Piše: Iva Maria Demarin Hrnkaš, mag.logoped

Logopedija kao mlada i perspektivna znanost sve se češće spominje kao tražena struka bez dovoljnog broja stručnjaka. Logopedi se bave otkrivanjem, dijagnosticiranjem i provođenjem terapijskih postupaka kod djece i odraslih s komunikacijskim, jezičnim i/ili govornim odstupanjima. Nakon završetka Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, smjer logopedija, postaje se magistrom logopedije te se stručnjak može zaposliti u predškolskom, školskom, zdravstvenom, socijalnom ili privatnom sustavu. Upisna kvota Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta je 50 studenata, a od sljedećeg semestra pokreće se i studij logopedije u Rijeci. U Republici Hrvatskoj ima preko 800 logopeda, a prosječno radi jedan logoped na 5500 stanovnika. Najveća je prepreka nejednaka raspoređenost unutar države te njihov najveći broj u glavnom gradu.

Logopedi u Dubrovniku

U Gradu je trenutno zaposleno oko deset logopeda koji su zastupljeni u svakom od sustava. Manjak kadra prisutan je u svim sustavima, ali je najveći nedostatak u predškolskom i školskom sustavu gdje ih je u cijelom Gradu zaposleno manje od pet. I poslodavci su svjesni nedostatka kadra te ne nedostaje natječaja za zamjenu ili stalno zaposlenje već nedostaje stručnjaka koji se rijetko vraćaju u rodni grad.

Kao jedan od pet logopeda u OB Dubrovnik mogu reći da je potreba izrazito velika i da je sustav preopterećen količinom korisnika koji trebaju terapiju ili obradu za ostvarivanje pripadajućih prava budući se javljaju djeca i roditelji iz cijele županije. U Poliklinici za mentalno zdravlje djece i mladih zajednički težimo prema ranoj intervenciji i pružanju podrške roditeljima djece s odstupanjima. Navedeno se odnosi na što raniji pregled i savjetovanje roditelja i, po potrebi, uključivanje djeteta u terapiju. 

Nažalost, prisutan je problem u brzini samog uključivanja u terapiju zbog čega su česti upiti i negodovanja roditelja. Problem leži u tome što se radi, pretežno s djecom, koja određenu vještinu nisu spontano usvojila. Usvajanje određene vještine traje - i kod odraslih i kod djece. Ukoliko dijete nije usvojilo određenu vještinu kao što je, na primjer, komunikacijsko sredstvo kojim će dijete biti funkcionalno u društvu, ono ne može biti pušteno iz terapije i nužan je nastavak rada i s djetetom i s roditeljem. Terapija se u velikoj većini ustanova u Hrvatskoj odvija jedan put tjedno što je malo ako se u obzir uzme da dijete mora naučiti nešto sasvim novo. Stoga se oslanjamo na rad kod kuće i što boljem savjetovanju roditelja kako bi u djetetovom prirodnom okruženju postigli cilj koji smo odredili. Mi smo njihovi savjetnici i neophodno je ostvariti dobar kontakt kao i razviti povjerenje kod roditelja jer su nam oni najveći suradnici u radu s djetetom. Mi moramo vjerovati njima kao i oni nama. 

Terapije i COVID - 19

I u vremenima COVID-19 i u vremenima bez virusa, moj je savjet roditeljima djece da - budu roditelji. Nije nužno postati terapeutom i cijeli dan raditi terapije s djetetom jer su oni roditelji prije svega. Važno je da se kroz svakodnevne aktivnosti kao što su presvlačenje, hranjenje, igra, potiče dijete na sudjelovanje i interakciju. Ono što dijete veseli i zanima treba iskoristiti, sudjelovati u tome s djetetom i što više produžiti zajedničku interakciju. Sreća i zadovoljstvo djeteta najbolja je terapija. Potičem sve koji imaju pitanja ili im je potrebno usmjeravanje, da se jave na moj mail: ivamaria_93@hotmail.com gdje ću u što kraćem roku pružiti podršku.