Razgovarao: Maro Marušić

Alma Majstorović na čelo Vrtlara došla je prije pet godina. Popričali smo o svim najvažnijim dogodovštinama njenog mandata.

Uskoro vam istječe mandat. S čim ste najzadovoljniji što ste napravili na čelu Vrtlara?

Kada sam došla na ovu poziciju, stanje u Vrtlaru nije bilo zadovoljavajuće. Bilo je puno dugovanja, nismo bili likvidni, dosta stvari nije bilo uređeno. U ovih mojih pet godina potrudila sam se da s dodatnim prihodima, odnosno novim uslugama, firmu napraviti što konkurentnijom, naravno, uz smanjenje određenih troškova, a sve kako bi Vrtlar imao stabilno poslovanje. Važno mi je bilo i da poboljšamo imidž Vrtlara koji je bio u silaznoj putanji. Ono što nisam uspjela završiti je rasadnik u Zatonu gdje treba uložiti znatna sredstva, jer se godinama ništa nije ulagalo, a dva put su nas zadesile elementarne nepogode. Ako ostanem na čelu Vrtlara to će mi biti jedan od prioriteta u sljedećem mandatu, jer postoji veliki potencijal.

Šteta što vas je korona unazadila, je li tako?

Unazadila je svih pa tako i nas. Najviše nas je pogodila u segmentu vjenčanja. Jako smo razvili uslugu cvjetnih aranžmana za vjenčanja, ali pošto njih nije bilo u koroni, smanjili su nam se prihodi. Bez obzira na koronu, smanjenjem rashoda uspjeli smo nekako izvući godinu, iako nam je pad prihoda bio otprilike 20 posto. Tako da ćemo na kraju u ovoj kriznoj godini imati dobit od 130 tisuća kuna. Za usporedbu u  pretkriznoj, odnosno 2019. godini, ostvarili smo dobit od pola milijuna kuna.

Jeste li uspjeli sanirati onaj dug koji ste zatekli?

Ne još. Sa svom ovom dobiti ga vraćamo. Uspjeli smo vratiti porezna dugovanja, a ostalo je gubitka oko 6 milijuna kuna koji pokrivamo iz ostvarene dobiti. Ove godine nam istječe veliki kredit, tako da će nas to prilično rasteretit. Ostatak duga smo planirali vratiti prodajem našeg zemljišta u Solitudu. Grad Dubrovnik je planirao na toj lokaciji raditi vrtić i POS stanove. Doduše korona je malo poremetila dinamiku tog plana, ali eto uspijevamo se financijski zatvoriti.

Jesu li se spuštale plaće zaposlenicima?

Nisu. To smo nastojali  ne dirati, jer plaće u Vrtlaru nisu na razini onih u drugim gradskim tvrtkama. Tako da su se rashodi smanjivali na svemu ostalom osim na plaćama. Jedino smo isplatili manju božićnicu nego godinu prije. U Vrtlaru inače radi 72 zaposlenika.

Grad Varaždin je nedavno pokrenuo sadnju javnih voćnjaka koje građani mogu besplatno brati. Već prije su to pokrenuli razni europski gradovi poput Beča i Kopenhagena. Jeste li vi razmišljali nešto slično, da se negdje u Dubrovniku posade, primjerice, naranče i limuni koje građani mogu slobodno brati?

To je odlična ideja, samo mi ovdje imamo problem, jer nemamo dovoljno velikih javnih zelenih površina gdje bismo mogli saditi voćnjake. Rekla sam već da imamo zemljište u Solitudu koje planiramo prodati, te zemljište u Čajkovici koje, nažalost, nije pogodno za sadnju. Mi jedino možemo, a to i radimo, posaditi drvored poput onog između Hladnice i Gorice gdje smo zasadili ljute naranče koje naši građani slobodno koriste, ali šteta što smo limitirani i nemamo velikih površina gdje bi toga moglo biti znatno više. Sadili smo na javnim površinama i masline koje građani isto slobodno beru.

Park Gradac je godinama u lošem stanju, a brojna stabla propadaju. Zbog čega? Je li Vrtlar to mogao uređivati ili nema ingerenciju nad tim?

Vrtlar je već 2014. godine sudjelovao u izradi valorizacije stabala u Parku Gradac i zaključak je bio da je dobar dio njih u lošem stanju i da ih se treba ukloniti. Uređenje parka Gradac je veliki projekt, Vrtlar može brinuti o njemu tek kada se provede uređenje. To je projekt koji se mora raditi u fazama. Nedavno je sve pokrenuto s mjesta, te se izabralo idejno rješenje za rekonstrukciju parka Gradac i kako bi u budućnosti trebao izgledati. Mi za sada održavamo samo centralni dio i uklanjamo stabla koja padnu, često uz pomoć vatrogasaca zbog nepristupačnog terena. Ne održavamo cijeli park, jer je to nemoguće dok se ne provede rekonstrukcija. Nadam se da ćemo u skoroj budućnosti napokon dobiti Park Gradac u novom ruhu. O tome prije svega odlučuje Grad Dubrovnik.

