Oba puta donošenje zakona zaustavili su premijeri, Zoran Milanović i Andrej Plenković, jer su procijenili da je otpor javnosti prevelik. Gotovo devet od deset hrvatskih građana živi u kućama i stanovima koji su u privatnom vlasništvu obitelji. Prema posljednjem popisu, građani posjeduju 1,5 milijuna stanova i kuća u kojima stanuju te 250.000 kuća za odmor, piše Večernji.

Procjenjuje se da je među njima najmanje 60.000 stranaca, koji posljednjih godina kupuju svaku treću nekretninu koja je promijenila vlasnika (oko 7000). U Dalmaciji i Primorju i do 90% novih vlasnika su stranci. Kako su nekretnine godinama bile najsigurniji oblik štednje, nisu političari jedini građani s više nekretnina, zbog čega se svako spominjanje oporezivanja nekretnina doživljava kao atak države na privatnu imovinu. Istina, političari često strše po brzini bogaćenja, no to je neka druga priča.

Imovinski porezi 0,5% BDP-a 

Prema podacima Eurostata, imovinskim se porezima u Hrvatskoj godišnje prikupi oko dvije milijarde kuna, tj. 0,5% BDP-a, i to je uglavnom prihod općina, gradova i županija. U Europskoj uniji imovinski porezi dosežu 2,6% BDP-a, odnosno donose između 6 i 7% svih poreznih prihoda. Kada bi se oporezivanje imovine približilo prosječnim razinama u EU, tada bi se od imovine godišnje ubiralo desetak milijardi kuna. No podaci za Hrvatsku ne uključuju komunalnu naknadu, koja u Hrvatskoj ima sva obilježja poreza, ali izmiče statistikama. 

S komunalnom bi se naknadom udio prikupljenih poreza od imovine popeo na više od jedan posto BDP-a, što bi možda skrenulo fokus bruxelleske administracije s te teme. Svaki put kad se u europskom semestru i drugim analizama ocjenjuje stanje u Hrvatskoj, odustajanje od poreza na nekretnine spominje se kao velika greška. Premda komunalna naknada ima sva obilježja poreza, ona se ne doživljava kao porez, a tom davanju najviše se može prigovoriti to što ne zadovoljava ni osnovni element pravičnosti.

Visina naknade uglavnom se određuje prema kvadraturi, a ne kvaliteti prostora, pa imamo situaciju da je komunalna naknada za kvadrat stambenog prostora u srcu Dubrovnika, inače većinom u vlasništvu stranaca, 8 do 28 posto jeftinija od komunalne naknade za četvorni metar kuće ili stana u prvoj zoni Vukovara, Slavonskog Broda, Osijeka ili Siska. Jednako tako, komunalna naknada za kuće u zagrebačkim predgrađima kao što su Sesvetska Sela, Staro Brestje ili Kobiljak skuplja je od naknade na Stradunu! Lokalne su jedinice 2018. naplatile 1,8 milijardi kuna poreza na imovinu, i to najviše – 1,2 milijarde kuna – od poreza na promet nekretnina, koji je sada spušten na tri posto. 

Tu je i 211 milijuna kuna poreza na cestovna motorna vozila, četiri milijuna kuna na plovila, 8 milijuna kuna poreza na nasljedstvo, 131 milijun poreza na kuće za odmor, 76 milijuna poreza na korištenje javnih površina te 130 milijuna poslije ukinutog poreza na tvrtku. Na temelju imovine te je godine naplaćeno još 900 milijuna kuna komunalnog doprinosa te 2,4 milijarde kuna komunalne naknade. Ukupno oko pet milijardi kuna, što je, mjereno udjelom u BDP-u, na polovici europskog prosjeka.

Više pročitajte OVDJE.