Eksperimentalni biolog Jasprica pobliže nam je objasnio zaključke ovog rada, ali uopće i povod zašto se ta flora koja se pojavila u povijesnoj jezgri išla istražiti.

Jasprica je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju u Institutu za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku, glavni urednik znanstvenog časopisa Acta Botanica Croatica te redoviti profesor na doktorskom studiju Geološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je 100 izvornih znanstvenih članaka objavljenih u inozemnim znanstvenim časopisima. Dobitnik je Državne nagrade za popularizaciju i promicanje prirodnih znanosti. Sudjelovanje u odgoju mladih i obrazovanju najšire javnosti za zaštitu prirode i okoliša smatra važnim dijelom svojih znanstvenih i stručnih aktivnosti.

LOCKDOWN JE BIO IDEALNA PRILIKA

Istražili ste floru i vegetaciju na ulicama i pločnicima u staroj gradskoj jezgri u travnju ove godine. Uslijed smanjenog pritiska ljudi na Stradunu, a poglavito na okolnim ulicama i trgovima, pločnici su obrasli „travom“.

-  Da, to je preliminarni rezultat kojeg smo postavili u hipotezi. Naime, istraživanja su nastavljena kroz ljeto, a trajat će sve do početka sljedeće sezone, do lipnja 2021., kada ćemo imati potpuni uvid u to kako i koje biljke reagiraju na pritiske u urbanom ekosustavu u uvjetima kada ti pritisci nisu intenzivni. To je jedan od izazova i dio problematike kojima se bavi moderna urbana ekologija. Znanstvena istraživanja u staroj gradskoj jezgri, kao i sva ostala vezana uz temu urbane ekologije, služe kao model za istraživanje utjecaja urbanizacije tj. različitih ljudskih aktivnosti na promjene fizičkih, kemijskih ili bioloških značajki, u ovom slučaju biljaka. Treba imati na umu kako je urbana ekologija integralni dio svakodnevnog upravljanja gradom, ali je također i društveni zadatak jer se tiče načina života stanovnika.

Kako ste se odlučili na tu vrstu istraživanja? Većini ljudi bi to bilo zanimljivo na razini dnevne vijesti, ali što vas je potaknulo da tu „travu“ treba istražiti? 

- Ideja je nastala u trenutku kad smo shvatili da nam je zatvaranje („lockdown“) idealna prilika za utvrditi prvotno, bazično, stanje flore i vegetacije unutar stare gradske jezgre u uvjetima kada  je utjecaj čovjeka minimalan ili ga uopće nema. Do sada, osim naših sporadičnih istraživanja urbane flore u Dubrovniku izvan gradskih zidina iz 2010. te proljetos objavljenog rada u časopisu Plant Biosystems o flori i vegetaciji dubrovačkih zidova u okviru jedne šire teme, detaljnih podataka uopće nema. Tako, ne znamo što sve raste u staroj gradskoj jezgri, koje biljke su tamo naše domaće i samonikle, a koje su „pridošlice“ tj. namjerno ili nenamjerno unesene strane vrste. Posebno je kod stranih vrsta važno pratiti stanje populacija, njihovo moguće širenje ili utjecaj na domaću autohtonu floru, jer među njima ima invazivnih koje šire svoj areal na štetu domaćih vrsta.

S obzirom na to da nismo znali koliko će dugo potrajati zatvaranje, napravili smo Plan istraživanja koji je uključio vrijeme zatvaranja, razdoblje koliko-toliko „normalne“ ljetne sezone te ponovno zimsko razdoblje. Nismo imali sreću utvrditi razvoj flore kroz ljeto onako kako smo predvidjeli jer je broj turista u Gradu bio izuzetno nizak, a poglavito u kolovozu kada je optimum razvoja mnogih biljaka koji rastu na nekultiviranim staništima u Sredozemlju s povremenim ili stalnim utjecajem čovjeka gaženjem, čupanjem, i dr.