Imate i uslugu uklanjanja stabala s privatnih površina, odnosno građani vas mogu zvati da im uklonite stablo. Kako to izgleda u praksi, koja je procedura?

Građani podnesu Vrtlaru zahtjev, a onda naši inženjeri izlaze na teren kako bi dali mišljenje ili suglasnost za uklanjanje. Izlazak na teren i izdavanje rješenja iznosi 150 kuna. Naravno, ukoliko se radi o zdravom stablu onda se dobije negativno rješenje i ne smije se uklanjati. Tada građani znaju negodovati, jer žele da im se ukloni stablo zbog pogleda ili parkinga. Pozitivna se rješenja izdaju ukoliko je stablo zaista staro, bolesno, ili mu prijeti padanje. Troškove uklanjanja snosi privatna osoba. Teško mi je sada govoriti o konkretnoj cijeni, jer ona ovisi o puno faktora – visina stabla, pristupačnost i slično – bude otprilike između 5 do 10 tisuća kuna, pa i više. Inače, Vrtlar građanima ne piše kazne ako se sami odluče na uklanjanje zdravih stabala, to je u nadležnosti komunalnih redara.

Kako komentirate sječu stabala na plaži u Uvali Lapad? Je li bila riječ o stablima u lošem stanju ili…?

Dosta stabala na navedenoj lokaciji nije bilo u dobrom stanju. Investitor je morao točno utvrditi u kakvom su stanju stabla i za sve radove je morao ishodovati dozvole, što je i učinio. E sad se postavlja pitanje kako se dopustilo da stabla propadnu i da Uvala Lapad dođe u takvo stanje? Ne znam točan odgovor, jer to nije u nadležnosti Vrtlara i Grada Dubrovnika, nego Županije. Ne želim nikoga prozivati, ali dosta smo i sami krivi što smo dopustili da ta površina bude tako zapuštena i postane mamac za investitore.

Koje još važne zelene površine nisu pod Vrtlarom?

Prije svega Petka. I ona je pod Županijom. Riječ je o sjajnom prostoru koji bi se mogao prošarati brojnim stazama za šetnju i uživanje građana pa i turista, ali ona je daleko od idealnog stanja. To je neprocjenjiva zelena oaza našega grada i zašto Petka ne bi mogla biti nama kao Marjan u Splitu?

Što kažete na pošumljavanje Srđa? Ima li ta ideja ikakvog smisla i može li se provesti?

Svaka ideja se može provesti, samo je pitanje novaca. Pošumljavanje Srđa bi koštalo jako puno i pitanje je ima li više pluseva ili minusa.

Je li prestala epidemija palmine pipe?

Nažalost nije, samo je držimo pod kontrolom. I dalje tretiramo palme koje su ostale i stalno se borimo. Situacija izgleda bolje, međutim ona je prisutna isto kao što je i bila, ali mi sad ipak znamo bolje što trebamo raditi. U onom prvom valu bilo je puno palmi, na početku se štetnik podcijenio i nije se sve to skupa odradilo kako treba, zato je i šteta bila velika. Resorno Ministarstvo je sporo reagiralo, ali nažalost često je to tako u javnom sektoru. Nije to samo slučaj kod nas nego na čitavom Mediteranu. Nove palme ne sadimo, jer će ih nametnik odmah napasti. Pokušavamo spasiti preživjele palme jer naša obala bez palme je nezamisliva. Veliko je pitanje hoće li palmina pipa ikad nestati.

Ne postavljate više viseće ukrase?

Od toga se odustalo zbog uvjeta koje imamo. U ljetnim mjesecima noću temperature ne padaju i cvijeće se doslovce skuha u košarama. Iako lijepo izgleda, nije održivo i brzo propadaju. U unutrašnjosti može jer je ipak druga klima i jer su noći hladnije, ali na obali dosta teže.

Što inače mislite o cijeloj ovoj situaciji s epidemijom korone i mjerama?

Nisam zdravstveni stručnjak, ali mogu vam reći svoj osobni stav. Smatram da se trebamo što prije pomiriti sa situacijom i naučiti živjeti s njom. Očigledno će korona potrajati i nećemo je se tek tako riješiti. Mjere očigledno ne donose neke velike rezultate, pa smatram da moramo naći nekakav model da se ovo sve skupa normalizira. Ako korona bude trajala, a i dalje se budu donosile slične mjere, svi ćemo ekonomski propasti. Ajde prvu godinu smo nekako izgurali, drugu već teško, ali bojim se da za još jednu godinu nemamo ni financijske ni psihološke snage. Moramo se vratiti novom normalnom životu, e sad se postavlja pitanje na koji način. Moje je mišljenje da se trebamo pobrinuti za najugroženije skupine, a ostali se trebaju što prije vratiti svojim uobičajenim poslovima i aktivnostima, a ujedno biti maksimalno odgovorni.