Riječ je o knjizi izbora Kaciginih tekstova objavljenih u medijima od 2002.do 2016. godine, kao i nekih neobjavljenih tekstova.

„Proces moga Suočavanja s osobnim nacionalnim i vjerskim demonima traje od raspada Jugoslavije. Kroz izbor mojih tekstova, može se pratiti završna faza toga procesa, osim zadnje dvije godine koliko se knjiga rađala. U njoj nisu sadržani možda moji najzreliji tekstovi iz 2017. i 2018. godine. Sredstvo za to suočavanje bilo mi je pisanje. Pisati za mene znači misliti. Nerijetko svojim suparnicima u polemikama spočitavam nepismenost, a zapravo im hoću reći kako nemaju hrabrosti misliti odnosno suočiti se. Proces mog suočavanja trajao je deboto 30 godina i još traje, a ova knjiga se rađala dvije godine,“ izjavio je Kaciga.

Bazdan je istaknuo kako su u knjizi obrađeni svi fenomeni hrvatskog društva, ali i šire te kako se autor pokazao kao veliki erudit koji inzistira na obrazovanju i slavnoj maksimi Francuske revolucije koja glasi 'sloboda, jednakost, bratstvo'.

„Jednom prilikom je Carl Gustav Jung kazao kako postoje dvije vrste knjiga; one koje čitatelj zaboravlja vrlo brzo i one koje ostaju vječiti dio psihološkog aparata čitatelja. Smatram kako ova knjiga upotpunjuje psihološki aparat svakog čovjeka, oplemenjuje ga, uči ga hrabrosti i kritičkom pristupu. (…) Kacigu jedinstvenim čini to što je njegova misao duboko bazirana na Ustavu RH, na izvorišnim osnovama gdje je antifašizam jedna od najznačajnijih uporišnih točaka suvremene Hrvatske. Odlikuje ga to što u fokusu svoje analiza ima čitav treći dio Ustava RH koji se odnosi na zaštitu ljudskih prava jer za Kacigu su svi ljudi isti, bez obzira jesu li pripadnici većinskog ili manjinskog naroda, bez obzira jesu li to Srbi koji su najviše stradali za vrijeme NDH. Za Kacigu su sve nacionalne manjine mostovi za stabilizaciju ove situacije koja je dosta problematična i usmjerena prema zveckanju oružja. Kaciga smatra kako pružanje ruke prema drugima i drugačijima može biti faktor rješavanja svih problema,“ izjavio je Bazdan.

Vukanović je kazao kako u knjizi postoji slijed povijesnih događanja, kao i kritičko osvrtanje na reviziju povijesti što Kaciga posebno osuđuje.

„Kaciga je Hrvat, katolik po vjeroispovijesti, a sve ljude dobre volje gleda istim očima i na isti način. Postoje napredni, pošteni nacionalisti, a postoje i nazadni i loši nacionalisti. Oni koji su loši misle da rade dobro svome narodu, svojom vjeri i državi kad djeluju ekstremno, negativno, a to je izuzetno opasno,“ kazao je dodavši kako se vrlo često 'povijest želi napraviti ideologijom, a onda je kao takvu ukinuti' odnosno 'napraviti da je drugi predmeti preuzmu, poput vjeronauka'.

Švago je kazao kako autorove polemike mogu biti dobar recept i korektiv za zdravije društvo i prilike u njemu ako se ne pristupa navijački. A kod nas se, kaže Švago, svemu pristupa navijački pa se tako i razmišlja.

„Mogao je Darko Kaciga svoju zbirku, umjesto Suočavanje, slobodno nazvati i konfliktom, ratom, suočajavanjem, ali nije. Tko je čitao ove polemike, mogao je shvatiti da je tu bilo svega; i suočavanja, i konflikata, ali najviše 'rata'. Pismena borba mišljenja nije baš jaka u dubrovačkom kraju, a nije jer prevladava ono naše – pusti me stat'. Ali baš zahvaljujući Kacigi, različita mišljenja su zaživjela na zanimljiv način; kako o političkim, društvenim, kulturnim, tako i o uopće životnim temama i problemima,“ kazao je dodavši kako knjige poput Kacigine nema puno, a kako bi bilo bolje da je suprotno.

Tevšić je kazao kako ga je na sudjelovanje u predstavljanju knjige motivirala uspomena na Nikšu Spremića koji je 'postao žrtva primitivnog, zločestog i agresivnog svjetonazora'.

„Možda Kaciga, ja ili netko treći može s lakoćom na leđima nositi mržnju i podmetanja, ali neki ljudi ne mogu. Jedan od njih je svakako bio najobrazovaniji čovjek Dubrovnika 21. stoljeća, moj prijatelj i najveći vjernik i intelektualac s kojim sam razgovarao Nikša Spremić koji tu količinu mržnje i podmetanja nije uspio podnijeti. On je nažalost sam odlučio kako u takvom svijetu za njega nema mjesta, a odgovornost snosi dio antijunaka ove knjige. Spremiću jednostavno ovdje nisu dali živjeti, a radi se upravo o onim stavovima, uvredama i načinu komunikacije kojima se Kaciga u ovoj knjizi suprotstavlja. Često se kaže kako mladi odavde ne iseljavaju jer su gladni nego zato što nešto 'smrdi', jer su ovdje uvjeti pokvareni i to je doista tako. No, osim što iseljavaju, događa se i nešto puno gore od toga, kao u slučaju Nikše Spremića koji nije mogao podnijeli na svojim leđima toliku količinu prezira. Takvi ljudi su mu onemogućili da doživi i ostvari svoj san,“ izjavio je Tevšić.

Govoreći o knjizi, Tevšić je kazao kako je prikazano suprotstavljanje dvaju civilizacija na našem području; one koju je okrznuo duh humanizma i renesanse te one koja to još nije doživjela i koja još uvijek živi u Srednjem vijeku i mraku.