O ZAKLJUČCIMA...

Do kojih ste zaključaka došli, kakve su značajke flore na Stradunu i ulicama pokraj njega? 

- Isključivo smo se ograničili na područje koje se podudara s tzv. „Heritage Crowding Map” tj. kartom koja je otprije poznata i pokazuje koja su to mjesta u staroj gradskoj jezgri najposjećenija tj. gdje je utjecaj gaženja najveći. Za tu priliku odabrali smo osam lokaliteta te dodatno Stradun koji je po metodi „transekta“ istražen u cijelosti. Broj biljnih vrsta u travnju nije bio visok jer je vegetacijska sezona tek počela. Najviše je bilo jednoljetnica tj. onih koje žive od proljeća do jeseni - počinju klijati u proljeće, sazrijevaju ljeti, a nepovoljne zimske uvjete preživljavaju u obliku sjemenki. Dodatno, trećina ukupnog broja biljaka bili su kozmopoliti, a njihovo pojavljivanje posljedica je utjecaja ljudskog djelovanja.

Najveći broj vrsta bio je na Gundulićevoj poljani i oko Velike Onofrijeve fontane na poljani Paska Miličevića, dok je najmanje vrsta bilo ispred Kneževog dvora. Na Stradunu je, također, utvrđen vrlo malo broj biljnih vrsta, i to isključivo uz rešetke šahtova. Podaci iz kolovoza nešto su drukčiji te je još rano za donositi zaključke. Međutim, posebno je zanimljivo da su utvrđene dvije endemične biljke – južnojadranski zvončić i južnojadranska ljubica te još dvije zakonski strogo zaštićene biljke u Hrvatskoj.

Znači, osim znanstvenog interesa, rezultate ćemo podastrijeti ustanovama i tijelima u cilju postizanja uravnoteženog odnosa između zaštite prirode i održavanju javnih površina. Nije svejedno koju metodu primijeniti kod uklanjanja biljaka u održavanju zidova i pločnika, koje površine namjerno „zapustiti“, itd. U potpunosti se slažem i podržavam da se Grad kreira po mjeri čovjeka, ali to treba uvijek biti u skladu s prirodom. Znamo kako urbana ekologija u naprednim zemljama i regijama sve više postaje integralni dio upravljanja, ali ne samo lokalnih vlasti već i samih stanovnika koji svojim aktivnim uključivanjem mogu planirati razvoj na svom lokalnom prostoru.

Koliko je neobično da smanjeni pritisak ljudi u svega mjesec dana pokrene život?

- Biološki organizmi reagiraju relativno brzo na promjene ekoloških uvjeta, a posebno filogenetski stariji, kao npr. alge, ili organizmi manje veličine koji se često rabe kao pouzdani pokazatelji stanja u ekosustavima. Tako nam prisutnost nekih vrsta ili funkcionalnih skupina biljaka, npr. jednoljetnica, ukazuje o kojem je tipu ekosustava riječ, u kojoj je fazi razvoja i prema dostupnim podacima možemo predvidjeti njegovu budućnost. A to je praktična primjena ovog istraživanja.

U IGRI JE PUNO NEPOZNANICA

Koliko se uistinu priroda mogla obnoviti u ovih nekoliko mjeseci?

- Općenito, predah je prekratak. Trebao bi biti mnogo duži kako bi se neka staništa, uključujući najugroženije vodene ekosustave, oporavili. Ne zaboravimo da su pritisci bili dugotrajni i jaki. Populacije mnogih vrsta će se obnoviti, a po mojem mišljenju veće i nepopravljive štete nastaju u obalnim ekosustavima. Posebno bih tu istaknuo neraskidivu vezu između kopna i mora u osjetljivim ekosustavima koji su još dodatno visokovrijedni zbog svojih, u svijetu jedinstvenih prirodnih svojstava, ali i komercijalne važnosti. Tu prije svega mislim na posebni rezervat Malostonski zaljev, u kojem se nadam da projekt gradnje turističkog naselja u Dubi Stonskoj ukupne površine 13 ha i kapaciteta 550 kreveta neće nikada biti realiziran. Konačno, o izgradnji se cijela relevantna znanstvena zajednica u Hrvatskoj već nekoliko puta jednoglasno i jasno odredila te je ocijenila izuzetnom štetnom po ekosustav mora i kopna, a posljedično i po stanovništvo.

