao da su građani krivi za nesposobno rukovođenje gradom – jesu ako su njih zaokružili na lokalnim izborima (a to imaju priliku ispraviti i ove i sljedeće godine).

FRANKOVIĆ: Malo je reći da podržavam uvođenje zone posebnog prometnog režima jer sam kao saborski zastupnik i potaknuo njeno uvođenje. Podsjetit ću opet da je u novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na moj prijedlog uvršten pojam „zona prometa u zaštićenoj kulturno povijesnoj cjelini i kontaktnoj zoni”. Time je Grad Dubrovnik prva jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj dobila priliku upravljati prometnim sustavom na svom području s ciljem zaštite baštine i unapređenjem kvalitete života svojih građana. Odluku smo izradili, prošla je javno savjetovanje, dobili smo stotinu prijedloga građana i pokrenuli nabavu potrebne tehničke opreme kako bi već ove godine krenuli s testnom fazom jer uređenje prometa u kontaktnoj zoni povijesne jezgre je uistinu kompleksno pitanje, ali mi definitivno znamo kako ga riješiti. U prvoj fazi je instalirana video oprema s tehničko-tehnološkim rješenjem za Bus Web Shop koji besprijekorno funkcionira i značajno doprinosi smanjenju gužvi i prometnog pritiska na kontaktnu zonu Grada.

GILJAČA: Problem imamo i svima je jasan, stoga je potrebno uvesti nova rješenja kako bi se smanjio prometni kaos oko Grada. Međutim, teško je raspravljati o prijedlogu kojeg nismo vidjeli. Gradonačelnik svako malo izbaci poneku kost iz sadržaja odluke, ali o njoj se ozbiljno može izjasniti tek kad budemo imali tekst prijedloga. Nažalost, po svemu što dolazi do nas, čini se da se odluka donosi populistički i sad se uvrštavaju razni partikularni interesi kako se ne bi izgubili glasovi na ovim i predstojećim lokalnim izborima. A tako se ne mogu donositi ozbiljne politike.

MIKUŠ: Smatram da bi veliki problem prometa i parkiranja u Dubrovniku prvenstveno trebalo rješavati ukopavanjem, tj. izgradnjom tunela i podzemnih prometnica i prečaca te izgradnjom podzemnih garaža. U tom smislu mislim da planirana zabrana prometovanja od Ilijine glavice prema staroj gradskoj jezgri i Boninovu, koja bi se odnosila i na građane Dubrovnika, nije dobro rješenje. Zalažem se za žurnu izgradnju više javnih garaža i parkirališta, posebno na najkritičnijim lokacijama (Nova Mokošica i Mokošica, Šipčine, Montovjerna, Ploče, Zlatni Potok i druge prometno ugrožene lokacije). Radi rješavanja problema prometnih gužvi i nedostajućeg parkirališnog prostora, kao i radi smanjenja zagađenja zraka na užem gradskom području, treba profunkcionirati sustav "Park & Ride", ali ne kao dio olako danih predizbornih obećanja, što je do sada bio slučaj, već kao realni i brzo ostvarivi projekt.

MILUN: Podržavam uvođenje posebnog prometnog režima oko Grada i da ljudi koji tu žive imaju pravo prvenstva. Mora im se omogućiti da normalno dođu do svojih domova i parkiraju, jer svi znamo što se ljeti događa u prometu oko Grada. Mislim da treba podržati naše taksiste i autobusere, njima dati prednost vožnje oko Grada i tako smanjiti promet.