Neki znanstvenici pokušavaju ukazati vezu između ljudskog utjecaja na prirodu i okoliš te pojave SARS-CoV-2 virusa?

- Odlično pitanje. O SARS-CoV-2 još uvijek malo znaju molekularni biolozi i liječnici koji nas liječe, a o njegovom podrijetlu je puno nagađanja. U situaciji kada je u “igri” puno nepoznanica, nastaju teorije, uključujući i one o zavjeri. U njih osobno ne vjerujem. Međutim, nije isključeno, što se već može pročitati u znanstvenoj literaturi, kako je ustvari, uslijed narušenog ekosustava u kojem je bio “običan” stanovnik, virus prebjegao i pronašao put do čovjeka. Ne treba smetnut s uma da u mnogim ekosustavima mikroorganizmi interakcijski djeluju s populacijama ostalih vrsta i igraju važnu ulogu  u kruženju tvari.

Na kraju krajeva, čovjek je svakodnevno izložen milijunima tih sićušnih organizama od kojih je većina bezopasna za ljudsko zdravlje. Ekosustavi s očuvanom prirodnom strukturom i karakteristikama općenito se opiru uvođenju invazivnih patogena u ljudske i životinjske populacije, kao što je to npr. utvrđeno za koleru, kala-azar i neke druge, koji se nisu utvrdili u amazonskom šumskom ekosustavu. Zaključak bi bio, ekosustave treba održati onakvima kakvi oni prirodno jesu. Upravo zato i služe istraživanja ekosustava, njihove bioraznolikosti i funkcionalnosti, nešto poput ovog u staroj gradskoj jezgri. Istraživanja raznolikosti života – bioraznolikosti – o kojoj se priča u posljednje vrijeme i na dnevnoj razini, nisu hirovi ili modni trendovi u znanosti nego su preduvjet poznavanju i očuvanju ekosustava.

Što čovjek može poduzeti da njegov utjecaj bude pozitivan?

- Na znanstvenicima je istraživati, podastirati rezultate i ukazivati na probleme. Na osnovi toga političari moraju donositi odgovorne odluke. Općenito, mislim da bi svi trebali biti zabrinuti jer su ljudi tijekom posljednjih 50 godina promijenili ekosustave brže i opsežnije nego u bilo kojem usporedivom vremenskom razdoblju u ljudskoj povijesti, uglavnom radi zadovoljenja brzo rastućih zahtjeva za hranom, vodom, drvom, vlaknima i gorivom. To je dovelo do značajnog i uglavnom nepovratnog gubitka raznolikosti života na Zemlji. Promjene u ekosustavima doprinijele su neto-dobicima, dobrobiti ljudi i gospodarskom razvoju, ali ti su dobici postignuti uz rastuće troškove u obliku pogoršavanja ili gubljenja mnogih ekosustava i povećanje siromaštva nekih skupina ljudi. Degradacija i koristi od ekosustava mogli bi se znatno pogoršati do kraja prve polovice ovog stoljeća. Ubrzani godišnji prirast svjetskog stanovništva, negativan utjecaj klimatskih promjena na poljoprivredu, onečišćenje površinskih voda, mora i dr. prepreke su razvoju društava. Već danas, uz uvjet da svi stanovnici na Zemlji žive jednakim standardom tj. imaju stan, hranu, vodu, odjeću i drugo, nedostaje nam trećina prirodnih resursa. Svi navedeni podaci su razlog za zabrinutost!